23. travnja 2000. fra Hrvoslav Ban – hrvatska obitelj koju je progonila prva i druga Jugoslavija

Foto: Thinkstock

Nakon II. svjetskog rata je, zbog sudjelovanja u vjerskim priredbama i pisanja u vjerskom tisku, bio proganjan i zatvaran, a u dva navrata je bio protjerivan iz Zagreba. Bilo je to u vrijeme Titove  – druge komunističke Jugoslavije. Igrom slučaja rođen je u Makedoniji gdje mu je otac bio politički zatvorenik. Bilo je to u vrijeme Karađorđevićeve  – prve  monarhističke Jugoslavije.

Hrvatska obitelj Ban, kao i mnoge druge, bila je zbog svog domoljublja meta obje Jugoslavije. Svaka Jugoslavija je u svojim temeljima bila – antihrvatska.

 

Foto: library.foi.hr

 

Rođen je kao Kristijan Ban 13. kolovoza 1924. u mjestu Stobi, u Makedoniji, gdje mu je otac s obitelji bio interniran kao politički kažnjenik u vrijeme prve Jugoslavije, a umro u Ljubuškom u franjevačkom samostanu 2000. Godine.

Za svećenika je zaređen u 48-oj godini života, 1972. godine, u New Yorku.

S osam mjeseci života dolazi u Zagreb, u roditeljski dom. Tu je odrastao i školovao se. Nakon završene gimnazije studira izvanredno povijest i arheologiju. Polovicom 60-tih godina odlazi na studij filozofije i teologije u rim, zatim u SAD, gdje postaje svećenikom franjevcem u Hrvatskoj kustodiji sv. Obitelji.

Većinom je živio i djelovao u Chicagu sve do svog povratka u domovinu, u samostan na Humac kraj Ljubuškog, gdje je i preminuo na današnji dan 2000. godine.

Sazrio je u vrsnog pisca pjesama, drama, romana i eseja. A počeo je pisati kao dječak, pa je svoje prve sastave čitao na dječjim satovima zagrebačke Radio-postaje. Nakon II. svjetskog rata je, zbog sudjelovanja u vjerskim priredbama i pisanja u vjerskom tisku, bio proganjan i zatvaran, a u dva navrata je bio protjerivan iz Zagreba.

Svoje radove u tisku dugo vremena nije potpisivao, kao ni većina autora izrazite katoličke orijentacije.

Ta njegova gotovo trajna prognanička sudbina prisila ga je da zbog vlastite sigurnosti, a malo i zbog originalne literarne otkvačenosti, promijeni i izabere sebi novo i ime i prezime, upravo ovo pod kojim ga poznamo.

Tijekom boravka u Rimu uređivao je povijesno-kulturnu rubriku i govorio na Hrvatskom odjelu Radio-Vatikana, što mu je donijelo nove neugodnosti od jugoslavenskih vlasti. U SAD-u je bio četiri godine urednikom tjednika „Danica“, a više godina je uređivao mjesečnik „Hrvatski katolički glasnik“ i godišnjak „Hrvatski kalendar“, obje publikacije u Chicagu. Često je u SAD-u uređivao hrvatske radio-postaje i/ili redovite programe na njima (New York i Chicago). Surađivao je u raznim iseljeničkim publikacijama, navlastito svojim poznatim esejima u „Hrvatskoj reviji“. Njegova se proza s reda temelji na hrvatskoj narodnoj, vjerskoj i kulturnoj povijesti.

U odvojku hrvatske migrantske književnosti u najznačajnije prozaike, uz Antuna Bonifačića i Antuna Nizetea, svakako im stoji uz rame i Hrvoslav Ban.

Vrstan je pripovjedač s obratima dobrih psiholoških i detektivskih priča, uvijek okrenut svom Zagrebu i u nekoliko slučajeva pravi literarni kroničar života naraštaja američkih građana hrvatskog podrijetla. Svakako će biti vrlo zanimljivo i s bogatim podacima popunjeno štivo kad netko skupi u jednu zbirku nekoliko Banovih ciklusa vrsno pisanih uspomena koje je objavljivao po raznolikim časopisima.

Djela:

– Bojište i krijes (drama), Šibenik, 1970.
– Krađa Marijina kipa (drama), Split, 1970.
– Opsada crkve u Bistrici (roman), Split, 1971.
– Robovi zlatne magle (roman), New York, 1974.
– Buntovnik na Manhattanu (roman), Chicago, 1979.
– Hrvatski Parsifal (roman), New York, 1980.
– Parsifal and Ternina (skraćeni Buntovnik na Manhattanu u engleskom prijevodu), Chicago, 1983.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr