Točno prije tri godine 2014., u Savskoj ulici u Zagrebu na braniteljskom prosvjedu preminula je u 60-oj godini života Nevenka Topalušić. Ova heroina Domovinskog rata rođena je kao Nevenka Vrčak u selu Gradec pored Vrbovca. Bila je stopostotni invalid Domovinskog rata, pripadnik 2. gardijske brigade, elitnih Crnih Mambi, a teško je stradala u akciji Una prilikom napada Hrvatske vojske na Bosanku Dubicu i Bosanski Novi u završnim borbama rata.
Bila je majka četvero djece, a već ih je troje rodila kad je otišla u rat. Jedno dijete dobila je nakon završetka Domovinskog rata. Za Hrvatsku je dala sve, mladost, zdravlje, obitelj, život, a i suprug Branko i sin Dubravko, jedva punoljetan, otišli su sa njom na ratište.
Preminula je službeno uslijed stresa pomiješanog s njezinim teškim zdravstvenim stanjem. Hitna pomoć je pozvana u 22.50 sati, no unatoč brzoj intervenciji (pomoć je stigla za samo pet minuta), pomoći nije bilo. Nešto prije rekla je Sandri Šućurović, tajnici Zbora gardijskih brigada, da će je s prosvjeda odnijeti samo mrtvu:
„Ovdje sam jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci niti je meni. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti“, rekla je Nevenka.
Nevenka je u rat otišla u listopadu 1991. s Gromovima, skupa sa suprugom Brankom, a za njima i najstariji 18-godišnji sin Dubravko, dok je dvoje djece ostavila kod majke i otišla na ratište. Sudjelovala je i u Oluji, a u Banovini je tada naišla na ranjenike, među kojima je bio i sin Dubravko. Kao pripadnica Crnih mambi, teško je ranjena u akciji Una, zbog čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća.
“Bilo je to u Dubici. Strašno teška akcija… Ali, ona kao da nije marila… Oko nje smrt, krv, ranjeni, a ona trči i pomaže. Pod kišom granata i metaka, krenula je pomoći pokojnom Anti Petrušiću koji je bio još toliko svjestan da shvati kako će Nena poginuti priđe li mu. Izvadio je pištolj i zaprijetio joj da mu ne prilazi jer je znao da su njegove rane smrtne. Ona se nije dala omesti… Krenula je prema njemu i zadobila 4 snajperska metka. Njoj, koja je uvijek svima pomagala, nije imao tko pomoći jer… oko nje su bili samo mrtvi i ranjeni!”, govore suborci o nevjerojatnoj hrabrosti pokojne Nene.
Junakinju “Gromova”, koja je nakon rata s četiri metka i 28 gelera u tijelu dobila i četvrto dijete, najviše od svega ljutilo je omalovažavanje sudionika i invalida Domovinskog rata:
“Zašto neki ljudi na meni peru svoju nečistu savjest i govore mi kako sam privilegirana jer imam veliku mirovinu? Zar zdravlje ima cijenu? Svi su imali priliku ići u rat. Ipak, tko sam ja da im sudim… Ali neka ni oni ne sude meni i mojoj djeci”, kazivala je o onome zbog čega se i odazvala na prosvjed koji je za nju bio koban.
