Nakon poraza Njemačke i Italije u Europi, još je jedino Japan ostao u grčevitom ratu na strani sila Osovine. Zbog toga je američka administracija odlučila testirati najsmrtonosnije oružje u povijesti ratovanja – atomsku bombu.
Predložene mete za bacanje bombe su bile Hirošima, Kyoto i Yokohama. Izbor je pao na Hirošimu. Jedan od važnih razloga zbog kojih je izabrana Hirošima je taj što u gradu nije bilo zarobljeničkih kampova.
U noći 6. kolovoza 1945. iz pacifičke baze Tinian poletjela su 3 američka zrakoplova na šestosatni put prema Japanu. Bili su to nosač bombe – Enola Gay, u pratnji dva B29 zrakoplova – The Great Artiste, koji je nosio instrumente za precizno mjerenje i meteorološke prilike i Necessary Evil čiji je cilj bio fotografiranje i snimanje.
Atomska bomba punjena s 60 kg uran -235 s kodnim imenom “Little Boy”, stavljena je u pogon tek 30 minuta prije dolaska na cilj. Kapetan William Parsons i njegov asistent Morris Jeppson isključili su sve sigurnosne sustave na bombi. Bomba je osposobljena tek u zraku kako bi se smanjio rizik od eventualne aktivacije za vrijeme leta.
U točno 08:15 ispuštena je bomba na središte grada. Eksplozija ekvivalentna 13 kilotona TNT-a uništila je 90% grada. Slike Hirošime bile su kao da je nastupio Sudnji dan. To je bilo razaranje kakvo svijet nije vidio do tada.
Dana 8. kolovoza 1945. sve novine svijeta prenijele su opis strašne devastacije koju je objavio službeni radio Tokio: “Sva živa bića, ljudi i životinje, doslovno su spaljeni do smrti.”
U samom trenutku eksplozije na licu mjesta ubijeno je 70.000 ljudi. Do 1950. od posljedica radijacije umrlo je čak 200.000 ljudi.
