Današnji sveti zaštitnik je Vinko (Vicent, Vicente) Ferrer, dominikanski misionar. Rodio se u Valenciji 23. siječnja 1350, kao drugi sin gradskog bilježnika, engleskog useljenika. Godine 1367. stupio je u rodnom gradu u dominikanski red.
U Valenciji je započeo školovanje, a potom je studirao filozofiju i teologiju u Barceloni, Toulouseu i Lleidi, gdje je doktorirao. Svestrani intelektualac, glasoviti propovjednik, jedan od najvećih svoga vremena, obišao je kao misionar Španjolsku, Italiju, Savoju, Švicarsku, Francusku, Nizozemsku, Englesku, Irsku i Škotsku. Djelovao je u vrijeme velikog crkvenog raskola, kad je zapadna Crkva uz legalnog papu povremeno imala čak i dva protupape. Strogi pokornik i isposnik, prozvan „anđelom posljednjeg suda“ i „anđelom apokalipse“, primjerom je svjedočio sadržaj svojih propovijedi. Nikada nije jeo meso, a 40 godina hranio se, osim nedjeljom, samo jednom na dan. Spavao je na ležaju od slame i loze. Prema predaji, govorio je samo katalonski (valencijski) jezik, a razumjeli su ga svi slušatelji.
Pokornički život davao mu je izvanrednu moralnu snagu kojom je djelovao na vjerničko mnoštvo i obratio brojne nevjernike. Kad bi dolazio u neki grad, u susret mu je uz pjesmu hrlio narod, magistrat i svećenstvo. Njegovi sljedbenici obilazili su svake večeri gradove u procesijama, pjevajući i slaveći Boga. S njim je putovalo mnogo svećenika iz raznih redova, koji su mu pomagali pri ispovijedanju i služenju mise. U svakom gradu održavao je mirovne sudove i provodio brojne pomirbe. Dok je propovijedao, život u gradovima i selima se zaustavljao. Često je svoje slušatelje govoreći o Isusovim mukama nagnao u plač, a i sam bi se tada gorko rasplakao. Pokajnici su pred svima padali ničice i u suzama priznavali svoje teške grijehe. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja.
Svoj dugogodišnji misionarski rad dovršio je u Bretanji. Umro je na današnji dan, 5. travnja 1419, u bretonskom gradu Vannesu. Svetim ga je proglasio 1455. papa Kalist III.
