Vijeće sigurnosti prihvatilo je na današnji dan, 22. svibnja 1992. godine, Rezoluciju broj 753. kojom preporučuje Glavnoj skupštini prijam Republike Hrvatske u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda!
Dogodilo se to na sjednici Glavne skupštine koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shidabi, što je pozdravljeno gromoglasnim pljeskom, a uz Hrvatsku, u navedenu su organizaciju primljene i Slovenija i Bosna i Hercegovina. Bio je to velik uspjeh nove države koja je nastala raspadom Jugoslavije i u kratkom vremenu na najvišem mjestu dobila potvrdu državnosti i međunarodni legitimitet.
Taj svečani događaj obavljen je aklamacijom Opće skupštine, a istovremeno su u UN primljene i Slovenija i Bosna i Hercegovina. Republika Hrvatska postala je 178. članica Ujedinjenih naroda (zanimljivo je da je Slovenija 176., a BiH 177. članica). Predsjednik Tuđman održao je pred Općom skupštinom prigodni govor u kojem je kao zanimljivo istaknuo da je ulaz u dvoranu skupštine izrađen od bračkog kamena i da se u parku iza palače Ujedinjenih naroda nalazi konjanička skulptura “Spomenik mira” hrvatskog kipara Antuna Augustinčića.
Za Republiku Hrvatsku važno je bilo međunarodno priznanje 12 zemalja Europske zajednice, kojima su se – istoga dana 15. siječnja 1992. i istom odlukom – pridružile: Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske svakako su bile Vatikan i Njemačka. Prva država koja je priznala Hrvatsku bio je Island, koji je ovu odluku donio još 19. prosinca 1991. godine.
Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja: Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska i islamska zemlja, ne računajući Tursku, koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, dok je od afričkih zemalja to bio Egipat. Hrvatska je potom, 22. svibnja iste godine, primljena u Ujedinjene narode, a do tada su je priznale i Rusija, Japan, Sjedinjene Američke Države, Izrael i Kina.
