Na današnji dan umro je Antonio Salazar, dugogodišnji portugalski premijer kojeg su u anketi 2007. građani Portugala izabrali za „najvećeg Portugalca svih vremena“.
António de Oliveira Salazar bio je dugogodišnji portugalski premijer. Na mjestu predsjednika vlade Portugala proveo je punih 36 godina (od 1932. do 1968.), a kratko vrijeme bio je i vršitelj dužnosti predsjednika republike.
Zbog njegovog autoritarnog načina vladanja, Salazara ponekad označavaju kao diktatora. Unatoč tome, zanimljivo je da su ga građani Portugala na anketi 2007. izabrali za “Najvećeg Portugalca” u povijesti. Njegov je režim, unatoč strogoći, bio izgleda i prilično uspješan.
Čak ga je i američki časopis Life 1940. proglasio “najvećim Portugalcem još od vremena Henrika Moreplovca” (princ koji je zaslužan za velika portugalska pomorska otkrića u 15. i 16. stoljeću).
Salazar je rođen u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali plemićkog porijekla. Kao mladić razmišljao je o tome da postane katolički svećenik, ali se ipak odlučio za studij prava. Doktorirao je pravo i specijalizirao se za ekonomski aspekt te struke. Postao je profesor na Sveučilištu u Coimbri, najuglednijem u Portugalu i jednom od najstarijih u čitavoj Europi.
Sa 36 godina života Salazar je već postao premijerom Portugala. Bio je prilično povučen, pa su ga neki nazivali “stidljivim diktatorom”. Naime, za razliku od većine diktatora, on nije rado održavao javne govore i nije gradio kult ličnosti. Pod njegovim režimom Portugal je izbjegao užase Španjolskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata, te izbjegao komunističku vlast.
Na današnji dan umro je nakon što je dvije godine proveo bolestan u izolaciji. Pokopan je u slavnom samostanu Jerónimos u Lisabonu. Taj je samostan jedno od najvećih umjetničkih čuda u cijelom Portugalu i u njemu je 2007. potpisan famozni Lisabonski ugovor koji je danas jedan od temelja Europske unije.
