Nadbiskup Puljić: ovdje povijest nije šutjela; obilato je govorila

“Sveti Ivan Pavao II. je u katedrali sv. Dujma u Splitu izgovorio poznatu rečenicu: “Ovdje povijest nije šutjela”. Sudjelujući danas na prošteništu Predragocjene Krvi Isusove možemo reći kako je ovdje povijest obilato govorila”, istaknuo je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predvodeći svečano misno slavlje Dana ludbreške Svete Nedjelje u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Dani ludbreške Svete Nedjelje, slavili su se od 30. kolovoza do 7. rujna.

“On je tu, među nama. Spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne. «Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim». «Ostanite u mojoj ljubavi» (Iv 15, 9). Hraneći se Euharistijom naši su se pređi odupirali silnim procesima ateizacije, sekularizacije i posebno opasnih ideologija bezbožnog fašizma i komunizma, koji su u XX. stoljeću pokušali zatrti svaki znak vjere i vjerske pripadnosti. Po euharistiji su dobivali snagu i sigurnost”, rekao je u propovijedi nadbiskup Puljić.

“Na starim zidinama Krešimirovog grada Šibenika stoji uklesano: “Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje me okružuje. Mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodara čiju sliku vidiš uklesanu na ovom kamenu”. Mene u svakom trenutku čini sigurnim ruka moga Gospodara. Kako je to lijepo pročitati i osjetiti duh vjere, sigurnosti, pouzdanja i predanosti. Braćo i sestre. Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu, potrebna je neprolazna hrana. Svjesni smo da će i naše putovanje jednom završiti. Nema ovdje trajnog prebivališta. Prolazi svijet i njegova slava. Gospodin dolazi i blizu je”, poručio je nadbiskup Puljić hodočasnicima.

Nadbiskup Puljić pozvao je okupljene vjernnike da mole za “odgovorne u ovoj zemlji”: “Neka im «Gospodin upravi um i srce po svojoj volji, kako bi se učvrstilo blagostanje naroda, siguran mir i sloboda vjere”.

Okupljene vjernike pozvao je da mole za mir u Iraku i Ukrajini “dvjema državama u kojima su ratna žarišta pokazala svu opasnost i strahote stradanja nevinih ljudi”.

Mrzljak političarima: donesite zakone koji će štititi majke i djecu

U ime domaćina okupljene je pozdravio varaždinski biskup msgr. Josip Mrzljak te se obratio predsjedniku Hrvatskog sabora, i nekolicini saborskih zastupnika. “Ne dajte da nam umre nedjelja, taj dan obiteljskog zajedništva, dan njegovanja duhovnih vrednota; neka među vama ne bude podijeljenosti kada je u pitanju opće dobro. Donesite zakone koji će štititi majke i djecu da nedjeljom budu zajedno sa suprugom i ocem oko obiteljsku stola”, naglasio je biskup Mrzljak.

Podsjetio je i na demografsko propadanje hrvatskoga naroda te pozvao na zaštitu obitelji muškarca i žene kao temelja naroda i zaloga budućnost.

“Na početku smo nove školske godine, a svake godine je sve manje prvih razreda. Donesite zakone koji će štititi svevremenost obitelji muškarca i žene. Time nipošto ne prikraćujemo ili umanjujemo ičija prava ili slobode. Obitelj je ipak temelj naroda i zalog njegove budućnosti”, zaključio je varaždinski biskup Mrzljak.

Svečana procesija krenula je u 10,45 od župne crkve Presvetog Trojstva do Zavjetne kapele Hrvatskog sabora. Okupljenima se obratio i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, koji je zajedno s predsjednikom Ivom Josipovićem, te predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom nazočan i na svečanom misnom slavlju.

Hrvatsko-slovensko hodočašće

Više od 20 000 hodočasnika okupilo se jučer na misnom slavlju kod zavjetne kapele. Bilo je to hrvatsko-slovensko hodočašće koje je ove godine priređeno je na Svetu subotu u sklopu središnjih godišnjih slavlja u čast Presvete Krvi koja se u Ludbregu na poseban način štuje već više od 600 godina. Svečano misno slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj mons. Alessandrom D’Erricom, desetak hrvatskih i slovenskih biskupa te 200-njak svećenika iz više od 160 župa iz svih krajeva Hrvatske i Slovenije.

