Blagdan Cvjetnice i ulazak u Veliki tjedan svečanim je misama i blagoslovom maslinovih i palminih grančica obilježen i diljem naše zemlje.
Što za vjernike znači Cvjetnica i Veliki tjedan?
Nedjeljom Muke Gospodnje vjernici su zakoračili u Veliki tjedan.
HRT je donio izjave vjernika:
– Cvjetnica je jedan prekrasan blagdan duboko duhovni u kojem slavimo ulazak Isusa u Jeruzalem i to dočekivanje njega s velikim očekivanjem naroda, da će doć’ kralj.
– To je muka Gospodnja koju ne preskačem, to je ulazak u Veliki tjedan.
Kojemu je prethodio duhovni rad na sebi.
– Pripremamo se pokorom, dobrim djelima kao i kroz čitavu korizmu, a danas posebno.
– Razdoblje u kojem se moramo pripremiti, bit puni razumijevanja, opraštanja.
– Uskrs je slika velika, slika ljubavi, smisao života.
– Poruka je da je Isus za nas trpio na križu, zbog nas je svih podnio muku i da mi moramo u životu imati i trpljenja i svoje križeve koje moramo hrabro i strpljivo nositi.
Strpljivo su vjernici dočekali i vraćanje u staro normalno. Blagoslovljena voda na ulazu u crkve, mise bez distance i maski, pružanje mira.
Na pitanje kako je sad bez maski, vjernici kažu:
– Malo čudno, ali normalno.
– Baš Cvjetnica, skidanje maske sve je to Božje djelo, samo treba vjerovati.
– Ljudi su nekako malo druželjubivi i prisniji i tako i u obitelji, distanca bila malo predugačka.
Pred vjernicima je vazmeno trodnevlje čija je kruna proslava Uskrsa.
Kardinal Bozanić: “Župa Majke Božje Lurdske u Zagrebu danas je sveto mjesto”
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje Nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice, 10. travnja 2022., u Župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu u zajedništvu s domaćim župnikom fra Tinom Labrovićem, OFM; gvardijanom samostana fra Ivanom Maletićem, OFM; i subraćom svećenicima iz samostana Majke Božje Lurdske, Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split.
Misno slavlje započelo je blagoslovom maslinovih i palminih grana, a u uvodu kardinal Bozanić rekao je kako smo se pokorom i djelima ljubavi tijekom cijele korizme pripremali za slavlje Kristova vazmenog otajstva. “Danas smo okupljeni da s čitavom Crkvom budemo dionici Kristova slavnoga ulaska u grad Jeruzalem, gdje je on, predan u volju Očevu, htio za nas trpjeti i umrijeti da bi nas po svome uskrsnuću obdario darom novoga života u slavi Očevoj.”
Istaknuo je kako je Župa Majke Božje Lurdske u Zagrebu danas sveto mjesto na kojem ovo slavlje postaje znak povezanosti cijele Crkve zagrebačke, “znak naše pripadnosti istoj zajednici Kristove Crkve, znak sjedinjenosti u nakanama i molitvama za naš narod, za našu nadbiskupiju, za naše obitelji, za sve koji trpe, osobito za one koji prolaze kroz bolno iskustvo rata i progonstva.” Kardinal je podsjetio kako je ovu zagrebačku župu osnovao bl. Alojzije Stepinac 1942. te ona ove godine obilježava 80 godina postojanja.
“Odlučimo zauvijek ostati Isusovi učenici”
U homiliji kardinal Bozanić naglasio je kako je Cvjetnica prag ulaska u najsvetiji tjedan crkvene godine – Veliki tjedan. Ona također predstavlja protuslovlje koje se ne smije previdjeti: “protuslovlje mnoštva koje iz sveg glasa hvali Boga za silna djela što ih vidješe, radosno kličući: „Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Ali to će mnoštvo za nekoliko dana vikati i tražiti od Pilata da Isusa dade raspeti na križu.”
“Kada slušamo i čitamo navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista, ne tražimo prvotno dobre i zle, nego pokušajmo naći i raspoznati u nama samima svijetle i tamne sjene te izaberimo stranu na kojoj želimo biti. Odlučimo zauvijek ostati Isusovi učenici. Ali i kao učenici spoznajmo i pred sobom prihvatimo da smo i mi toliko puta pobjegli, izdali i stali na stranu onih, koji su suglasni s Pilatom i Herodom predali Isusa da ga razapnu izvan grada Jeruzalema. Stavili smo Isusa izvan našeg životnog prostora”, naglasio je Kardinal i poručio: “Nastojmo se uvijek probiti do istine, pravde i mira te služiti ljubavi, pa i uz cijenu vlastita gubitka.”
Na kraju homilije kardinal Bozanić kazao je kako Veliki tjedan sadrži slavlje neuspjeha – smrt na križu, ali i pobjedu uskrsnoga jutra. “To je prijelaz prema onome što je neprolazno, što ostaje, što pobjeđuje. To je prijelaz prema Uskrsu. Želim da svatko od nas krene od vlastitih neuspjeha i promašaja, da svjetlom Duha Svetoga prihvatimo vlastiti križ, kako bismo mogli doživjeti veliku radost neprolazne pobjede, radost Uskrsnuća”, zaključio je Kardinal.
Biskup Glasnović u Dubrovniku: S cijelom Crkvom slavimo ulazak Spasitelja u naš grad
Na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu 10. travnja dubrovački biskup mons. Roko Glasnović predslavio je pontifikalno misno slavlje u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Slavlje je započelo ispred zborne crkve sv. Vlaha blagoslovom maslinovih i palminih grančica u obredu kojim se prisjećalo Isusovog ulaska u Jeruzalem, a potom su sudionici slavlja u procesiji pošli prema katedrali gdje je misa nastavljena. U procesiji su u svojim odorama sudjelovali i članovi Bratstva Presvetog Sakramenta, piše Angelina Tadić na stranicama Dubrovačke biskupije.
Pjevala se Muka po Luki, a uz Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebice, glavne dijelove muke pjevali su katedralni župnik don Marin Lučić i pjevač Zvonimir Cetinić.
Promišljajući o Isusovom ulasku u Jeruzalem i radosti onih koji su ga dočekali biskup je kazao kako i mi danas s cijelom Crkvom slavimo ulazak istog Spasitelja Isusa Krista u naš grad. Trebamo li mi danas doista da Isus dođe u naš grad, naša sela, domovinu, u ovaj naš svijet? – potaknuo je dubrovački biskup na promišljanje.
Opisujući nadalje vrijeme u kojem živimo, zaokupljenost, potrebe i očekivanja ljudi kao da izgleda da nema mjesta za evanđeoskog Krista, njegov primjer i poruke o životu i kvaliteti življenja, a posebice poruke o Bogu u kojem se nalazi puni smisao života na zemlji. „Kao da mu je mjesto tek negdje u ponekim malim grupama ili župama koje se brane i zatvaraju pred svijetom u svoju malu duhovnu sigurnost usred nesigurnosti i bezboštva svijeta“, primijetio je mons. Glasnović. Potom je biskup predočio svijet koji sebe želi urediti bez Boga i kao da time poručuje Kristu da ne ulazi dublje u taj svijet, a osobito da ne ulazi „u naš osobni Jeruzalem“, u našu nutrinu i privatnost.
“Evanđelje Muke Gospodinove prisjeća na odvažni Kristov ulazak u ljudske muke”
Isus je tako ljubio svijet da je zbog toga ušao u ovaj naš svijet da nam otkrije pravu istinu o nama i potvrdi kako nije moguće ostvariti čovjeka na zemlji bez Stvoritelja, ustvrdio je biskup. „Upravo nas današnje evanđelje Muke Gospodinove prisjeća na odvažni Kristov ulazak u ljudske muke onoga vremena zato da bismo povjerovali da on jednako tako odvažno i spremno, velikodušno i darežljivo ulazi u sve ljudske muke ovoga našega vremena, u naše osobne muke, u muke naših obitelji, naših djece i mladih, u muke našega grad i vremena“, poručio je, uz ostalo, mons. Glasnović.
Poslije mise započelo je 40-satno klanjanje pred izloženim Presvetim.
Nakon dvije godine primjenjivanja restriktivnih mjera na misama zbog situacije koronavirusa, na misnim slavljima na Cvjetnu nedjelju vjernici su ponovno mogli jedni drugima pružiti znak mira, pričest se dijelila i na jezik i na ruke, milostinja se prikupljala kao i ranije za vrijeme mise, a maske su se mogle ne nositi.
Mons. Hranić u Osijeku: „U Isusovoj sudbini oslikava se i sudbina čovjeka pravednika“
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić je na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, 10. travnja blagoslovio maslinove grančice ispred osječke konkatedrale Sv. Petra i Pavla, poveo procesiju Trgom sv. Ivana Pavla II. te slavio misu tijekom koje je pjevanjem naviješten evanđeoski izvještaj Muke po Luki.
Uz nadbiskupa koncelebrirali su domaći župnik mons. Adam Bernatović te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković, posluživao je đakon Nikola Klemen, a Muku je uz članove Mješovitog konkatedralnog zbora pjevao vlč. Stjepan Matezović.
Započinjući svečano liturgijsko slavlje Cvjetnice te podsjećajući na Isusov ulazak u Jeruzalem, čime započinje i vrijeme njegove muke, mons. Hranić je rekao: „U Isusovoj sudbini oslikava se i sudbina čovjeka pravednika. Stavovi i raspoloženja mijenjaju se brzo, prema potrebi, prema političkom trenutku, trenutačnoj koristi ili pak iz površnosti i neznanja“, a zatim naglasio: „Isus je tako ne samo slika pravednika po životu, propovijedanju i djelovanju, nego i po vlastitoj životnoj sudbini: htio je ljudima dobro, zauzimao se za njih, bio uz njih, da bi na koncu bio ostavljen od svih, pa čak i od onih svojih najbližih s kojima je dijelio život.
Narod, koji mu je klicao, bez vidljiva se razloga okrenuo protiv njega. Učenici koji su ga slijedili i bili s njime te gledali njegova djela i slušali njegovu pouku, potpuno su ga ostavili sama. Isus je umro napušten od svih. S jedne strane, nevjerojatna nepravda, a s druge, još sramotnije ponašanje njegovih učenika od kojih ga je jedan čak i izdao. Nevjerojatna sudbina, nevjerojatno ponašanje učenika i nevjerojatna bešćutnost progonitelja!“
Istinski stavovi i uvjerenja očituju se u vatri vlastitog pročišćavanja
Cvjetnica je događaj koji se često može sresti u životu, kazao je đakovačko-osječki nadbiskup i uputio da je ona opomena i poziv. „Pokazuje kako je masa često u svojim stavovima nepouzdana, lako zapaljiva i u jednu i u drugu stranu. Jedan dan netko te može uzdizati u nebesa, a već drugi dan može se okrenuti protiv tebe sve do potpunog uništenja. S druge strane, Cvjetnica istodobno pokazuje kako se istinski stavovi i uvjerenja očituju u vatri vlastitog pročišćavanja, kroz osobnu patnju i nevolje, pa čak i kroz smrt“.
Pozivajući vjernike da se priključe procesiji rekao je: „Procesija koja će sada uslijediti želi biti izričaj našega životnoga hoda s Isusom, gdje se i mi susrećemo s različitim raspoloženjima ljudi prema nama – od bezrezervne podrške do potpunog odbacivanja, ovisno o tome koliko će im to biti korisno ili otežavajuće u danim okolnostima. Ta procesija želi nas istodobno učvrstiti u našem zajedništvu s Isusom i u našoj vjernosti Božjoj riječi, bez obzira na cijenu i izvanjske okolnosti, sve do smrti zbog vjernosti njemu i onome što je časno, istinito i pošteno“.
U homiliji, mons. Hranić rekao je kako „u ovome svijetu, u većem ili manjem obliku, postoji logika pravednika prema kojoj se pojedinci ne žele prodati ni za vlast, ni za čast, ni za vlastitu ugodu, nego ostaju vjerni svojim stavovima i idealima – i to ne pitajući za cijenu, bez obzira kolika ona bila. Cijena takve opredijeljenosti može često doista biti drastično visoka i sudbinski teška, ali ti ljudi takvim stavovima i hrabrošću pokazuju da nije umrlo ono što je trajno, neprolazno i zato sveto u ovome životu…
“Dopustimo Bogu da uđe u naš život”
Posljedice takvog njihovog opredjeljenja vode ih do osamljenosti i napuštenosti. Zapravo na kraju u pravilu ostanu sami ili čak bivaju ubijeni“. Uputio je da postoje i oni koji će za malo novca, za malo bolji položaj, za mali ugled u svome okruženju, u pravom smislu te riječi prodati sami sebe, svoje ljudsko dostojanstvo, svoje stavove i uvjerenja te prijeći na stranu moćnika ili većine oko njih te urlati protiv pravednika, tražeći njihovu osudu.
„Na početku ovoga Svetog, Velikog tjedna, susret s Isusom stavlja nas pred pitanje: Što je sa mnom? Kako se ja ponašam i koliko sam vjeran Bogu te postojan na vjetrometini različitih utjecaja, pritisaka i interesa? Jesam li dio prevrtljive mase i razapinjem li ponovno Isusa? Ili se snagom vjere suobličavam Njemu i umirem s Njime?“, pitao je mons. Hranić zaključujući homiliju i rekao: „Savjest je ona na koju ne možemo utjecati. Htjeli mi to ili ne ona nam iznutra odgovara na ova pitanja, ona nas iznutra poziva da doista budemo ljudi, da budemo više Isusovi, poziva nas na obraćenje…
Savjest je ona kojoj ne mogu pobjeći, ne mogu je prevariti. Ona je nutarnji glas koji me vodi k Bogu. Dopustimo Bogu, Isusu Kristu, da uđe u naš život, da određuje naše životne korake, ponekad i protiv naše volje, ali svjesni – ako smo vjerni Bogu i Njegovoj riječi, nećemo biti pošteđeni poteškoća, možda ćemo ih imati čak i više baš zbog vjernosti Bogu, sebi i svom identitetu, ali jedino tako se spašava ovaj svijet, jedino tako mogu imati nutarnji mir“.
Nadbiskup Barišić na Cvjetnicu predvodio misu u splitskoj prvostolnici
Na Cvjetnicu, odnosno Nedjelju muke Gospodnje, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Uskrs, 10. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je procesiju i misno slavlje u splitskoj katedrali Sv. Dujma.
Koncelebrirali su mons. Nediljko Ante Ančić, pastoralni vikar i prepozit Metropolitanskog kaptola u Splitu, katedralni župnik mons. Ante Mateljan, rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu vlč. Đuliano Trdić i ostali svećenici.
Na Peristilu je nadbiskup blagoslovio maslinove graničice i poškropio puk Božji. Tom je prigodom kazao: „Nadam se da smo se pripremili dobrim djelima za slavlje Vazma, Isusova uskrsnuća. Danas ulazimo u Veliki tjedan, u veliko otajstvo našega spasenja. Slaveći Cvjetnicu sjećamo se svečanog Gospodinova ulaska u Jeruzalem. Svečano su ga dočekali, ali nisu svi bili oduševljeni. Različiti su bili stavovi“.
“‘Hosana’ je vapaj Gospodinu da pomogne i spasi”
U nastavku je naglasio da Jeruzalem danas poprima simbolično značenje. Jeruzalem je naše srce, naša obitelj i naš grad. „Vjerujem da nećemo biti indiferentni prema dolasku ove dobrote koja ne dolazi nasilno osvajati. To izražava simbolikom jašući na magarcu kao mirotvorac koji ne osvaja prostore, terene nego oslobađa ljudska srca“, kazao je nadbiskup dodavši da su Isusu izražavali dobrodošlicu riječima: „Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visinama!“ Tim ga se riječima pozdravlja u procesiji na Cvjetnicu. U tom je svjetlu naglasio da je „hosana“ svečani pozdrav dobrodošlice i dobrih želja, ali i vapaj Gospodinu da pomogne i spasi. Te su riječi posebno aktualne danas dok molimo za prestanak rata u Ukrajini.
Svećenici, pjevači Mješovitog prvostolnog zbora sv. Dujma pod vodstvom Šime Marovića, bogoslovi i ostali vjernici u procesiji su s palminim i maslinovim grančicama ušli u prvostolnicu. Nakon što je otpjevana Muka Gospodinova, nadbiskup je u homiliji kazao da ima događaja, prizora i vijesti koje mogu biti uznemirujuće i opasne i za koje je na to potrebno unaprijed upozoriti one koji će ih slušati i gledati.
„To je potrebno upozorenje kad čitamo i razmatramo Muku Gospodinovu jer bičevanje i razapinjanje sigurno uznemiruje gledati i slušati. Mislimo na fizičku bol, ali i na poniženje, psihičko maltretiranje, mobing. Ali ima i nešto drugo u Gospodinovoj muci što nas treba uznemiriti, pogoditi, zahvatiti: izdaja, nijekanje, grijeh, udaljenost i ostavljenost, gdje ljudskost popusti, gdje je ljudskost slaba. Kod Gospodina je drukčije“, istaknuo je mons. Barišić. U tom vidu podsjetio je na Isusove susrete s vojnikom koji ga je htio zarobiti, s učenikom Petrom koji ga je zatajio, s razbojnikom na križu i s rimskim satnikom.
“Promatranje Isusove muke nije opasno već spasonosno”
„Isus liječi vojnika koji ga je krenuo zarobiti. Isusov pogled prema Petru nakon njegova grijeha nije ukor, prijetnja ili prezir nego dobronamjeran snimak koji ide do ljudskoga srca, do dubine, ulazi u ljudsku slabost i ljudsku narav razumije. Taj pogled ne pita Petra: ‘Kaješ li se’ nego ‘Ljubiš li?’ Isusov pogled je pogled umirenja, opraštanja i ljubavi“, kazao je nadbiskup dodavši da Isus daje nadu razbojniku na križu u njegovom najtežem trenutku, uskrisava ga.
Rimskoga satnika, koji je pratio sve ove događaje, pogodili su Isusovi postupci, uznemirili ga i zahvatili te je rekao: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ Rimski satnik drži do Zakona, nastavio je mons. Barišić, „ali u Isusu vidi nekoga tko nadilazi norme i propise. To ga je pogodilo. No to nije opasno nego spasonosno“.
Nadbiskup je zaključio homiliju tvrdnjom da promatranje Isusove muke nije opasno već spasonosno, „spasonosan je način reagiranja milosrdne ljubavi koja oprašta a oprostiti može samo onaj koji iskreno ljubi. Bez ljubavi oproštenje je više opravdanje sebe, traženje argumenata da se opravdamo i optužimo drugoga. Onaj koji ljubi jedino može oprostiti. I to je ono pravo oproštenje. Gospodin ga svjedoči. Gospodin ga daje. Neka nas doista uznemiri. Neka nas pogodi. Neka nas zahvati“.
Nakon euharistijskoga slavlja započelo je četrdesetsatno klanjanje koje završava na Veliku srijedu, 13. travnja, kada će nadbiskup Marin Barišić u katedrali predvoditi misno slavlje u 11 sati.
Nadbiskup Devčić u Rijeci: Pozvani smo nasljedovati Isusa koji je ušao u Jeruzalem na magarcu
Slavlje na Cvjetnicu, 10. travnja, riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u crkvi Uznesenja BDM u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom Matom Uzinićem i drugim svećenicima.
Mi, kršćani, pozvani smo nasljedovati Isusa koji je u Jeruzalem ušao na magarcu, skromnoj životinji, a ne na konju kojima su se vojnici služili odlazeći u ratne pohode, uništavajući gradove i naseobine. Isus je tom gestom potvrdio svoju poniznost i nenasilnost poručujući stanovnicima Jeruzalema da je došao služiti i posvjedočiti ljubav žrtvujući se uskoro za njih i sve ljude na drvetu križa. Takvo služenje braći znači u pravom smislu riječi kraljevanje, proučio je nadbiskup Devčić na obredu blagoslova maslinovih grančica.
