Mato Paljug je mjesecima nakon završetka rata, 1946. godine, bio odveden, ubijen i bačen u neku od bezbrojnih jama koje je iskopala UDBA (tada OZNA) za svoje žrtve. Ubijen je u 35. godini života od strane UDBA-e, kao i mnogi koji su godinama nakon rata ubijani od najgore i monstruozne tajne službe u komunističkom svijetu.
Mato Paljug rođen je 1911. u selu Hrašća, župa Slavetić, Grad Jastrebarsko, Županija zagrebačka, od roditelja Pavla Paljuga i Marije rođene Berc. Otac mu je još u djetinjstvu stradao u Sjedinjenim Američkim Državama, te je bio odgajan od majke u pobožnom katoličkom i hrvatskom duhu.
Pučku školu polazio je u Slavetiću, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tamo je studirao bogosloviju i klasičnu filozofiju na Filozofskom fakultetu.
Od rane mladosti je objavljivao u katoličkom tisku: Anđelu čuvaru, Luči, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Obitelji, Gospinoj krunici, Nedjelji, Selu i gradu, Glasniku sv.Josipa i Kalendaru sv.Ante.
Za svećenika je zaređen 1935. godine. Imenovan je nadstojnikom nauka na Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 1937. do 1941. bio je vjeroučitelj na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru. Djelovao je i kao vojni dušobrižnik.
Od prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Tijekom 1942. i 1943. bio je među svećenik i vojni dušobrižnik hrvatskim vojnicima u Stockerauu u Austriji, a zatim dušobrižnik domobranstva u Varaždinu. Ondje je dočekao prvi val partizana koji su ubijali sve pred sobom, te masakrirali zarobljenike i civile na križnim putevima dolinom rijeke Drave.
Preživjevši prvi val progona, imenovan je privremenim upraviteljem župe u Ludbregu, pa u Brdovcu i Varaždinskim Toplicama.
Bio je pod neprestanim nadzorom Udbe, koja ga je na kraju i ubila.
Krajem 1945. dobiva poziv od zloglasne UDBA-e, čiji su zločini već tada natpolili zemlju krvlju brojnih ljudim da se javi na saslušanje. Napravio plan da pobjegne na zapad, jer je Jugoslavija čak 20 godina nakon završetka rata bila država iz koje se nije moglo izaći, poput SSSR-a.
Zadnji put pred Božić 1945. bio je na grobu svoje majke da zapali svijeću i tu su ga uhapsili trojica udbaša i odvezli autom iz rodnog Hrasća. Ubijen, a što se događalo prije smrti može se samo pretpostaviti. Za groba mu se ne zna.
DOMOVINI
Ti si nasa sreća,
Ti si naša nada,
Domovino slatka,
Mir nek tobom vlada!
Mi smo tvoji sinci,
Mi smo tvoja djeca,
Tebe ćemo ljubit,
Kao prava djeca.
Branit ćemo tebe,
Protiv cijelog svijeta,
Branit vjeru svetu,
Od pakla prokleta!
Dušmanin te dome,
Otet nama neće,
Dok u nama živa,
Krv hrvatska teće!
(Mato Paljug)
„Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti“ (fra Paškal Cvekan)
„Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima.” (fra Paškal Cvekan)
„U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali.” (Msgr. Juraj Batelja je u svojoj knjizi “Mate Paljug – Prorok prigorske vrčeti”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
