Biskup Košić: Bogojavljenje objavljuje da je Krist došao spasiti sve ljude

Na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak 6. siječnja, sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano misno slavlje u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. U koncelebraciji bili su kancelar mosn. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Marko Karača i vlč. Dražen Mirčić, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.

U homiliji biskup je rekao da nam svetkovina Bogojavljenja ili blagdan „Sveta tri kralja“, govori o nekoliko važnih sastavnica našeg kršćanskog života: „Prvo, mudraci su bili tražitelji istine, istraživači; oni nisu bili zadovoljni samo teoretskim spoznajama koje su otkrili, nego su to znanje željeli i testirati u životu – htjeli su vidjeti tog novog židovskog kralja, za kojeg su otkrili u svetim židovskim knjigama da se trebao roditi; moguće da su bili zvjezdoznanci, astronomi, pa su vidjeli čudesnu izvanrednu svjetlost na nebu i pohrlili su za tom svjetlošću – zvijezdom koja im je pokazivala put; dakle, oni su htjeli znati, ali oni su htjeli i vidjeti. Drugo, da bi potvrdili svoje znanje vlastitim iskustvom, trojica mudraca s Istoka dali su se na dugi put – nisu se štedjeli niti bojali žrtve, oni su hrabro zakoračili, vjerujući da će na kraju te pustolovine pronaći onoga koga su željeli vidjeti. Sigurno je da su znali da mogu i ne uspjeti, tj. da im se trud neće isplatiti: ‘naći ga nećete, uzalud sav vaš trud!’, pjeva naša hrvatska pjesma izričući riječi kralja Heroda, kao poruku mudracima, no to obeshrabrivanje oni su mogli imati i u sebi, bojeći se da im zaista njihov put može završiti bez željenog cilja. Dakle, treće njihovo svojstvo bila je hrabrost: oni su unatoč ili usprkos mogućnosti da im naum ne uspije, pošli na put. Željeli su naime pokušati, negoli da poslije dožive: evo, možda smo ga mogli naći i upoznati, ali nismo se usudili, bojali smo se. Hrabrost tako nije odsutnost straha nego mogućnost da se taj strah nadvlada. To su oni učinili. Motivacija im je bila u tome da će ih, ako našu novorođenog kralja, taj susret samim time što su uspjeli, razveseliti“.

U nastavku biskup je rekao kako Bogojavljenje objavljuje da je Krist došao spasiti sve ljude o čemu govore i današnja čitanja. „Prorok Izaija (Iz 60, 1-6) u svojoj viziji budućnosti Izraela i dolaska Mesije u Jeruzalem kaže: ‘k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati.’ Riječ je dakle o tome da će Mesija biti svjetlo za sav svijet, za sve narode koji će mu doći pokloniti se. Time se nadilazi starozavjetna zatvorenost židovskog naroda koji je vjerovao da je on jedini izabrani Božji narod, da je Božje spasenje dano samo njemu. Bog voli sve ljude koje je stvorio i on preko Izraela, iz kojeg je došao Krist Mesija, želi doći do svih ljudi iz svih naroda i spasiti ih. I sv. Pavao u Poslanici Efežanima kaže za tzv. poganske narode, kako je ‘sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i sutijelo i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju’. A sveti je Pavao upravo bio navjestitelj Evanđelja poganskim, tj. nežidovskim narodima, i zato je nazvan Apostolom naroda. Evanđelje pak čitavo govori o toj novosti, naime: Kristu dolaze i klanjaju se mudraci s dalekog poganskog Istoka, a ne Židovi. Oni ga traže, dok Židovi koji su kod sv. Mateja predstavljeni po Herodu i njegovu dvoru ne odlaze u Betlehem i ne traže ga da mu se poklone, nego Herod ga traži – da ga ubije! To je taj paradoks: oni koji su njegovi ga ne primiše, a narod poganski koji pravoga Boga nije upoznao sada dolazi i klanja se Bogu živomu. Zanimljiva je u tom događaju spoznaja da je Herodov dvor znao ali nije otišao, dok su mudraci morali pitati da bi saznali, i oni su tražeći našli i otišli do novorođenog Kralja. Tako se pokazuje, kao i puno puta u povijesti, da znati i činiti nije isto, odnosno da oni koji ne znaju često mogu prije nešto učiniti, nego oni koji znaju a ne žele ništa poduzeti. To je pouka i za nas, draga braćo i sestre. Mi znamo tko je Isus, rođen u Betlehemu. Mnogi još uvijek ne znaju. Ali je pitanje tko ga traži, tko ga treba, tko čezne za njim. Ako su to i oni koji ga ne poznaju, pomozimo im mi da dođu do njega, ali i sami se pokrenimo i pohrlimo da mu se poklonimo, da budemo i mi dionici njegovih darova. Jer mudraci, istina, jesu ponijeli svoje dragocjene darove i dali ih Isusu, ali su mnogo više primili od njega – premda ne vidljivih, materijalnih darova, nego vjeru, radost i nadu, što je daleko vrednije od svega što možemo dobiti.
Poučeni „zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju“. Kad jednom susretne Krista, ne smije se čovjek više vraćati Herodu koji Krista ne želi, koji Krista želi ubiti. Kad jednom doživimo ljepotu susreta s Kristom, izbjegavajmo sve ono i sve one koji ga ne žele i koji ga progone. Neka naš život bude drukčije svjedočanstvo, svjedočanstvo ljubavi prema njemu, jer on je promijenio i spasio naš život, obogatio ga svojim duhovnim darovima i zato mu zahvaljujemo i molimo ga za sve svoje, za našu Domovinu, za sve potrebne, da nam svima Gospodin udijeli novost radosti života u njemu“, zaključio je na kraju biskup.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe uz vodstvo prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

Nakon mise biskup je blagoslovio župnu kuću katedralne župe, a nakon toga župnik je blagoslovio Biskupijski ordinarijat, Veliki Kaptol.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr