18. rujna 1931. Gračac – geneza četničkog pokreta i njihov teror i mržnja prema Hrvatima u obje Jugoslavije

Četnici 1904. ili 1905.; foto: javno vlasništvo

U Jugoslaviji, time i u Hrvatskoj, djelovalo je više od 500 četničkih pododbora, zaraženih s dva virusa: “virusom jugoslavenstva” kod četnika nesrpske nacionalnosti i “virusom velikosrpstva” kod četnika srpske nacionalnosti. Obadvije struje su imale izuzetnu naklonost ideji održanja Jugoslavije.

Ideja četništva nije mrtva, nego je u Srbiji rehabiltirana i življa nego ikada.

Valja priznati da je nedavno iznenadio admiral Domazet-Lošo kada je u Bujici od 16. rujna 2019. izjavio da ima pouzdanu informaciju da je u deset mjesta u Istri osnovano isto toliko četničkih poodbora koji surađuju sa – talijanskim fašistima.

 

Polovinom rujna 1931. u Gračacu (Lika) osnovan je u Jugoslaviji četnički odbor koji je bio poluvojna organizacija s ciljem zastrašivanja Hrvata i provođenja velikosrpske politike Beograda, te očuvanja Jugoslavije s dominacijom velikosrba.

Od kraja 19. stoljeća za pripadnike dobrovoljačkih srpskih formacija, naslonjene na hajdučku tradiciju, a koje su organizirale i pomagale vlasti u Srbiji u cilju slabljenja turske moći na Balkanu veže se naziv “četnik”.

Koji su uzroci masovnih zločina vojske Srbije u svim ratovima i negiranja istih?

Valja razlikovati inicijalni pojam “četnik” koji je nastao u vrijeme pada i raspada Turskog carstva kao oznaka za gerilske odrede Srba, od onoga koje je imao u I. svjetskom ratu gdje su četnici bili prateći odredi službene vojske Srbije, najčešće za odrađivanje najpraljivijih poslova ubijanja, paleži i klanja civila (Albanci, Crnogorci i muslimani na Sandžaku). Tu “operativnu” djelatnost nasilja i ubijanja četnici su, kao produžena ruka režima u Beogradu, produžili na Sandžaku do 1923. godine, a u Crnoj Gori do 1925. kada je ugušen posljednji otpor Crnogoraca ‘prisajednjenju’ Srbiji.

Pojam “četnik” se u prvoj Jugoslaviji ustalio za osobu koja je srpski ili čak jugoslavenski nacionalist koji želi očuvati Jugoslaviju pod srpskom dominacijom. Četnici su u prvoj Jugoslaviji bili poluvojni odredi stvoreni za održavanje dominacije Srbije i nasilnu pacifikaciju Hrvata, Makedonaca, muslimana, integralnih Crnogoraca i Albanaca.

U NDH pojam “četnik” podrazumijeva pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini (JVO) koja je bila službena vojska jugoslavenske vlade u izbjeglištvu u Londonu, a na čijem je čelu ministar obrane te vlade general Draža Mihailović. Kao i Balkanskim ratovima, upravo su četnici počinili najveće i najgnusnije zločine ubijanja civila.

U drugoj Jugoslaviji četništvo je službeno zabranjeno, ali samo potisnuto hiberniralo i čekalo svoj trenutak. On je nastupio nakon smrti Josipa Broza Tita, četništvo je eksplodiralo prvo u Srbiji, a onda među Srbima na Kosovu, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Da je četništvo vrlo žilava i prilagodljiva stvar, svjedoči da je na čelo velikosrpskog četničkog projekta, još u netaknutim okvirima komunističkog totalitarizma, postavljen Slobodan Milošević. U Srbiji dolazi do tada neviđene sprege komunista, četničke oporbe poput Vojislava Šešelja i Srpske pravoslavne crkve, što je kao posljedicu imalo strašne ratove da bi se ostvarila ideja Velike Srbije.

Četinci u Domovinskom ratu bili su desna ruka JNA, službene vojske Jugoslavije, te su kao prateće postrojbe ratovale na najtežim bojištima u Hrvatskoj kao Vukovaru, Zapadnoj Slavoniji, zaleđu Zadra i Šibenika, Banovini. Počinili su najgnusnije zločine i nasilje nad Hrvatima.

Četnici danas su u Srbiji poptpuno rehabilitirani, a do nedavno i predsjednik Srbije i premijer su bili deklarirani četnici i četničke vojvode – Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Cijela politika Srbije, premda prema vani se nastoji pokazati mirotvornom i tolerantnom, odiše nasiljem i prijetnjama upravo prema onim narodima i državama koji su najviše propatili od četničkog i velikosrpskog terora – Kosovo, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, te u posljednje vrijeme osobito Crna Gora.

