Janko Ibler, književni kritičar, romanopisac, publicist. Rodio se u Staroj Gradiškoj 19. travnja 1862. u obitelji pohrvaćenog oca Nijemca.
Pučku školu završio u Brodu 1873., gimnaziju u Vinkovcima pohađao do 1878. potom dovršavao u Zagrebu i Rijeci.
Pisao još kao gimnazijalac u “Bršljanu” 1876. članak Tko je Hrvat? Od 1881. profesionalni je novinar, književni kritičar u riječkoj pravaškoj “Slobodi”. Iste godine vraća se u Zagreb, ulazi u redakciju “Vijenca”.
Piše književne i kazališne kritike, ubrzo izrasta u prvog hrvatskog književnog kritičara realizma. Godine 1885./6. vraća se u list “Slobodu” i Rijeku za glavnog urednika. “Sloboda” je preimenovana u list “Hrvatska”.
Opet se vraća u Zagreb gdje ulazi u redakciju “Narodnih novina”. Glavni je urednik novina od 1896. (poslije smrti Miloša Zeca) do 1908. Sljedeće je godine umirovljen pa započinje pisati zahtjevnije napise. Osim kazališnih književnih kritika bavi se analizom hrvatske političke pozornice od 1903. do 1913. tako 1914. izdaje prvu knjigu „Hrvatska politika 1903-1913“. U ratu 1917. drugu knjigu.
Roman „Zora“ izlazi 1920. kasnije je ušao i u „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ (1962).
U politici Ibler je bio pravaš, a u književnosti pobornik realizma i protivnik Šenoina romantizma. Pisao je često pod pseudonimom “Desiderius” književne i kazališne kritike, feljtone i političke rasprave.
Bio je teoretičar književnog realizma. Prevodio je djela s ruskog i sa skandinavskih jezika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