Farizejsko ušutkavanje Isusovih učenika i tijekom povijesti Crkve nije prestalo. Naprotiv, na isti način, na temelju lažnih optužbi, mučeni su i ubijani brojni Isusovi sljedbenici. Isus je to predvidio nagovijestivši učenicima: “Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati.” (Iv 15,20).
Nagovijestio je i da će mučeništvo trajno pratiti njegovu Crkvu, ali je neće zatrti, rekao je mons. Devčić. Na kraju, prije nego se procesija uputila prema riječkoj prvostolnici u kojoj je slavio misu, potaknuo je vjernike da po uzoru na Isusa, brinu jedni za druge i dopuste Kristu da ih vodi i nadahnjuje u odnosu prema našem nebeskom Ocu.
Nadbiskup Uzinić: “Ne smijemo dozvoliti da od ‘mnoštva’ postanemo ‘svjetina’ koja prvo kliče, a onda razapinje”
Nakon pjevanog cjelovitog izvještaja Muke po Luki, propovijed je uputio nadbiskup Uzinić. Nastavno na poticajne riječi nadbiskupa Devčića o Isusovu primjeru i poruci koju nam je Krist poslao ulazeći na magarcu u Jeruzalem, kao kralj mira, ne rata, osvrnuo se na aktualna ratna zbivanja u Ukrajini i kritike pape Franje upućene skupini država koje su se obvezale potrošiti 2% BDP-a na kupnju oružja kao odgovor na nastalu situaciju.
Ne smijemo dopustiti da od ‘mnoštva’ postanemo ‘svjetina’ koja prvo kliče, a zatim razapinje, uspozorio je mons. Uzinić i u nastavku citirao Svetoga Oca: “Posramio sam se kada sam pročitao da se skupina država obvezala potrošiti dva posto BDP-a na kupnju oružja, kao odgovor na ovo što se sada događa. Ludilo! Pravi odgovor nije drugo oružje, druge sankcije, druga političko-vojna savezništva, već drugi pristup, drugačiji način upravljanja sada globaliziranim svijetom – ne pokazujući zube, kao sada – drugačiji način postavljanja međunarodnih odnosa. Model skrbi, hvala Bogu, već postoji, ali je, nažalost, još uvijek podložan modelu ekonomsko-tehnokratsko-vojne moći” (Vatican News 28. ožujka)
“Pozvani smo biti drugačiji”
Mi, kršćani, pozvani smo na drugačije, istaknuo je propovjednik. “Pozvani smo nasljedovati Isusa Krista koji će na sebe preuzeti svo trpljenje. Podnijet će sve optužbe, svo mučenje i umirući će reći, zaustavljajući spiralu zla: Oprosti im, Oče jer ne znaju što čine. Mi trebamo biti drugačiji! Inače nismo kršćani i nismo učenici Isusa Krista.
Inače ćemo se od mnoštva pretvoriti u svjetinu. Inače ćemo će raspršiti kao Isusovi učenici idući svatko svojim putem i za svojim interesima. Nećemo biti Isusovi niti s Isusom i nećemo moći mijenjati ovaj svijet, koji je kao i u Isusovom slučaju, naša zadaća i naše poslanje. Učinimo ga boljim svijetom, polazeći od sebe samih, polazeći od toga da postanemo bolji ljudi.”
Zaključujući liturgijsko slavlje nadbiskup Devčić potaknuo je vjernike na stvaranje svijeta na temeljima Evanđelja, društva kojoj je obilježje sloga, a ne prijetnje kupovine oružja. Prepoznajmo jedni druge kao braću i sestre, kazao je mons. Devčić. Riječki nadbiskupi na kraju su svima zaželjeli blagoslovljeno vrijeme Velikoga tjedna koji je započeo Nedjeljom Muke Gospodnje.
Nadbiskup Puljić u Zadru: “Isus Životvorac ide u zagrljaj smrti”
Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje, 10. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru, za vrijeme kojeg je pjevana Muka našeg Gospodina Isusa Krista iz Evanđelja po Luki.