Četništvo je bilo, jest i biti će najopasnija pojava za susjedne države i njihove narode, kao najsnažniji operativni faktor ostvarenja velikosrpske ideje koncentrirane u snažnoj ideologiji koja prožima srpsko društvo pod imenom – “svetosavlje”.

Povjesničar Dizdar o terorizmu uz četničke pjesme: ‘Četnički pokret prisutan je institucionalno, politički, organizacijski i promidžbeno’

(VIDEO) Evo četničke pjesme koju je novozelandski terorist slušao prije ubijanja 50-ero ljudi!

 

Četnici u prvoj Jugoslaviji – poluga za teror nad Hrvatima

Četnički pokret bio je dio jedinstvenog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji, kako po svom organizacijskom ustrojstvu, tako isto i po svojim programskim ciljevima. Osnovno programsko gledište četničkih udruženja tridesetih godina bilo je zalaganje za ideju “jugoslavenskog nacionalizma”, tj. “beskompromisnog integralnog jugoslavenstva i unitarizma”, za vladare iz dinastije Karađorđevića, što je bilo slikovito izraženo u geslu “za kralja i otadžbinu”. Međutim, od samog početka u ovom je pokretu bila primjetna i dominantna velikosrpska linija, poglavito među ekstremnim srpskim nacionalistima. Naime, oni su poistovjećivali najveći dio teritorija Kraljevine Jugoslavije sa srpskim etničkim područjem, te su se zalagali za ustrojstvo velike Srbije. S tim u svezi četnička udruženja nemilosrdno su se obračunavala sa svim svojim političkim protivnicima, a poglavito u Hrvatskoj s pristalicama hrvatskih nacionalnih stranaka, označujući ih kao “plemenske” i “separatističke”, koje razbijaju i ruše osnove Kraljevine Jugoslavije.

Tako su na području Savske banovine (navode se samo neka veća mjesta) osnovane i djelovale četničke organizacije u Zagrebu, Jasenovcu, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Pakracu, Dugoj Resi, Vrginmostu, Topuskom, Vinkovcima, Vukovaru, Srpskim Moravicama, Karlovcu, Đurđevcu, Dalju, Vojniću, Sušaku, Plaškom, Virovitici, Ogulinu, Gomirju, Samoboru, Bjelovaru, Koprivnici, Gospiću, Medku, Borovu i Novoj Gradiški. Nadalje, na području Primorske banovine djelovala su četnička udruženja u Strmici, Vrlici, Otriću, Kninu, Drnišu, Kistanju, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i drugim mjestima.

U predstavci četnički vojvoda Kosta Pećanac ističe da u Kraljevini Jugoslaviji djeluje oko 500 četničkih pododbora, da je ova organizacija “nacionalno patriotska i viteška”, da je njezin cilj da u svoje redove okupi “zdrav nacionalni element i kroz organizacije podiće kod građanstva nacionalni ponos, svest o državi, rodoljublje i viteštvo, kao i da se bori protiv svakog onog ko našoj državi temelje podriva i napredak ometa.”

 

Četnici posvećivali crne zastave s mrtvačkom lubanju u crkvama SPC-a

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Četnička udruženja bila su poluvojne organizacije. Njihovi članovi polagali su prisegu, nosili uniforme sa šubarama i na njima kokarde, a na prsima četničku značku, i bili su naoružani. Četničke zastave bile su posvećivane u pravoslavnim crkvama, a sastojale su se od crnog polja s bijelom mrtvačkom glavom i natpisom “Za kralja i otadžbinu”. Mrtvačka glava bila je znak da su za ostvarenje svoje ideologije pripremni dati život. Pod tim znamenjem četnička udruženja izvršila su još tridesetih godina niz nasilja nad hrvatskim stanovništvom, uključujući i veći broj ubojstava Hrvata. Djelatnost četničkih udruženja u Hrvatskoj, a posebno raznovrsni teror četničkih udruženja, naišli su na nepodijeljenu osudu širokih slojeva hrvatskog stanovništva, a također i dijela srpskog stanovništva organiziranog u Samostalnu demokratsku stranku (SDS).

Prvo četničko udruženje u Lici osnovano je krajem 1931. u Gračacu, a pododbor tog udruženja djelovao je od 1935. u obližnjem Malovanu (40 članova). O djelovanju četničke organizacije u Gračacu tridesetih godina moguće je podrobnije čitati u napisu Jovice Popovića i Milana Bjelobabe. Oni, između ostaloga, ističu i ovo:

