29 . srpnja sveta Marta – sestra uskrslog Lazara i zaštitnica kućanica

Dom u koji je Gospodin najradije svraćao bio je dom troje braće – Marije, Marte i Lazara – koje je On jako volio, pa sam evanđelista Ivan tako svjedoči u svom Evanđelju kada počinje opis slavnog Lazarevog uskrsnuća iz mrtvih nakon četiri dana u grobu:  “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Iv 11,5).

Taj događaj ostao je trajno ubilježen u povijesti kršćanstva, kao i onaj drugi kada je Isus bio ugošćen u njihovoj kući u Betaniji. Tako je jedna bogobojazna obitelj dvije sestre i brata postala vječni svjedok Evanđelja i Isusova života na zemlji.

Lazarevo uskrsnuće i Martina velika vjera

Martina vjera u Lazarevo uskrsnuće zabilježena je kao trajan spomen ljudskog povjerenja u Boga.

Kada je Lazar bio bolestan, njegove sestra Marta i Marija poslale su glasnike Isusu da je Lazarevoj  bolesti. Bilo je to na posve diskretan način: “Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš” (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti.

Martina vjera u Isusa iskazala se još kada je Isus dolazio prema njihovom domu. Potrčala mu je u susret i svim srcem iskazala povjerenje kao svemogućem, pa čak i da uskrsava mrtve u život. Kao i Petar, Marta je rekla da vjeruje da Isus jest Krist-Mesija koji je došao na naš svijet. Evanđelje ovako opisuje ovaj događaj: “Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus. ‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’ ‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li ovo?’

‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’  Taj Martin odgovor odzvanja do današnjeg dana kao primjer čvrste vjere da je Isus Sin Božji i Mesija.

Marta poslužiteljica – blagi Isusov ukor i Marijin „izabrani bolji dio“

Druga zgoda vezana je uz jedan Isusov posjet njihovom domu.

Marta je bila jedna od onih žena koje su vrlo rado ugostile ljude i pri tome velikim radom i ljubavlju iskazivale gostu pažnju. Osobito rado je posluživala Isusa kada bi došao i njihovu kuću. Zato je sveta Marta zaštitnica svih kućanica i omiljeni svetac mnogih pobožnih žena kućanica koje rade vrijedno i s ljubavlju  brojne kućne poslove koje malo tko primjećuje.

Ipak, nakon Lazarevog uskrsnuća Isus joj je uputio blagi ukor. Zašto? Ne zato što je pažljivo radila kućne poslove, već zato što ih je pretpostavila onom važnijem: slušanju Božje riječi. Tom prilikom je bila zauzeta kućnim poslovima, dok je Isus pažljivo objašnjavao tajne Božjeg kraljevstva.  Marta bacivši pogled na sestru, ugleda je kako sjedeći do nogu Isusovih, sluša Njegovu riječ, posve nesvjesna užurbanosti koja se odvija oko nje. Neko je vrijeme sve to strpljivo promatrala, a zatim ipak rekla nešto poput ovoga: “Isuse, reci ovoj mojoj dokonoj sestri neka mi pomogne: ostavila me posve samu posluživati!”

Isus je pogleda i s ljubavlju odvrati: “Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno. Marija je zacijelo odabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 38-42).

Isus time nikako nije želio zanijekati vrijednost svakodnevnih kućanskih poslova kojima se tolike žene bave, baš kao niti rad kojim muževi priskrbljuju hranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno njima i djeci, već je samo htio uspostaviti stanoviti poredak vrijednosti.

A  taj poredak je da je Bog i Božja riječ na prvom mjestu, kao izvor nadahnuća i snage za sve što čovjek radi, pa tako i male svakodnevne poslove.

Ime Marta potječe iz aramejskoga i znaci “gospodarica”.

Zaštitnica je domaćica, kuharica, radnica, ugostitelja, sluškinja, pralja, umirućih, slikara i kipara, pomoćnica je kod krvarenja, kao i redovničkih zajednica koje nose njezino ime.

Dom svete Marte  – dom pape Franje

Domus Sanctae Marthae (Dom Svete Marte) je zgrada smještena u blizini Bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Građena je tijekom pontifikata pape Ivana Pavla II., a gradnja je dovršena 1996. godine. Funkcija Doma Svete Marte je mjesto stanovanja kardinala koji sudjeluju na konklavama, a služi i kao dom za sve goste koji obavljaju nekakav posao pri Svetoj Stolici. Sama zgrada je svojevrsni hotel koji sadrži oko 120 spavaćih soba i urede za svakog prelata. Svaki od apartmana ima dnevnu sobu sa stolom, tri stolca, dva ormara, spavaću sobu, kupaonicu, telefon i satelitsku televiziju

Zgrada je zamijenila hospicij Svete Marte sagrađen 1891. godine za vrijeme epidemije kolere tijekom pontifikata pape Lava_XIII., koji je bio namijenjen bolesnicima iz okolice Vatikana te hodočasnicima.

Od ožujka 2013. Dom svete Marte, točnije apartman 201, postao je dom pape Franje koji je nakon konklava odbio preseliti se u Apostolsku palaču. Bio je to vanjski znak poniznog pape Franje koji je i u stanovanju želi nasljedovati onoga čije je ime preuzeo na početku pontifikata- svetog Franje siromaha, te tako cijelom svijetu na simboličan način navijestiti smisao i namjere svoje službe.