Na današnji dan ubijen je u 22 godini života Ante Gadže, Hrvat iz Ljubuškog. Njega su uhitili i ubili talijanski fašisti s optužbom da je spremao ustanak protiv talijanske vlasti.
Sudbina mladog Ante simbol je sudbina mnogih hrvatskih mladića u nesretnom 20. stoljeću.
Talijanski fašisti usko su surađivali sa Srbima četnicima koji su na prostorima Hercegovine počinili mnoge zločine.
Iako su optužbe u ovom slučaju bile lažne, neki su Hrvati strijeljani. Među njima i Ante Gadže. Prije strijeljanja im je dopuštena ispovijed i ispovijedio ih je fra Vojislav Mikulić. Tom prilikom napisano je i dirljivo oproštajno pismo koje je ostalo u vlasništvu obitelji Gadže iz Ljubuškog.
Ono svjedoči o njegovoj nevinosti, ali i velikoj vjeri i pouzdanju mladog Hercegovca u Boga.
„Dragi moji! Evo na čas prije nego ću skrušen pred Spasitelja, nevin, sjećam se i mislim mnogo na Vas, kao i sve ove dane. U duhu Vas sve gledam i ako ne mogu drugačije pozdravljam se sa Vama i molim Vas kao dobar sin i brat da mi oprostite sve moje greške koje sam hotice ili nehotice učinio.
Dragi moji roditelji, mila mama i tata, sve seke i braćo djeco i ostali, za menom nemojte biti žalosni, ja idem pred lice Božije, samo pazite sebe. Nisam se nadao na ovo, ali nek se vrši Božija volja. Dragi moji, molim Vas nemojte sebe patiti i mučiti mislima na mene. Molim Vas, ako se mogne moje tjelo prevezite u Ljubuški da i ono bude uz Vašu blizinu, kao što će duh moj biti s Vama.
Mamu, tatu, Katicu (molim pazite je), Milu, Ljubicu, Franu, Zvonku , svu djecu, Ivu i Stipu i Ivana i sve naše puno voli i u duhu ljubi i pozdravlja Vaš iskreni i odani Ante. Za stvari sam molio da se pobrine fra Vojo Mikulić koji nas je ispovjedio i pričestio
Sve voli i ljubi Ante“
Uistinu, izvanredno svjedočanstvo divljaštva i nepravde s jedne, kao i djetinje odanosti prema svojoj obitelji te povjerenja u Boga i vjere u život vječni.
Čini se da su bili u zatvoru i da su strijeljani na Širokome Brijegu.
Poznato je da su neki zbog istog razloga bili optuženi i zatvoreni u Imotskome. Među njima je bio i fra Serafin Dodig, župnik župe Gorica-Sovići kojega je u posljednji tren uspio spasiti imotski gvardijan fra Ćiro Ujević, koji je molio za njegov život talijanskoga zapovjednika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
