Nakon dolaska partizana u Zagreb, prof. dr. Antu Šercera, otorinolaringologa svjetskog glasa su Titovi komunisti poslali na robiju. No, time je izbjegao sudbinu mnogih obrazovanih hrvatskih intelektualaca iz svih područja javnog i društvenog života koji su ubijeni ili morali pobjeći u inozemstvo pred partizanskim terorom.
Vjerojatno mu je kao minus ubrojeno i osnivanje Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1944. godine.
Premda je čak podupirao prvu Jugoslaviju, nakon 1945. komunistički režim ga je osudio na godinu dana teške robije “zbog podrške NDH”. U stvarnosti se samo radilo o tome da je prof. Šercer kao liječnik liječio svakoga, kako u prvoj Jugoslaviji, tako i u NDH: brojne visoke ličnosti i političare, od jugoslavenske kraljevske obitelji do čuvenog Louisa Armstronga, poznatih svjetskih tenora Maria del Monaca i Giuseppea di Stefana, te brojnih drugih osoba svjestkog glasa.
Medicinu je studirao u Grazu i Pragu, a kasnije je radio na Klinici za uho, nos i grlo u Zagrebu. Od 1946. godine predstojnik je Odjela za bolesti uha, nosa i grla u zagrebačkoj Bolnici milosrdnih sestara, koji 1964. godine pretvara u sveučilišnu kliniku, osnovavši pri njoj znanstveni Institut za proučavanje i zaštitu uha i dišnih organa u Zagrebu, kao i Institut za talasoterapiju u Crikvenici.
Zaslužan je za osnutak Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1944., a prvi je od hrvatskih kliničara stekao međunarodno priznanje otkrićem nazotorakalnih refleksa, tumačenjem nastanka deformacija nosne pregrade i otoskleroze, plastičnim i rekonstruktivnim zahvatima nosa i uške.