“Ona je okupljala najvećim dijelom zaposlene na željeznici od kojih su mnogi s četničkim oznakama (kokarda, mrtvačka glava, šubara) bradati i osioni dolazili na svoja radna mjesta i često šovinistički nastupali. U posebnim prigodama su se okupljali i zborovali 28. juna na Vidovdan ispred gostionice Dmitra Rastovića i 6. maja na Đurđevdanski uranak kod crkve sv. Marka u Velebitu. Tom prilikom su pjevali nacionalističke pjesme, paradirali gradom u svojim odorama s ukrštenim redenicima, kamama i oružjem, pod razvijenim crnim barjakom s mrtvačkom glavom, manifestirajući tako svoju odanost režimu i otadžbini i navodnu spremnost da je brane. Prilikom takvih zborovanja dolazili su im u posjet istomišljenici i četnički vođe iz Dalmacije i donosili im “bratske pozdrave Srba s plavog Jadrana”. Posebnu ulogu su imali prilikom prolaska kraljevskog vlaka kroz Gračac kada je 1934. u Marselju ubijen kralj Aleksandar i njegov lijes prolazio kroz Gračac, jer su tada dobili puške i vršili osiguranje pruge.”Početkom 1936. jedan je član četničkog udruženja iz Gračaca razbio prozore na rimokatoličkoj kapelici u Štikadi, na što je uslijedila i žalba rimokatolika župe Gračac Ministarstvu unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije. Tada je ban Savske banovine predložio da se zabrani rad ovoga četničkog udruženja i to zbog toga što su se u to udruženje “uvukli i ljudi rđavog glasa i rđavog moralnog vladanja, što su poznati neradiše i bukači, i što svojim držanjem i postupcima jednako izazivaju kako čestite Hrvate, tako i čestite Srbe, i što se sa punom sigurnošću može da tvrdi da je to udruženje u Gračacu samo od štete po opštu stvar i pojavni mir i poredak.”

 

“Srbi na okup“ – velikosrbi i jugonacionalisti zajednički protiv Banovine Hrvatske

Pristaše četničkog pokreta u Lici u sprezi s pojedinim istaknutim članovima jugonacionalističkih stranaka (Jugoslavenska nacionalna stranka, Jugoslavenska radikalna zajednica, Ljotićev “Zbor”) posebno će biti aktivni uoči drugoga svjetskog rata u velikosrpskom pokretu “Srbi na okup”. Naime, sporazum između predsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije D. Cvetkovića i predsjednika HSS V. Mačeka od 26. kolovoza 1939. o formiranju zajedničke vlade s ciljem konstituiranja Banovine Hrvatske i njenog autonomnog i teritorijalnog određenja, naišao je na oporbu ekstremnih i nacionalističkih snaga iz redova srpskog stanovništva, kako na području Banovine Hrvatske, tako isto i izvan njega. One su se suprotstavljale konstituiranju Banovine Hrvatske, zahtijevale su odvajanje kotareva s većinskim srpskim stanovništvom od Banovine, jer je to za njih predstavljalo cijepanje srpskih snaga u Kraljevini Jugoslaviji i ujedno odvajanje “srpskih krajeva” od Srbije.

O sudbini četničkog pokreta i njihovim zločinima u NDH danas se zna sve više. Na tragu ideja Moljevićevog memoranduma i Valerijanovog memoranduma, četnici čine brojne zločine u NDH od samog početka rata. U tome su imali, osobito na početku tata, veliku pomoć komunista i partizana, zapravo srpskih ustanika s različitih područja NDH (Lika, Zapadna Bosna, Kninska okolica, Istočna Hercegovina, Istočna Bosna uz Drinu).

Vratimo se Gračacu jedanaest godina kasnije, 1942. godine, sada kao dio NDH.

Predstojnik kotarskog suda u Gračacu pisao 1. studenog 1942. Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja u Zagrebu, između ostaloga, i ovo: “U Gračacu, unatrag nekoliko mjeseci, postoji komanda četničkog puka “Vožda Karađorđa”, koja ima u samom Gračacu pod sobom oko 1.000 ljudi pod oružjem naoružanih puškama, revolverima, bombama i streljivom, koje su oružje dobili od talijanske vojske za zajednu suradnju protiv “partizana”, iako se dešava da iz jedne kuće ima na jednoj i na drugoj strani. Hrvata ima u Gračacu oko 40-50 ljudi. Većina četnika je u Gračacu otvoreno neraspoložena prema Hrvatima, a napose prema Hrvatima drž. službenicima s razloga, jer da je prošle godine ovdje poginulo oko 700 njihovih Srba. Zbog toga se čuju prijetnje da treba nas Hrvate u Gračacu sve poklati i ubiti.”

Četnici nisu ostali tada samo na prijetnjama već su do kraja 1942. očistili Gračac od hrvatskog stanovništva; oni koji nisu uspjeli pobjeći, bili su ubijeni.

 

Dijelovi teksta uzeti iz znanstvenog članka PRILOG ISTRAŽIVANJU ZLOČINA ČETNIČKOG POKRETA U LICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU, Mihael Sobolevski Institut za suvremenu povijest.

Taj znanstveni rad možete pročitati ovdje

 

 

Izvor: narod.hr