“Mi se tom Isusu priklanjamo i za njim idemo vjerujući mu i onome što nas je on učio. Tako možemo reći da je Isusovo rođenje doista, ne samo po brojenju godina, početak nove ere, započinjanje jednog novog razdoblja ljudskog života i postojanja, nova stranica naše povijesti. To je povijest suradnje Boga i čovjeka, otvaranje nove perspektive života za sve ljude. Stoga se i mi danas želimo pokloniti Isusu rođenom u betlehemskim jaslama, noseći mu sama sebe kao uzdarje za najveći dar koji smo kao ljudi njegovim rođenjem primili, a to je on sam. U toj radosti i novosti života svima želim sretan i blagoslovljen Božić!”, napisao je u božićnoj poruci, sisački biskup Vlado Košić.
Njegovu poruku donosimo u cijelosti.
Dragi vjernici, dragi prijatelji – slavitelji Božića,
Svima vam želim uputiti poruku mira, zajedništva i „radosti za sav narod jer danas nam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin“ (Lk 2,11) Ova veoma kratka rečenica, koju je zapisao sveti evanđelist Luka kao poruku koju su anđeli prenijeli pastirima u božićnoj noći otkriva sve bogatstvo Božića. Naime, radost je to za sav narod – rođenje Spasitelja – Mesije.
Premda se Isusovo rođenje zbilo u siromašnoj štali, novorođeno Dijete je Spasitelj, Krist Gospodin! Većina od tada prisutnih ljudi u Betlehemu nisu u tom rođenju mogli uočiti ništa posebno, dapače, mogli su samo sažalijevati siromašne roditelje što nisu mogli pronaći neko prikladnije mjesto za porod svoga sina, ali tih je dana Betlehem, Davidov grad zbog dolaska mnogih Židova bio prepun ljudi te je i takav scenarij bio moguć. No, rođenje djeteta kao i svako drugo rođenje, rekli bi. Bogu hvala da je dijete živo i zdravo pa neka ga prati sreća, kao i njegove roditelje! Međutim u tom nesvakidašnjem događaju skrivao se dublji smisao, nešto što se nije moglo na prvi pogled uočiti. To nije bilo obično dijete, taj mali Isus. Evanđelisti kad iznose neobične pojave koje su pratile taj događaj upravo to žele reći, ukazati na to da je rođenje tog djeteta Isusa doista bio nesvakidašnji događaj, neusporediv s bilo kojim drugim. Siromaštvo može zavarati, životinje u betlehemskoj štali, pastiri, pa čak i anđeli. Ali s tim se rođenjem rodio novi svijet i čitavo je čovječanstvo dobilo novi početak. Toliko mira i Božje milosti nikad još nije vidjela zemlja…
Već samo Isusovo začeće prate neki posebni događaji i znakovi. Mlada djevica Marija u Nazaretu ima viđenje anđela koji joj donosi Božju ponudu da rodi Sina Božjega. Ona ne zna kako to može biti kad muža ne poznaje i to kaže anđelu. Anđeo joj odgovara da će se to dogoditi po Duhu Svetome. Ona pristaje. Tako to iznosi evanđelista Luka. A Matej više iznosi ulogu Marijina zaručnika Josipa. On primjećuje da je njegova zaručnica trudna i želi se povući, napustiti ju, no Bog sam intervenira u snu i tumači mu po anđelu da je Marija po Duhu Svetome začela Sina Božjega. I on pristaje sudjelovati u tome te uzima Mariju za svoju ženu. Samo se Isusovo rođenje nije zbilo u Nazaretu nego u Betlehemu kamo su morali otići Josip i trudna Marija jer je Josip bio iz Davidova roda te se morao podvrći carevom popisu stanovništva u Davidovu gradu.
I upravo tamo Marija porodi Isusa. Anđeli, pastiri, a onda uskoro i mudraci s Istoka dolaze i klanjaju se djetetu. Sve to Marija i Josip promatraju i dive se. A onda dolazi Herodov pomor dječaka u Betlehemu. Vlastodržac se boji da izgubi prijestolje pa posiže za silom. O tome je Josip obaviješten u snu te bježi s djetetom i Marijom u Egipat da bi se, nakon Herodove smrti, vratili u domovinu i nastanili u Nazaretu. Isusovo je rođenje i djetinjstvo puno neobičnih znakova i predstavlja jasnu poruku: Isus iz Nazareta nije običan dječak jer njegovo rođenje je dolazak samog Boga među ljude. To dijete nije tek neki Wunderkind /čudo od djeteta/ ili kako volimo reći za neko osobito obdareno dijete, mali genijalac. Ne!
Puno više od toga: ono je sam Bog koji je postao čovjekom. Tu činjenicu je još više potvrdilo kasnije Isusovo javno djelovanje, njegov nauk, njegova čudesa, osobito ozdravljenja bolesnih, te na poseban način njegova muka, smrt i uskrsnuće. Isusovo rođenje je povijesni i ujedno nadpovijesni događaj: povijesni jer je rođen u određeni dan, mjesec i godinu na određenom mjestu u ljudskoj povijesti; nadpovijesni je događaj zato jer taj događaj nadilazi svu dotadašnju povijest i donosi joj jednu sasvim novu dimenziju. To mi kršćani vjerujemo kad ispovijedamo za Isusa (u Vjerovanju): „koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice“ (apostolsko), odnosno: „koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“ (nicejsko-carigradsko). To prihvaća naša vjera.
Mi se tom Isusu priklanjamo i za njim idemo vjerujući mu i onome što nas je on učio. Tako možemo reći da je Isusovo rođenje doista, ne samo po brojenju godina, početak nove ere, započinjanje jednog novog razdoblja ljudskog života i postojanja, nova stranica naše povijesti. To je povijest suradnje Boga i čovjeka, otvaranje nove perspektive života za sve ljude. Stoga se i mi danas želimo pokloniti Isusu rođenom u betlehemskim jaslama, noseći mu sama sebe kao uzdarje za najveći dar koji smo kao ljudi njegovim rođenjem primili, a to je on sam.
U toj radosti i novosti života svima želim sretan i blagoslovljen Božić! Na dobro vam došlo porođenje Isusovo!
