Aleksandar Veliki ili Aleksandar Makedonski, jedan od najvećih vladara u ljudskoj povijesti rođen je na današnji dan 356. prije Krista.
Prema antičkim izvorima rođen je 6. hekatombaiona (prvi mjesec nakon ljetnog solsticija) što se u suvremenoj literaturi ponekad tumači kao 20. srpnja, no to nikako nije pouzdano jer je atički kalendar u 4. stoljeću prije Krista imao više inačica i bio je astronomski neprecizan.
Iako je umro u dobi od 33 godine osvojio je većinu tadašnjeg poznatog svijeta te proširio grčke ideje i običaje u zapadnu Aziju i Egipat.
Aleksandar je rođen 356. pr. Kr. u Pelli, glavnom gradu Makedonije, tadašnjem dijelu sjeverne Grčke. Bio je sin Filipa II., kralja Makedonije, jakog vladara koji je osvojio većinu gradova drevne Grčke te je planirao preuzeti kontrolu nad Perzijskim carstvom.
Kad je Aleksandar imao trinaest godina, grčki filozof Aristotel došao je u Makedoniju da bi ga podučavao. Aleksandar je inače bio podučavan vojnim strategijama i planiranju, ali je bio zainteresiran za umjetnost i znanost. U dobi od osamnaest godina, Aleksandar postaje zapovjednik dijela vojske i bori se protiv grčkih vojnika.
Aleksandar postaje kralj
Kad je Filip II. ubijen 336. pr. Kr. Aleksandar je postao kralj Makedonije i samo je nastavio s realizacijom planova svog oca za invaziju Azije. 334. pr. Kr. Aleksandar vodi vojsku preko Hellesponta – uskog tjesnaca između Europe i Azije – sa 30.000 pješaka i 5.000 konjanika. Na rijeci Granikus porazio je mnogobrojniju vojsku Perzijanaca.
Kad je Aleksandar došao do grada Gordiona u Maloj Aziji (današnjoj Turskoj), legenda kaže da mu je predstavljen neobičan, vrlo složen čvor. Osoba koja uspije rasplesti Gordijski čvor bit će vladar Azije. Aleksandar je pokušao rasplesti čvor rukama, ali nije mogao pa je izvukao mač i presjekao čvor jednim udarcem.
Darijev poraz
Godine 333. pr. Kr. Aleksandar se sukobio s perzijskim kraljem Darijem III. u Siriji. Darije je izgubio bitku, ali je uspio pobjeći. Kasnije te godine, Aleksandar je došao do Egipta i oslobodio ga od Perzijske vladavine. Egipćani su s dobrodošlicom dočekali Aleksandra i proglasili ga svojim faraonom. Blizu ušća rijeke Nil, Aleksandar je osnovao novi grad i nazvao ga Aleksandrija. Potom kreće u potragu za kraljem Darijem. Sreli su se kraj sela Gaugamele, u današnjem Iraku. Tamo je Aleksandar ponovo porazio perzijskog kralja. Darija su ubili njegove izdajice i Aleksandar postaje novi vladar Perzije.
Put u Indiju
Od 329. pr. Kr. do 326. pr. Kr. Aleksandar je vodio svoju vojsku kroz planinsko područje jugozapadne Azije do granica Indije. Istražio je dolinu Inda i želio krenuti istočno sve do rijeke Ganges. Ipak njegovi vojnici umorili su se i odbili ga slijediti dalje. 325. pr.Kr. Aleksandar se odlučuje vratiti. Izgradio je brodove i neki od njegovih ljudi otplovili su kući. Drugima je zapovjedio da krenuo kroz Azijsku pustinju, ali mnogi od vojnika nisu preživjeli put. Nakon povratka u Perziju održao je gozbu da bi proslavio osvajanje Perzijskog carstva. Kao dio njegovog truda da ujedini Perzijance i Makedonce, Aleksandar i 80 njegovih ljudi oženili su perzijske žene.
Posljednje godine Aleksandar Velikog
U Babilon je Aleksandar otišao 323. pr. Kr., grad koji je proglasio glavnim gradom svog carstva. Dugi marševi i rane učinile su ga slabijim. Dobio je groznicu, razbolio se i umro u dobi od 33 godine, trinaest godina nakon što je postao kralj. Njegovo tijelo položeno je u zlatni lijes u Aleksandriji.
Iako je njegov polubrat Filip III. postao kralj Makedonije nakon njegove smrti, nitko nije naslijedio Aleksandra Velikog u vladanju nad njegovim velikim carstvom. Njegove vojskovođe borili su se zbog kontrole nad regijom, koja se do godine 300. pr. Kr. raskomadala na više malih nezavisnih država.
Aleksandrija – propast veličanstvenog grada pod muslimanskim Arapima
Aleksandar Veliki najsnažnije je utjecao na helenizam, širenje grčke kulture, umjetnosti i misli diljem istočnog dijela svijeta, a kasnije i na Zapad. Središte helenizma bio je upravo grad koji je po osnivaču i utemeljitelju i ime – Aleksandrija. Taj grad je postao sjajna prijestolnica kulture, obrazovanja, grčke filozofije, kršćanske misli i znanosti. Kada je ta sjajna prijestolnica potpala pod muslimanske Arape u 7. stoljeću počinje naglo propadanje ovog veličanstvenog grada. Barbari nisu znali cijeniti ovaj grad.
Godine 639. Arapi su na osvajačkom pohodu prema zapadu afričkog kontinenta i Europi prodrli u dolinu Nila. Pustinjski nomadi osvajaju Aleksandriju u jesen 641. čime započinje tisućljetno gospodarsko i kulturno propadanje grada. Nakon kratkog povratka pod vlast Bizanta (645.) grad ostaje pod trajnom vlašću Arapa. Mijenja ime u Iskanderiyya i gubi na važnosti te iz prijestolnice postaje provincijsko središte. Tijekom 12. stoljeća često je pod udarom pljačkaških prodora iz Italije i Sicilije (Normani).
Arapski kroničari koji su posjetili grad uglavnom su ostavili samo njegove opise koji prikazuju brojne gradske preobrazbe. Izgrađeni su novi obrambeni zidovi, a stare gradske palače su napuštene. Došlo je do velikih promjena u gradskoj populaciji. U vrijeme arapskih osvajanja u gradu je živjelo oko 600.000 Grka i 40.000 Židova, dok u razdoblju od XII. do XIV. st. u gradu živi između 50 i 60 tisuća stanovnika.
Aleksandrijska knjižnica bila je najveća i najznamenitija knjižnica staroga vijeka. Sadržavalo je nemjerljivo blago sakupljeno tijekom starogrčke povijesti, rimskog doba i starijeg kršćanskog doba. Kada su Arapi 642. osvojili i preoteli Egipat Bizantu, kalif Omar iz Damaska naredio je da se rukopisi iz knjižnice spale uz tvrdnju: “Ako se u tim knjigama nalazi ono što već piše u Kuranu, onda je riječ o duplikatima i one su suvišne te ih treba uništiti. Ako se u njima nalazi ono što je u opreci s Kuranom, onda su lažne i opet ih treba uništiti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
