Bio je to ugodan san. Gotovo da sam bio svjestan tog laganog ljetnog povjetarca koji je kroz otvoreni prozor naše dječje sobe koračao po mojoj postelji. A, onda začuo sam uznemirenog oca, koji je prekinuo moj san: “Marijane, sine, ustaj brzo. Ne boj se!” Bio je uplašen kao i ja. U naručju me iznosio iz sobe. Eksplozija…! Puno eksplozija, jedna za drugom, lomljavina stakla, crijepa…dim, plač majke, jecaj sestara prekida moj san.
Probudio sam se usred rata. U uskom dugačkom hodniku obiteljske kuće, uplašena šesteročlana obitelj Gubina, pod okriljem vatre srbočetničkih vojnika, ne znajući što se događa, zapomaže moleći Boga. Prestala je pucnjava. I taman kada su se počeli smirivati otkucaji moga srca, začuli su se strašni muški glasovi. Nimalo ugodni. Nakon loma ulaznih vrata, ukazala se ružna, davno obrijana lica. Napola vojnu, napola civilnu odjeću, skrivali su redenici i noževi na njihovu tijelu. Duge cijevi njihovih pušaka iz kojih se dimilo ledile su krv u mojim žilama. Još uvijek to vidim pred očima. Još uvijek plačem.
Ovo je prvi zapis iz dnevnika “260 dana” Marijana Gubine, koja je predstavljena proteklog vikenda u prepunoj velikoj dvorani Crkve Sveta Mati Slobode. To je prva zagrebačka promocija knjige. Knjiga je autobiografsko djelo autora Marijana Gubine koji je kao 10-godišnji dječak uhićen sa obitelji u slavonskom mjestu Dalj 1991 g. i proveo u zarobljeništvu 260 dana. S njime su bili zatočeni otac i majka, i sestre od 6 i 20 godina.
Na promociji knjige bili su uz autora prisutni i dr. sc Ivica Miškulin – povjesničar, don Damir Stojić – svećenik, glazbenici Dino i Lorena Jelusić uz brojne druge uzvanike i posjetitelje.
Knjiga je prevedena na 15 jezika (čak i kineski i arapski), a pjevač Dino Jelusić, nekadašnji pobjednik dječjeg Eurosonga napisao je cijeli album na tu temu. Na tribini je bila najavljena i kazališna predstava koju će osječki HNK praizvesti 7. 11. 2014. u Osijeku.
Projekt predviđa i snimanje filma po scenariju knjige.
O autoru i knjizi
Marijan Gubina rođen je 1981. godine u Vinkovcima, u tadašnjoj Republici Jugoslaviji, odnosno sadašnjoj Republici Hrvatskoj. U osmoj godini života započeo je život u selu Dalj, nedaleko od Vukovara – grada heroja. U ljeto 1991., zajedno s obitelji biva zarobljen i sproveden u srpske koncentracijske logore.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji.
Krivo mjesto je okupirano hrvatsko područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je politika odlučila provesti u nedjelo svoje opake i zle misli.
Kao kolateralna žrtva biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposljetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva s namjerom da prikaže u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća:
Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Mirotvorstvo – misija Marijana Gubine
Autor govori da njegova misija, kao i misija mnogih drugih u svijetu okupiti ljude u mudrosti, tj. potaknuti ih na razmišljanje: ujedinjeni ljudi s jednim zajedničkim ciljem – mir u svijetu. Poticanjem javne svijesti o miru i izgradnji suradnje između pojedinaca, država i organizacija, cilj je izgraditi mrežu međunarodnog mira i poticati globalni trend – kulturu mira.
On govori da ovom knjigom želi donijeti ljubav, sklad i zahvalnost u svoje i naše srce i na taj način dati doprinos izgradnji mreže međunarodnog mira i poticanja globalnog trenda kulture mira.
Društvo sačinjeno od obitelji koje slijede ovaj standard, ima sposobnost da prevlada čak i najdublje i najraširenije društvene probleme.
Povjesničar dr. Ivica Miškulin istaknuo je da je ovaj projekt napravljen na zasadama tradicionalnog hrvatskog mučeničkog mirotvorstva 20 stoljeća od Stjepana Radića, Brune Bušića pa sve do nebrojenih žrtava posljednjeg rata.
Don Damir Stojić je istaknuo da je obitelj dala najveću snagu Marijanu da kao dijete preživi takove strahote kao što je srpski logor i mučenja koja je tamo vidio i proživio. Također je istaknuo da prave pomirbe nema bez istine.
Uz prekrasnu glazbu Lorene i Dina Jelusića, te čitanja dijelova knjige autor je na kraju dobio veliki pljesak uz suze na očima mnogih prisutnih koji su bili ganuti ovom životnom pričom.
Sav novac od projekta „260 dana“ isključivo ide u dobrotvorne svrhe i autor se odriče bilo kakve dobiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
