Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku. Time je dat jasan stav o osobi Isusa Krista, utjelovljenog Boga i njegovoj naravi.
Prije toga je dolazilo do raznih oblika devijacija i hereza u svezi Kristove naravi, pa je postojala nužnost donošenja dogme o Kristovoj naravi.
Kalcedonsko vjerovanje doneseno je na crkvenom Saboru u Kalcedonu, mjestu pored tada kršćanskog središta Konstantinopolisa (danas islamski Istanbul). Vjerovanje ima izuzetnu važnost za kršćanstvo, a prihvaćaju ga obje crkve: Katolička i Pravoslavna Crkva.
Prijevod Kalcedonskog vjerovanja:
„Slijedeći svete oce, jednim glasom svi naučavamo da se Sin i naš Gospodin Isus Krist ima priznavati jednim i istim, savršenim u božanstvu i savršenim u čovještvu, pravim Bogom i pravim čovjekom, te da se sastoji od razumne duše i od tijela, istobitan Ocu po božanstvu, istobitan nama po čovještvu, u svemu sličan nama osim u grijehu; rođen od Oca prije vjekova po svome božanstvu; ali u posljednjim danima, radi nas ljudi i radi našega spasenja, rođen od Djevice Marije, Bogorodice, po svome čovještvu.
Ovaj jedan te isti Isus Krist, jedinorođeni Sin mora se priznavati u dvije naravi, nepomiješane, neizmijenjene, nepodijeljene, nerazdvojive, i to bez da se išta od naravi oduzima tim sjedinjenjem, nego je vlastitost svake naravi očuvana i sjedinjena u jednoj osobi i biti, ne u dvije osobe odijeljena ili razlučena, nego u jednom jedinom Sinu i jedinorođenom Bogu Riječi, Gospodinu našem Isusu Kristu, kao što su o njemu od starine govorili proroci, i kao što nas je Gospodin Isus Krist poučio, i kao što nam je predano u Vjerovanju otaca.“
