Dana 21. listopada 1991. srpski „eskadroni smrti“ Kaline počinili su strašni zločin nad Hrvatima Pounja, u mjestima Hrvatska Dubica i Cerovljani. Ubijeno je 56 civila, od kojih je do danas identificirano 45-ero, dok je 11-ero je još uvijek neidentificirano. Radilo se uglavnom o starcima iz hrvatskog Pounja od kojih nijedna osoba nije bila hrvatski vojnik.
U ljeto i jesen 1991. Banovinom su tekli potoci krvi: Petrinja, Kostajnica, Baćin, Glina, Topusko, Kukuruzari, Majur, Kozibrod, Hrvatska Dubica, Maja, Skela, Hrvatski Čuntić, Kraljevčani, Novo Selo Glinsko, Joševica, Kostrići…beskrajan je popis mjesta stotina zločina koje su Srbi počinili južno od rijeke Kupe.
I to većinom prvi susjedi.
Više od 70 posto ubijenih u Baćinu su žene starice, od kojih je prema riječima dr. sc. Jakše Raguža iz Agencije za istraživanje ratnih sukoba, veći broj osoba invalida, epileptičara ili osoba sa ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Cijeli taj slučaj bio je planiran. Lokalni politički dužnosnici Srba iz SDS-a održali su sastanak nekoliko dana prije likvidacije tih civila, na kojem su dogovorili odvođenje od kuća i likvidaciju. Likvidacija ljudi bila je organizirana, izabrane su lokacije, vrijeme, izabrani su ljudi koje treba likvidirati, izabrani su i izvršitelji.
U provedbu monstruoznog plana poslan je banovinski eskadron smrti, srpska specijalna jedinica milicije “Kaline” Komogovina, kojom je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi, koja je napravila cijeli niz drugih likvidacija na Banovini i koja se doista može nazvati eskadronom smrti na tom području.
U otete kuće dovedeni su Srbi sa sunjskog područja, Bosne, Srbije, pa čak je jedan Srbin došao iz Beča u otetu imovinu Hrvata. Hrvatska Dubica, grad sa većinskim hrvatskim stanovništvom, etnički je očišćen i pretvoren u „srpski grad“. Dr. sc. Jakša Raguž tvrdi da „odvođenje i likvidacija hrvatskih civila dubičkog kraja ima sve elemente genocida“.
Ostvarenje plana etnički čiste Velike Srbije do rijeke Kupe bilo je ostvareno ubijanjem Hrvata i etničkim čišćenjem s karakteristima genocida na cijelom tom području. Važno je reći: najveću pomoć ostvarenju te ideje dala je vojska Jugoslavije, koja je trebala biti vojska svih naroda te višenacionalne države. Ono što su naši djedovi i roditelji financirali iz svojih plaća, oružje, plaće i raskoš oficira JNA, okrenulo je cijevi na njih i ubijalo njihovu – djecu, unuke i roditelje.
Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata….
Banovinom su tekli potoci krvi – „Kada komšije svrate“ (rekonstrukcija zločina)
