Sveti Vinko je napoznatiji mučenik Španjolske, ali i zaštitnik Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vicenze i mnogih gradova i krajeva diljem svijeta.
Uz sv. Stjepana, prvog đakona i mučenika, sv. Lovru, rimskog đakona i mučenika, Crkva na osobit način štuje i trećeg đakona sv. Vinka. I on je bio žrtva krvavog Dioklecijanova progonstva.
Ime sv. Vinka dolazi od latinske riječi ‘vinco, vincere’ – pobijediti, te ponajprije znači ‘pobjedonosan’, ‘onaj koji pobjeđuje’, ‘onaj koji je određen pobjeđivati’. Sv. Vinko je odbio ponuđeno zatajenje Isusa Krista, iako je svoju krv prolio i umro za Isusa, danas ga slavimo kao pobjednika”.
Sv. Vinko iz Zaragoze, đakon i mučenik pod Dioklecijanom, 304.g. spominje se u Rimskom Martirologiju 22. siječnja, njegov blagdan slave i na kršćanskom istoku 11. prosinca. Jedan od najpoznatijih mučenika Španjolske predstavlja se u đakonskoj dalmatici i sa znakom križa, gavrana, rešetaka ili plamena. Čašćen je kao zaštitnik Valencije, Zaragoze, Portugala itd. Uzimaju ga za zaštitnika vinari, staklari i mornari. Ime mu je i u litanijama svih svetih.
Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4. stoljeća, kako svjedoči sv. Augustin u Ispovijestima 375.
Rođen je u Zaragozi, od oca Eutricija i majke Enole, iz mjesta Huesca (sjeveroistočna španjolska). Živio je u Zaragozi, glavnom gradu Aragonije, kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303., Po naredbi prefekta Dacijana, on i biskup su dovučeni u lancima u Valenciju i držani su u zatvoru dugo vremena. Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Biskupa Valerija su poslali u izgnanstvo, a Vinka su zadržali i podvrgli ga surovim mučenjima. Razapinjali su ga kukama, pekli na roštilju i bičevali, a potom ga bacili u ćeliju po kojoj je bilo razbacano polomljeno staklo. Nakon silnih muka izdahnuo je na današnji dan, 22. siječnja 304. ili 305. Njegovo je tijelo bačeno strvinarima, ali su ga obranili gavrani. Zatim su mu tijelo bacili u more, ali je isplivalo na obalu. Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal).
Sveti Vinko je zaštitnik Portugala, Lisabona, Valencije, Zaragoze, Vicenze, vinogradara, vinara, trgovaca vinom, proizvođača octa, krojača i modistica te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Reka kod Jastrebarskog, Mandićevac kod Drenja, Kovačevac kod Nove Gradiške, Klenovnik, Svetvinčenat, Škalnica kod Klane).