Prije mise, nadbiskup Puljić i puk okupili su se u crkvi Sv. Marije kod benediktinki gdje je nadbiskup blagoslovio maslinove grančice. Odatle su svećenici i puk krenuli u procesiju s maslinovim grančicama prema katedrali Sv. Stošije, kada je pjevanje antifona predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom mo Žana Morovića.
„Strašno je i neshvatljivo otajstvo najvećeg poniženja Božjega Sina Isusa Krista“. istaknuo je mons. Puljić, rekavši kako Cvjetnica podsjeća na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem kad mu je narod kliktao, no istovremeno spominjemo kako Sin Božji, Životvorac, zapravo ide u zagrljaj smrti.
“Najsvetije i najljepše vrijeme liturgijske godine”
„Nedjeljom Muke Gospodnje započinje najsvetije i najljepše vrijeme liturgijske godine, a to je Veliki, Sveti tjedan. Ulazimo u tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je opisali prorok Izaija i 22. psalam, a teološki razradili apostol Pavao i evanđelist Luka“, rekao je mons. Puljić.
Izaija sedam i pol stoljeća prije Isusove smrti opisuje kako su „Mesijina leđa bila izbrazdana bičevima kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota nad ljepotama, neljudski iznakaženo i popljuvano“. Psalmist kaže da su mu „proboli i ruke i noge te sve njegove kosti prebrojati mogu, a haljine mu razdijelili i za odjeću njegovu bacili kocku“. I zaključuje kako je „teško bilo u njemu prepoznati lice Božje“.
Apostol Pavao, zaljubljenik Krista raspetoga, kaže da je „Krist, trajni lik Božji, uzeo lik sluge, ponizio samoga sebe te bio i ostao poslušan do smrti, smrti na križu“.
“Ne može se ostati hladan na navještaj Isusove muke”
„Sin Božji, dakle, dolazi s neba na zemlju, iz krila Oca Životvorca u zagrljaj smrti! Strašno je to otajstvo najdubljeg poniženja. Ali, nastavlja Pavao, to je razlog što ga „Bog uzvisi i dade mu ime nad svakim imenom“. I nema drugog imena u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista“, istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je rekao da nitko ne može ostati hladan na navještaj Isusove muke. „Potreseni smo svime što smo čuli. Iznenađeni. Mogli bismo dugo razmišljati o sudionicima te drame“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako nas Veliki tjedan poziva da ne razmišljamo samo o Isusu i njegovoj muci, nego i o sebi i o svojoj ulozi u tom procesu.
„Taj proces nije gotov. On traje i trajat će do kraja svijeta. Koju ulogu mi igramo u tom procesu, gdje se možemo prepoznati? Treba li nam moliti Božje oproštenje?“ potaknuo je nadbiskup, opisavši ponašanja pojedinih sudionika u procesu Isusove osude.
Mogli bismo se pitati za svako lice prikazano u drami Isusove muke, razmišljati
Svjetina pozdravlja Isusa na ulazu u Jeruzalem, „Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“, radosni zbog susreta i događaja da se nalaze oko njega. Kasnije govore iz svega glasa, ‘Raspni ga. Barabu pusti, ovoga raspni’. Rimljanin mora braniti sunarodnjaka Židova. Rekao im je da ništa loše na Isusu nije našao i da ga ne može osuditi.
„Pa Petar, divni Isusov učenik kojega je Isus od prvoga susreta zavolio. Toliko zavolio, da mu je rekao, Nećeš se više zvati Šimun, nego Petar. S tobom računam, na tebi ću Crkvu sagraditi i vrata paklena neće je razoriti. A Petar pred sluškinjom koja ga tri puta pita kaže da ne poznaje toga čovjeka. Mogli bismo se pitati za svako lice prikazano u drami Isusove muke, razmišljati, suosjećati ili biti ljuti“, rekao je nadbiskup, poručivši:
„Isuse, želio bih se naći među onima koji su te pratili, među onim ženama koje su spomenute, a pratile su te do groba i vidjele su kako te sahraniše. A srce im je pucalo od suosjećanja što njihov Spasitelj tako trpi“.
