Erazmo Roterdamski (latinizirano: Desiderius Erasmus Roterodamus, pravim imenom i prezimenom Geert Geerts), nizozemski humanist, književnik, filolog i filozof (Rotterdam, 28. X. 1466. ili 1469 – Basel, 12. VII. 1536).
Godine 1486. stupio je u Emmaus, augustinsku zajednicu regularnih kanonika, i ondje biva (1492) zaređen za svećenika. U Engleskoj se upoznao s dubokim i pobožnim kršćanskim humanizmom; prenijeli su mu ga Thomas Moore, John Fisher (dva sveca Crkve) i John Colet, s kojim je bio prisan prijatelj. Colet ga je uputio da se bavi Svetim pismom. Naučio je grčki i hebrejski, te godine 1516. izdao prvo kritičko izdanje grčkog Novog zavjeta, i time je gotovo preko noći postao prvakom kršćanskog humanizma i biblicizma.
Erzamo je već u svojim djelima “Enchiridion miliotatis christiani” (1503) i “Laus stulitiae” (1509) oštrim sarkazmom kritizirao loše prilike u Crkvi i životu. Sad je u svojem uvodu u Novi zavjet razvio svoju “Kristovu filozofiju” (Philosophia Christi); to je oblikovanje života koji polazi od Propovijedi na gori. Treba vladati jednostavni, priprosti duh evanđelja, a ukloniti treba suvišni teret crkvenih predaja. “Tollantur abusus, non substantia”. Zloupotrebe se moraju ukloniti, ali bit se kršćanske vjere ne smije dirati – bila je njegova lozinka.
Živio u Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj, Italiji i u njemačkim krajevima. Reformatorski krug oko Luthera smatrao je da će Erazmo pristupiti pokretu, ali je on zazirao od netolerantnog fanatizma i sektaškog duha reformatorskih vođa, te je sačuvao javnu neutralnost. Ali i Rim provodi proces protiv njega, tako je 1527. osuđen kao neprijatelj Crkve, a prevoditelj njegovih Razgovora Louis de Berquin spaljen je na lomači. Po književno-znanstvenom radu i životnom stavu najistaknutija ličnost humanizma. Njegovao sve književne forme, od poezije do znanstvenih traktata. Načinio sustavan program humanističkoga školskog obrazovanja. Nepomirljiv prema moralnom licemjerju i falsifikatima ljudskih svetinja, a samilostan prema ljudskim nevoljama i slabostima. Glavna djela: Pohvala ludosti; Razgovori; O razboritom studiju.
Od godine 1521. živio je u Baselu i izdavao djela crkvenih otaca. Kad je 1529. reformacija nasilno uvedena u Basel, pobjegne Erazmo pred njom u Freiburg i Breisgauu. Iz tog mjesta utjecao je na rasprave agsburškog državnog sabora (1530). Osuđivao je svako nasilje protiv onih drugačijeg vjerovanja, s bilo koje katoličke ili protestantske strane. Ovako je mislio kao katolik: bolje trpjeti luterovski pokret negoli raspiriti vjerski rat. Njegova je lozinka glasila: “Slobodom duha do prave pobožnosti”. Ne prijeti pravoj kršćanskoj vjeri i pravoj pobožnosti opasnost zbog znanja – opasnost dolazi od neznanja i neobrazovanosti, jer oni čine čovjeka skučenim i zbog toga nestrpljivim, fanatičnim i ratobornim.
Donosimo vam citate Erazma Roterdamskog:
“…meni se ipak čini da su vladari dostojni sažaljenja, jer nemaju čovjeka koji bi im govorio istinu, nego su prisiljeni da oko sebe drže laskavce umjesto prijatelja.”
“Može svijet pričati o meni što mu drago, ipak sam ja, jedino ja, velim vam, kadra da sve uveseljavam, i bogove i ljude.”
“Niko se još živ nije zahvalio za oslobođenje od Ludosti. Toliko je prijatna stvar živjeti bez razuma da se ljudi više mole za oslobođenje od svega drugoga, samo ne od Ludosti.”
“Razlika između luđaka i mudraca je u tome što prvoga vode strasti a drugog stišava razum.”
“Što je drugo cijeli ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom i svaki svoju ulogu, dok ih redatelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge, tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama. Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drukčije.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
