Na današnji dan 1959. godine umro je Ante Pavelić, nekadašnji poglavnik Nezavisne Države Hrvatske. Umro je u španjolskom glavnom gradu Madridu, u bolnici koja se zvala “Hospital Alemán” (“Njemačka bolnica”) i nalazila se u madridskoj četvrti Mirasierra. Danas se bolnica na tom istom mjestu zove “Hospital Ruber Internacional”.
Pavelić je u trenutku smrti bio već u 71. godini života. Sahranjen je na madridskom groblju San Isidro (španj. Cementerio Sacramental de San Isidro). Na tom su groblju još od 19. stoljeća pokapani španjolski plemići i aristokrati. Grobnice su raskošne i velike i nose imena španjolskih markiza i brojnih uglednika, uključujući političare i umjetnike. Čak je i Francisco Goya jedno vrijeme bio pokopan na tom groblju, ali je njegovo tijelo kasnije premješteno na drugo mjesto.
Groblje San Isidro nalazi se na lijepom položaju, svega 3 kilometra jugozapadno od glavne madridske kraljevske palače. U blizini groblja nalzi se i stadion kluba Atlético Madrid (stadion Vincente Calderon).
Tko je bio Pavelić?
1889. rođen je u selu Bradini između Sarajeva i Konjica budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić. Njegovi roditelji nisu bili porijeklom iz tog kraja, nego su se doselili iz Hrvatske radi posla. Naime, Pavelićev otac Mile bio je željezničarski radnik. On i Pavelićeva majka Marija doselili su se iz hrvatskog sela Krivi Put, koje se nalazi u senjskom zaleđu. To hrvatsko područje etnogenetski je zanimljivo jer na njemu živi veliki broj katoličkih Vlaha Krmpoćana, koji su se doselili tamo s turskog područja. Jedno od poznatih prezimena Krmpoćana bilo je i Pavelić. Njegova obitelj i dalje se često selila dok je on bio dječak. Tako je početno obrazovanje stekao u muslimanskoj školi, tzv. mektebu u selu Jezero kod Jajca.
Djetinjstvo i mladost
Pavelićeva povezanost s bosanskim muslimanima postat će očita za vrijeme NDH, kad su oni činili jedan od oslonaca poretka. Sjetimo se samo da je na današnjem Trg žrtava fašizma u Zagrebu podignuta velika džamija, a da su braća Osman i Džafer Kulenović bili dopredsjednici Vlade NDH i prvi ljudi do Ante Pavelića. Osnovnu školu pohađao je u raznim mjestima po Bosni i Hercegovini, zavisno gdje je radio njegov otac. Gimnaziju pohađa u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. i maturirao.
Pavelić je kasnije u Zagrebu stekao visoko obrazovanje završivši Pravni fakultet. Godine 1915. postao je doktor prava u dobi od svega 26 godina. Pavelić je počeo raditi u odvjetničkom uredu Aleksandra Horvata u Zagrebu. Tamo je upoznao i svoju buduću suprugu Mariju Lovrenčević kojoj je bilo samo 18 godina i radila je kao stenografkinja. Vjenčali su se 1922. godine i imali troje djece: sina Velimira i kćeri Višnju i Mirjanu.
Rano političko djelovanje
Godine 1918. ulazi u vodstvo Hrvatske stranke prava. Prvo je bio član Poslovnog odbora, potom tajnik i nakon toga potpredsjednik stranke. Tri godine nakon učlanjenja izabran je na lokalnim izborima od strane Zagrepčana za poslanika u gradskoj skupštini grada Zagreba.
Nakon što je izabran na saveznim izborima za člana parlamentarne Skupštine u Beogradu, Pavelić postaje 1927. pripadnik Hrvatskog bloka. Pavelić također postaje osoba za kontakt Stranke prava s predsjednikom vlade Nikolom Pašićem. Bio je jedan od dvojice zastupnika Hrvatskog bloka, zajedno s Antom Trumbićem – paradoksalno jednim od ključnih političara u stvaranju jugoslavenske države. Pavelić je obnašao dužnosti stranačkog tajnika do 1929., kada kralj zabranjuje djelovanje svim političkim strankama.
Iduće godine, Pavelić je osnovao oružanu skupinu Hrvatski domobran kojom je otvoreno pozvao Hrvate na oružanu pobunu. Jugoslavenske su vlasti proglasile organizaciju nezakonitom i zabranile njezino djelovanje.
