22. siječnja 1993. započela je napadna akcija Hrvatske vojske pod kodnim imenom „Gusar“, a među Hrvatima poznatija kao akcija Maslenica. Bila je to velika napadna akcija kojoj je cilj bio je odbaciti neprijatelja od ceste Karlobag – Maslenica – Zadar i osigurati Masleničko ždrilo radi gradnje mosta ( cestovnog povezivanja sjeverne i južne Hrvatske) te odbaciti neprijatelja od Zadra, osloboditi zadarsko zaleđe i Zrakoplovnu bazu Zemunik.
Danas kada se od Zagreba do Zadra putuje dva do tri sata, malo tko pamti, a mlađe stanovništvo možda i ne zna, da je u vrijeme do akcije Maslenica put od Zagreba do Zadra trajao 10, pa čak i 15 sati! Sav promet išao je preko otoka Paga. To je značilo ne samo prometnu blokadu, već i gospodarski kolaps, pogotovo stoga što su i ostale komunikacije u Hrvatskoj bile isprekidane, a pogotovo autocesta prema Slavoniji.
Postojala su još dva dodatna problema: prvi je bio taj da je u Hrvatskoj postojalo veliko područje pod pokroviteljstvom UN-a koje su držale „plave kacige“ i vladalo je primirje pod međunarodnom kontrolom. Drugi, u javnosti je bilo rašireno mišljenje da Hrvatska vojska još nije sposobna za velike napadačke akcije na vrlo utvrđenom i teškom terenu kakvo je zadarsko zaleđe.
Ipak, na čelu Hrvatske vojske bio je tada vrlo iskusni i hrabri vojni strateg i časnik – čuveni general zbora Janko Bobetko. On je ispravno procijenio da na čelo zbornog područja Split treba doći mladi i odgovorni vojskovođa, kadar koji nije bio prebjeg iz JNA, već ‘autentični hrvatski’, a to je bio – Ante Gotovina. Njegovim dolaskom stožer je odmah bio premješten iz Splita u Zadar. Bila je to prva indikacija da se nešto sprema.
Glavni teret trebala je ponijeti slavna 4. splitska gardijska brigada, već desetkovana u borbama oko Dubrovnika, te razni dijelovi drugih policijskih i vojnih postrojbi poput 1., 2., 3., 9. brigade, specijalne policije i domobranskih postrojbi.
Tijek operacije
Napad je započeo je snažnom topničkom pripremom 22. siječnja 1993. u 7:05 sati i trajao je 10-ak minuta
Postrojbe HV-a napale su istodobno u više smjerova potiskujući neprijateljske snage prema Zemuniku, prometnicom Zadar-Maslenica prema Benkovcu, uz obalu prema Rovanjskoj i dalje prema Obrovcu, ovladavajući dominantnim visovima na Velebitu. HV je zauzela jako neprijateljsko uporište Gradina odakle nastavlja s napredovanjem prema selima Paljuvu i Buterini. Tijekom prvog dana neprijatelj nakratko konsolidira svoje snage i uspostavlja obranu u selu Podgradina pokušavajući izvršiti protuudar. Prvoga dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić, a sljedećih dana Babindub, zračna luka Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine, a strateški iznimno važno bilo je preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati Obrovac i Gračac.
Tijekom sljedeća tri dana (23., 24., i 25. siječnja) trajali su daljnji napadi u kojima je oslobođen grad Novigrad, sela Kašić, Maslenica, Smoković i Reljići, a na Velebitu OS RH su izbile na crtu Sveti Rok – Mali Alan – Tulove grede – Bobija. 25. siječnja postrojbe HV-a u popodnevnim satima ovladavaju i selom Škabrnja i jakim neprijateljskim uporištem Ražovljeva glava, koje neprijatelj sljedeća dva dana intenzivno napada jakom topničko-raketnom vatrom, pa su naše snage uz pretrpljene gubitke bile primorane na uzmak organizirajući obranu na crti Ambar – dio Škabrnje – Ivkovići.
Glavni ciljevi operacije ostvareni napadima postignuti su već nakon 72 sata, ali zbog pritiska međunarodne zajednice i prijetnji sankcijama 25. siječnja je zaustavljeno napredovanje OS RH nadomak Obrovca i Benkovca.
Politički pritisci i borbe nastavljene i nakon akcije Maslenica
Četiri dana nakon početka napadaja Vijeće sigurnosti UN donosi rezoluciju 802 kojom traži da Hrvatska vojska i policija prekinu borbena djelovanja i napuste oslobođeni teritorij. Srećom Hrvatska je tada imala odlučno i domoljubno vodstvo na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom i nije pristalo popustiti nikakvim pritiscima. Međunarodni pritisak je bio velik, osobito od srpskih prijatelja iz Londona i Pariza, pa su čak poslali vojni razarač u Jadransko more i zaprijetili intervencijom.
S druge strane, Beograd šalje svoje najelitnije postrojbe u okolicu Zadra, pod vodstvom zloglasnog Željka Ražnjatovića Arkana u pokušaju da vrati izuzetno strateški važan teritorij. A to će spriječiti hrabri gardisti pristigli iz Slavonije u čuvenoj bici za Kašić.
Bitka za Maslenicu tako je u slijedećim danima dobila svoj krvavi nastavak zapečaćen herojskom obranom hrvatskih mladića pridošlih sa slavonskih bojišta, a protegnula se do veljače 1993.
Tim pobjedama je moral hrvatskih vojnika i Hrvata porastao do te mjere da se počelo shvaćati da je hrvatski narod sposoban istjerati neprijatelja iz okupiranog dijela zemlje i tako zaokružiti svoju toliko željenu slobodu na cijelom teritoriju Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
