Danas slavimo pobjedu života nad smrću. Smrt nema posljednju riječ. Jer Krist je uistinu uskrsnuo!
Uskrsnuće je “život ljubavi koja je jača od smrti”: tako je to izrazio papa Benedikt XVI.
U Pjesmi nad pjesmama kaže se: “Ljubav je jaka kao smrt.” Smrt ljubav ne može ubiti. Snažno protivljenje! Ljubav ipak umire. Kamo god pogledamo, gasi se ljubav, koju su ljudi jedni drugima prisegnuli zauvijek. Ništa ne ostaje od žarke prisege i zakletve. Još gore: ljubav ne samo da je ohladnjela, nego je prešla u mržnju i to strastvenu.
I gdje je ljubav sačuvana, gdje ostaje vjerna, kroz protivštine, tu dolazi smrt i raskida savez. Gdje ostaje pobjeda ljubavi nad smrću?
Odgovor daje današnje jutro.
Bilo je “rano ujutro” kad je jedna žena u suzama i žalosti pošla na grob, u kojem je prekjučer sva njezina nada, ljubav njezinoga života pokopana: Isus iz Nazareta. Odgovor je dobila na grobu: bio je prazan. On, kojeg je tražila, više nije bio tu. Nestalo je njegovo tijelo. Dvojica daljnjih svjedoka vidjeli su isto, Petar i Ivan: grob je prazan, on nije tu.
To još nije odgovor. On sam ga daje.
On je uskrsnuo!
Oni su ga vidjeli, toga su svjesni. Nikakva prijevara, obmana, nikakav san: stvarno i uistinu je uskrsnuo! To oni tvrde i to svjedoče. Vidjeli su ga – i vjeruju, to je istina. Nikakva umišljenost.
A mi? Mi možemo “samo” vjerovati! To kažemo u vjerovanju, da vjerujemo u uskrsnuće. U Isusovo uskrsnuće na uskrsno jutro, i u naše uskrsnuće u “posljednji dan”. Drugi pristup kao vjernici mi nemamo. Tko, ipak, kaže da to nije pobožna prijevara, sumnjiva želja? Kako ćemo “dokazati”, da uskrsnuće stvarno pobjeđuje smrt?
“Dokazati” ne možemo, ali mnoge upute svjedoče o tome. “Daj mi jednoga zaljubljenoga, jednoga koji ljubi, i on će to razumjeti”, kaže sv. Augustin. Nijedna prava ljubav ne želi umrijeti. Ona se ne miri s time, da je “sve propalo”, da ničega nema. Zašto tako jako boli, ako je ljubav prezrena i nogama zgažena? Jer ljubav nije za smrt.
Jedva je ovo netko znao bolje od Marije Magdalene. Ona se jednostavno ne može pomiriti sa smrću svoga Rabunija, svoga Učitelja. Zašto? Zato jer je ona kod njega našla ljubav, našla je onoga koji je nju prihvatio, kojeg je ona dugo tražila u svome životu – Isusa Krista Gospodina.
Danas slavimo pobjedu života nad smrću. Smrt nema posljednju riječ, jer Krist je uistinu uskrsnuo!
Fra Jozo Župić