Silno mnoštvo onih koji idu za Mesijom
Na Cvjetnicu razmišljamo o Mesiji koji pati i umire, ali gledamo i silno mnoštvo onih koji pođoše za Mesijom. „Gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova, kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Divimo se i Bogu zahvaljujemo za njihovo neustrašivo svjedočanstvo.
Mislimo i na mnoštvo neznatnih i nezapaženih svjedoka u školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama kojima su se, kao i Isusu, mnogi „podrugivali, razvlačili usne i mahali glavom“ jer su vjerovali, molili se, djecu kršćanski odgajali i na svete sakramente dolazili“, rekao je mons. Puljić.
U Velikom tjednu razmišljamo o Isusovu procesu i osjećamo „osobitu Kristovu ljubav i naklonost prema svima koji su skrušeni, prezreni i otpisani“. U tom kontekstu, nadbiskup je istaknuo milosni susret Isusa i raspetog razbojnika s Isusove desne strane.
Isus otvara vrata raja
„Razapet između neba i zemlje, fizički shrvan, Isus otvara vrata raja i osvaja jednu dušu. Njegov suputnik i supatnik na Golgoti, desni razbojnik Dizma ide s njim u nebo jer ga je zamolio neka ga se sjeti u svom Kraljevstvu. Taj primjer spašenog razbojnika pokazuje nam koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi. Pritom ne gleda na bezakonja naša, nego na srce raskajano i ponizno koje neće prezreti“, naglasio je nadbiskup.
Podsjetio je na priču kako se Gospodin ukazao sv. Jeronimu na svoj rođendan pa ga je upitao: „Jeronime, što ćeš mi danas darovati?“ Jeronim, čovjek knjige i proučavanja Svetog pisma, odgovara: „Svoje knjige, Učitelju“. To je njemu bilo najvrjednije. No, Gospodin mu odvrati kako mu to nije dosta.
„Pa, što onda želiš kao dar, dragi Isuse? Možda moj život pokore i odricanja? Jer, što mi još preostaje što bih ti mogao darovati?“ A Gospodin mu odvrati: „Jeronime, daruj mi svoje grijehe“.
„Vrlo poučno i poticajno i za nas. Što ćeš ti, brate i sestro, darovati Isusu za Uskrs ovoga proljeća? Što ćeš ga zamoliti ovih dana Velikoga i svetoga tjedna i što ćeš od njega tražiti? Hoćeš li se odvažiti i poći mu ususret, pa u sakramentu svete ispovijedi ponuditi mu svoje grijehe kao svoj osobiti dar koji se Isusu osobito sviđa, kao u slučaju svetog Jeronima.
Prepoznati slabosti i grijehe
Shvaćamo li mi, zapravo, smisao i poruku njegovih riječi: „Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike zbog kojih je velika radost u nebu kad se kaju i pokoru čine“, potaknuo je na razmišljanje nadbiskup Puljić, poručivši: „Braćo i sestre, čini se kako premalo poznajemo dimenzije božanskoga milosrdnog Srca. A samo u toj dimenziji dobrote, milosti i milosrđa moguće je razumjeti zašto je Isus Petra učinio svojim vidljivim namjesnikom na zemlji.
Njega koji ga je kod Cezareje Filipove odgovarao da ne ide u Jeruzalem, Isus oštro ukorava i naziva napasnikom, jer mu nije na pameti ono što je Božje, nego njegovo, ljudsko. Njega, koji ga je u dvorištu velikog svećenika tri puta zatajio i izjavio kako ga ne poznaje, Isus nakon uskrsne pobjede tri puta pita, „Voliš li me, Petre?!“ A on je skrušena i pokajana srca ispovjedio da „ljubi svoga Gospodina“. Kajanje, oproštenje i ljubav prepoznatljivi je troplet Isusovih učenika i njegove Crkve“, rekao je mons. Puljić, zahvalivši Isusu za njegovu muku, ljubav i praštanje.
„Pomozi nam, Isuse, upoznati naše slabosti, padove i grijehe. Potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika Dizme s Kalvarije, tražiti samo tvoju milost i milosrđe. I to nam je dovoljno“, istaknuo je nadbiskup Puljić.
