Zapovijed za pokretanje operacije Vaganj dao je srpski general Ratko Mladić 3. kolovoza 1995. godine i trebala je krenuti u 6 sati ujutro 5. kolovoza 1995. godine.
Operacija Oluja je tek za 25 sati preduhitrila veliku srpsku vojnu operaciju “Vaganj”!
Srbi su u toj operaciji trebali vratiti Kupres i Livno, napredovati u dolini Neretve prema Matkoviću i najvažnije, napadom na Bihać i Zapadnu Bosnu slomiti bihaćku enklavu, te spojiti okupirane teritorije u Hrvatskoj (30% teritorija) i BiH (70% terirorija) u jedinstvenu cjelinu.
To Hrvatska nije smjela dopustiti – i nije.
Ovom operacijom su planirale srpske snage izvršiti istodobni napad iz pravca Banje Luke u pravcu Kupresa i Livna, te iz pravca Podrinja i Istočne Hercegovine prema dolini Neretve i Metkoviću. Istodobno bi se izvršio pritisak na okruženo područje Bihaća pod kontrolom Armije BiH, čije je zauzimanje krajem 1994. bilo spriječeno akcijama Hrvata – HV i HVO-a “Zima ’94.” (29. studeni – 24. prosinac 1994.).
Uspjehom takve akcije bi se strateška situacija drastično promijenila za korist Srbai zacijelo omogućilo realizaciju projekta Ujedinjene Republike Srpske.
Dana 30. srpnja 1995. održan je sastanak u Bosanskom Petrovcu. Nazočili su vojni zapovjednici dviju srpskih vojska na čelu s generalima Ratkom Mladićem i Dušanom Lončarem iz Knina. Nazočili su još iz Knina obavještajni pukovnik Mihajlo Knežević, iz ‘VRS’ generali Manojlo Milovanović, Momir Talić, Boško Kelečević, Milan Ninković, Momir Zec, Radivoje Tomanić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, predsjednici općina Banje Luke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Srbobrana, Mrkonjić Grada, Ključa, Sanskog Mosta, zapovjednici brigada iz sastava 2. kk ‘VRS’, a iz vrha Republike Srpske – Biljana Plavšić.
Planirano je sa čak 80.000 vojnika pokrenuti ofenzivu na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, vratiti Grahovo i Glamoč, uzeti Kupres i Livno, radi ostvarivanja ratnog preokreta.
Ovo je činilo suštinu operacije Vaganj.
Ratko Mladić je govorio o potrebi pokretanja daljnjih akcija na istoku i jugu, pri čemu bi postrojbe Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa, u slučaju da akcije uspiju, planirane na području Zapadne Bosne odmah krenuti u napad dolinom Neretve – ka Metkoviću i Jadranskom moru.
General Mladić tog je 30. srpnja u Kninu rekao da su hrvatske postrojbe osvajanjem Glamoča i Grahova napravile odlučujuću pogrješku u ratu. Istog dana je načelnik GS VRS general Milovanović prenio da mu je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zapovjedio zaustaviti prodor hrvatskih snaga i prijeći u protuudar za vraćanje Grahova i Glamoča, dodavši “Ne zna se hoće li vojska dobivenu zadaću realizirati za 24 sata ili 24 dana…”.
Zapovijed za pokretanje operacije Vaganj dao je srpski general Ratko Mladić 3. kolovoza 1995. godine i trebala je krenuti u 6 sati ujutro 5. kolovoza 1995. godine.
No, hrvatska operacija Oluja krenula je dan ranije – i sve ostalo je priča o hrvatskom junaštvu i pobjedi.
No, ipak Srbi i nakon poraza u Oluji nisu odustali i pokrenuli su naknadno operaciju Vaganj i veliki protuudar 13. kolovoza 1995. kada su razbijeni u velikoj trodnevnoj bici na smjeru Grahovo-Drvar.