Osnivanje ustaškog pokreta
Kada je kralj Aleksandar proglasio Šestosiječanjsku diktaturu 1929., Pavelić odlazi u Italiju, da bi se kasnije preselio u Beč. Okolnosti su ga prisilile da se ponovno vrati politici, iako je to pokušao izbjeći. Uspostavio je vezu s VMRO-om (Vanjska makedonska revolucionarna organizacija) i sastaje se s Makedonskim nacionalnim odborom. Sastanak je rezultirao Sofijskom deklaracijom u kojoj je suradnja ustaša i pripadnika VMRO-a postala službena. Ta Sofijska deklaracija bila je od velike važnosti Paveliću i ustaški pokret.
Jugoslavija je prosvjedovala Bugarskoj, a Paveliću je suđeno u odsutnosti i 17. srpnja 1929. osuđen je na smrt zbog veleizdaje zajedno s Gustavom Perčecom. Srpski nacionalizam u Jugoslaviji olakšao je Paveliću uspostavljanje ustaškog pokreta.
U ideološkom i organizacijskom pogledu ustaška je organizacija imala korijene u političkim previranjima i prije uvođenja Šestosiječanjske diktature, osobito nakon atentata na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., napose u redovima Hrvatske stranke prava (HSP) – frankovaca (otuda za ustaše tijekom 1930-ih katkad i naziv pravaši ili frankovci). Godine 1926. bila je utemeljena organizacija Hrvatske republikanske pravaške omladine (HRPO), koja je okupljala najradikalniju nacionalističku omladinu. Početkom listopada 1928. bila je ustrojena ilegalna organizacija Hrvatski domobran.
Najaktivniju i vodeću ulogu među pravašima imao je Ante Pavelić. Ustaška organizacija formalno je konstituirana 1930., a puni naziv »Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija« (UHRO) dobila je 1932., kada je donesen njezin ustav. Godine 1933. bila su prihvaćena ustaška načela, u kojima su bili izneseni osnovni programski pogledi, i koja su smatrana temeljnim zakonom ustaške organizacije.
Proglašenje NDH
Dana 6. travnja 1941. Treći Reich izvršio je invaziju na Jugoslaviju. Nijemci su mislili da će slom Jugoslavije olakšati, ako stupe u vezu s Hrvatima i drugim neprijateljima kraljevskog režima. Kako je većina Hrvata podržavala Seljačku stranku, Nijemci su htjeli dati vodstvo nezavisne Hrvatske predsjedniku Seljačke stranke, Vladku Mačeku, što im se činilo bolje nego podržati ustaše, jer su Nijemci imali mišljenje da je Pavelić talijanski štićenik. Kada je Maček odbio njemačku ponudu, Adolf Hitler prihvatio je talijanski prijedlog i Ante Pavelić je postavljen na čelo novonastale hrvatske države. Dana 10. travnja 1941., doglavnik Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku u ime poglavnika dr. Ante Pavelića.
Pokolj u Bleiburgu i Križni put
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga prema Austriji pred komunistima. Tamo se trebao predati Britancima za koje je vjerovao da će, za razliku od partizana, prema hrvatskoj vojsci postupati po Ženevskoj konvenciji. Dana 6. svibnja 1945. Pavelić napušta Hrvatsku, a na granicu s Austrijom stiže 8. svibnja. Zbog njegovog napuštanja hrvatskih vojnika i civila u Rogaškoj Slatini, neki su ga hrvatski politički emigranti optuživali za kukavičluk i bijeg. Hrvatski vojnici i civili nastavljaju povlačenje prema Austriji. U povlačenju je sudjelovalo više od 100 000 Hrvata, a desetke tisuća je ubijeno tijekom komunističke ubilačke kampanje koju je povijest nazvala Pokolj u Bleiburgu i nakon toga Križni put. Svjestan činjenice da se slična sudbina mogla dogoditi i njemu, Pavelić je još 1944. svoju obitelj poslao u Austriju.
Skriva se u Austriji, a poslije je preko Italije otišao u Argentinu. Tamo nastavlja političko djelovanje osnivanjem Hrvatske državotvorne stranke, a zatim i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio. Napustio je Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je umro 1959. godine.
“Ante Pavelić bez maske”
Film o nepoznatom životu Ante Pavelića snimio je poznati hrvatski redatelj Jakov Sedlar pod imenom “Ante Pavelić bez maske”
“Film je doista senzacija, posebno za mlađe generacije jer otkriva činjenice koje nikada nisu objavljeni desetljećima …… Nemoguće je objasniti hrvatsku političku povijest 20. stoljeća, bez činjenice o tom čovjeku ……. Ovaj film temelji se isključivo na činjenicama i to će biti sat povijesti ….. Materijal za film je iz talijanske, njemačke, hrvatske i američke arhive …..( Jakov Sedlar intervju: “English popis” – 25. lipanj 2009)
Film Jakova Sedlara „Ante Pavelić bez maske“ možete vidjeti ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
