Oskar Schindler je čovjek koji je od holokausta spasio preko 1.200 Židova. Zato se danas širom svijeta podsjeća na njega, no ne i u njegovom rodnom mjestu Svitavyu u Moravskoj (Češka).
Čuveni Spilbergov film „Schindlerova lista“ donio je planetarnu popularnost ovom čovjeku. Pokopan je na katoličkom groblju u Jeruzalemu.
Oskar Schindler rođen je na današnji dan 1908. godine kao sin vlasnika tvornice poljoprivrednih strojeva. Tada se ovaj grad još zvao Zwittau, a u to se doba 90 posto stanovnika služilo njemačkim jezikom. To su uglavnom bili sudetski Nijemci: kršćani i židovi. Danas se ovaj grad zove Svitavy, a od progona nakon Drugog svjetskog rata u njemu više nema Nijemaca. Nema ni Schindlerovih, a te se obitelji više nitko ni ne sjeća. No, čak i da je drugačije, te uspomene ne bi bile ugodne. Povjesničar Fikejz priča da je mladi Oskar bio na lošem glasu zbog svoga boemskog života.
Jedno lice mladog boema
Nakon šestogodišnjeg osnovnog školovanja Schindler je 1920. godine upisao takozvanu realku, koju je četiri godine kasnije morao napustiti zbog krivotvorenja svjedodžbe. Bez obzira na to, njega su u to doba očito ionako više od učenja zanimali brzi motori i lijepe žene. On je i kasnije dolazio u sukob sa zakonom, što je dovelo čak do toga da je otac prekinuo kontakt s njim. Schindler je napustio Zwittau. Nakon neuspjele poduzetničke karijere, postaje agent Hitlerove protušpijunske službe u Čehoslovačkoj, a kasnije i član Hitlerove nacionalsocijalističke stranke NSDAP.
Drugo lice humano lice lokalnog boema
No, Schindler je imao i svoje drugo lice. On je 1939. godine u Krakowu kupio propalu tvornicu posuđa, koja mu je poslužila kao alibi da ne mora na bojišnicu, ali i kao izvrstan izvor zarade jer je u njoj proizvodio posuđe za njemačku vojsku. Tvornica je rasla, a s njom i broj židovskih prisilnih radnika. Što je rat dalje odmicao, Schindler se iz oportunista pretvarao u zaštitnika “svojih” Židova.
Schindler je skrenuo sa svog puta obogaćivanja da bi spasio Židove koji su radili u tvornici, često koristeći svoj legendarni šarm i laskavu osobnost kako bi izvukao svoje radnike iz neprilika. Jednom, kaže autor Eric Silver u Knjizi pravednika: “Dva gestapovca došla su u njegov ured i tražila da preda petočlanu židovsku obitelj koja je kupila krivotvorene poljske dokumente.”. Schindler je rekao “dva pijana Gestapovca otplesala su iz mog ureda bez njihovih zatvorenika i bez inkriminirajućih dokumenata koje su zatražili.”. Schindler je navodno i krijumčario djecu iz geta i slao ih poljskim časnim sestrama, koje su ih ili sakrivale od nacista ili su tvrdile da su kršćanska siročad. Dogovorio se sa Amonom Göthom, zapovjednikom Płaszówa, da se 900 Židova prebaci u jedan tvornički prostor gdje bi bili relativno sigurni od pustošenja njemačkih vojnika.
Treće i pravo lice čovjeka
Schindler je u svom životu prošao kroz 3 faze: prva je bila ta u kojoj ga je interesirao samo novac, druga je bila ta u kojoj je želio zaraditi novac, spasiti svoje radnike i spasiti sebe i na koncu treća u kojoj je shvatio da ne može ostvariti sve tri stvari, nego da se mora odlučiti za jednu od te tri. Oskar Schindler se odlučio za najbolju od te tri: odlučio se za spašavanje svojih radnika, za spašavanje ljudi. To su tada bili Židovi koje je okrutni nacistički režim nemilosrdno progonio i ubijao.
Nitko zapravo ne zna koji su bili Schindlerovi motivi. No, citiramo njegovu rečenicu: „Znao sam te ljude koji su radili za mene. Jada poznaješ ljude moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima.“
Oskar Schindler pokopan je na katoličkom groblju u Jeruzalemu na brdu Sion.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
