Ilok je bio cilj Kapistranovih želja, mnogo puta je ponavljao da mu tijelo pokopaju u Iloku. Iločku tvrđavu smatrao je prevažnom ne samo iz strateških razloga, nego prije svega vjerskih, katoličkih, zbog nadiranja islama u Europu, pa je za Ilok rekao: ‘Ovo mjesto treba držati. Kad pokopate moje kosti, nemojte napuštati Ilok!’
Ponos je i čast u naslijeđu imati ove riječi apostola Europe sv. Ivana Kapistrana, ali istovremeno i zavjetna obveza Iločana da štuju njegovu svetost i osobnost. U želji da ostavi trajni pečat katoličanstva i franjevačkog reda na granici istoka i zapada, Kapistran je došao umrijeti upravo u samostan i crkvu koji ovdje u Iloku ponosno stoje ponad Dunava, između čvrstih zidina tvrđave kralja Bosne – Nikole Iločkog.
Franjevci u Iloku prvi put se spominju u 14. stoljeću kada vojvoda Ugrin podiže i crkvu. Na čast i slavu svetog Ivana Kapistrana, nakon njegove smrti, produžio ju je i obnovio upravo kralj Nikola. Kapistran je svetim proglašen 1690. godine, a ćelija-kapelica u kojoj je bolovao i umro 1456. očuvana je u prvotnom stanju. Danas je posjećuju hodočasnici i znatiželjnici te u njoj pronalaze duhovnu snagu i vjeru kojom zrače i čitava crkva i samostan. I nekada su se umirućem Kapistranu dolazili pokloniti brojni uglednici i obični pučani, tu su se počela događati prva čudesna ozdravljenja i nastavila se nakon smrti na njegovu grobu. O tome postoji i pisano svjedočanstvo „Čudesa Ivana Kapistrana“ u kojem je opisano 100 takvih događaja. Ovaj tekst čuva se u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, a još par originalnih primjerka nalazi se u Rimu i Vatikanu. Kopije njegovih osobnih rukopisa čuvaju se u iločkoj samostanskoj knjižnici. Uz crkvu naslonjen samostan građen je i obnavljan u više navrata u razdoblju od 14. – 20. stoljeća. Zadnje stilske izmjene i obnovu vodio je Herman Bolle i to u neogotskom stilu sličnom onome koji je primijenio i na zagrebačkoj katedrali.
Kapistran je proglašen svetim 1690. godine, a sobica-kapelica u Iloku u kojoj je bolovao i umro očuvana je u prvotnom stanju. Danas je posjećuju hodočasnici , ali i mnogi znatiželjnici. Tijekom Domovinskog rata i progonstva crkva je u nekoliko navrata raketirana i minirana.
Dodatak:
Sve više prodire u našu hrvatsku katoličku, ne samo franjevačku svijest da smo dužni svestranije obnoviti među sobom kult sv. Ivana Kapistrana. Tome su pridonijele tri stoljetnice: 500-ljetnica njegove smrti (1456.-1956.), 600-ljetnica rođenja (1386.-1986.) te 300-ljetnica njegove kanonizacije (1690.-1990.). Njegov apostolski žar i papinsko poslanje dovelo ga je u naše krajeve gdje je kao vojni dušobrižnik sudjelovao u odlučnoj bitki s Turcima kod Beograda, 22. srpnja 1456. godine, što je bar za neko vrijeme zaustavila nadiranje turske velesile koja je prijetila zatorom vjere Europi. A naš je Ilok mjesto njegove svete smrti, 23. listopada iste godine 1456., gdje su se na njegovu grobu i po njegovu zagovoru događala tolika čudesa.
Grob mu je Bog proslavio mnogim čudesima. Iločki je knez Nikola (+1477) među prvima uputio Papi molbu za Ivanovo proglašenje blaženim, podastrijevši opširan izvještaj o njegovim čudesima.
Godine 1526., u vrijeme turskih navala, nestale su svečeve relikvije iz Iloka i nisu nađene do današnjih dana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
