Pošto su drugi učenici rekli Tomi kako su vidjeli Gospodina, Toma im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ (Evanđelje po Ivanu).
Nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Isus im pristupi i reče: „Mir vama!“ Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Upravo na ovim Isusovim riječima trebamo graditi našu vjeru; mi Isusa ne vidimo no imamo mogućnost vjerovati u Njega i vjerovati Njemu te ostvariti to blaženstvo o kojem Isus govori.
U Ivanovu evanđelju se Toma također javlja kada govori učenicima o onima koji su se usprotivili Isusovu povratku u Judeju gdje su pokušali kamenovati Isusa. On hrabro govori: „Hajdemo i mi da umremo s njim.“
Upravo je sveti Toma zaslužan za jednu od najprepoznatljivijih i najljepših Isusovih izjava. Naime, na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima rekao: „Tamo kamo ja idem već znate put.“ , no Toma mu je odvratio: „Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?“. Na to pitanje Isus je svečano odgovorio Tomi, a posredno i ostalim apostolima: „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“
Sveti Toma je, prema tradiciji, otišao u Indiju propovijedati Evanđelje gdje je i podnio mučeništvo. Prema njemu se u Indiji dio vjernika naziva „Tominim kršćanima“. Njih trenutno ima oko 750.000.