Hodočasnicima su pozdravne riječi uputili varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, ludbreški župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan.

Što se to dogodilo u Ludbregu?

Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu.

Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, sakrio i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva.

Glas o tom događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju dolazio u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljiv i svima vidljiv znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.

Tako narod do današnjeg dana, već 600 godina, hodočasti u čast Krvi Kristove u Ludbreg u nadi da će primiti blagoslov, mir i zdravlje.

Zavjet Hrvatskog sabora

Uz svima intrigantna i običnom čovjeku ponekad teško razumljiv misterij ozdravljenja bolesnih koji su u nevolji tražili Božju pomoć, Ludbreško proštenište jedinstveno je i u javnosti poznato po zavjetu Hrvatskog Sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj.

Zavjet je učinjen 15.12.1739. godine u vrijeme dok je u Moslavini oko Volodera punih 7 mjeseci harala strašna epidemija kuge. Kako su u to vrijeme opustjela mnoga ognjišta hrvatski staleži i redovi na saboru u Varaždinu učinili su zavjet koji glasi: “Da odvratimo pošast i zlo, što preotima mah u jednom dijelu Moslavine, valja da se pored tjelesnih lijekova, što ih ljudi mogu izmisliti i upotrijebiti, uteknemo osobito i duhovnim djelima. Valja da zazovemo i milostivoga Boga, valja da neprestanim djelima pobožnosti ublažimo srdžbu svemogućega Boga, koji pravedno pruža ruku svoju na grijehe naroda svoga, gospoda, staleži i redovi vide, da se kužna pošast i zlo još uvijek širi po nekim stranama moslavačkog okružja, pa se dobri Bog milostivo dostoji osloboditi i malo prije spomenuto okružje i ostale dijelove kraljevine od ovoga zla i os svih drugih zala što se mogu ovoj kraljevini dogoditi, zato su oni odlučili: da se imade sagraditi kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj Krvi Isusovoj koja se čudom jedva kad čuvenim ili sasma rijetkim pretvorila u vidljivu krv te koja se dosad čuvala u Ludbregu, mjestu najvećeg blaga cijele kraljevine, a za veći poticaj na poštovanje i pobožnost prema istoj Presvetoj Krvi”. (Zaključci hrvatskog sabora, svezak IV)

Iz nepoznatih razloga taj zavjet nije ispunjen i vrlo je brzo pao u zaborav. Na neispunjeni zavjet Hrvatskog sabora javnost je prvi puta 200 godina kasnije podsjetio prečasni Juraj Lahner. Kako se to dogodilo u vrijeme priprave za proslavu hrvatske svete godine povodom 1300 godina kršćanstva u Hrvata, prihvaćena je inicijativa da se zavjet, gradnja kapelice Presvete Krvi Isusove u Ludbregu, što prije izvrši.

U proljeće 1940. hrvatski metropolit nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac objavio je poziv hrvatskom narodu da se tijekom Svete Godine izvrši zavjet Hrvatskog sabora. Potom je poslao okružnicu koja se čitala u svim crkvama i objavila cijelom hrvatskom narodu. U Ludbregu je tu plemenitu akciju vodio mjesni župnik Matija Crnković. Za gradnju kapelice se sabralo i nešto novca, ali se župnik s gradskim vlastima nije mogao dogovoriti o mjestu gradnje. Iako je uskoro ratni vihor Drugog svjetskog rata zahvatio i Hrvatsku, nadbiskup Alojzije Stepinac je i u tim teškim trenucima podsjetio na taj davni zavjet te se osobno u ime nadbiskupije obvezao ispuniti ga.

Stoga je ta kapela poznata i kao Zavjetna kapela Hrvatskog Sabora, što znači i zavjetna kapela vrhovnog tijela koje predstavlja hrvatski narod do današnjega dana.