Doc. dr. sc. Tanja Baran: Identitet hrvatskoga naroda sazdan je na kršćanstvu

tanja baran
Foto: HNIP

“Identitet hrvatskoga naroda sazdan je na kršćanstvu. Kamo god se okrenemo baštinimo kršćanstvo i u materijalnom i u duhovnom spektru, od arhitekture, sakralnih objekata i spomenika do umjetnosti svih vrsta – književne, likovne, glazbene, dok su i hrvatski i godišnji i radni običaji duboko uronjeni u srž kršćanskoga načina življenja”, ističe u doc. dr. sc. Tanja Baran u razgovoru za Živu zajednicu.

Iz tiska su upravo izašle 3 knjige od kojih je jednoj autorica („Usmena književnost križevačkoga kraja“), a dvjema urednica („Hrvatski sveci i blaženici – molitve, životopisi, likovni prikazi“ i „Sveti Marko Križevčanin. Život i djelo“)

Urednica Radio Sljemena HRT-a i predsjednica Udruge “Dr. Stjepan Kranjčić

Tanja Baran rođena je 29. srpnja 1973. godine u Koprivnici. U Križevcima je polazila osnovnu i srednju pedagošku školu te se glazbeno obrazovala. Diplomirala je 1996. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom iz usmene književnosti, nakon čega je 1997. stručno surađivala na projektu od desetak dokumentarnih epizoda serijala Hrvatska usmena književnost za Obrazovni program Hrvatske televizije.

Magistrirala je 2003. s temom Usmena književnost križevačkoga kraja – Križevački štatuti u hrvatskoj vinskoj kulturi i usmenoj književnosti, a doktorirala 2012. s temom Usmenoknjiževno nasljeđe križevačkoga kraja u kontekstu hrvatske književnosti 19. stoljeća. Mentor joj na diplomskom, magistarskom i doktorskom radu bio professor emeritus Stipe Botica. Objavila je i uredila više knjiga te više znanstvenih radova iz područja filologije, medija i teologije. Sudjelovala je na više znanstvenih skupova.

Od siječnja 2020. u znanstvenom je statusu znanstvene suradnice, a od siječnja 2021. u znanstveno-nastavnom zvanju naslovne docentice. Na Fakultetu hrvatskih studija predaje kolegije „Teorije i sustavi radijskoga komuniciranja“ i „Retorika“. Od 1994. do 2010. bila je zaposlena kao novinarka, voditeljica i urednica na Hrvatskom radiju – Radiju Sljeme, a od 2010. radila je u Redakciji religijskog programa Informativnog programa Hrvatskoga radija te od 2014. u Produkcijskome odjelu Kultura, umjetnost, religija.

Vršiteljicom dužnosti glavne urednice HRT – Radija Sljeme imenovana je 20. travnja 2016., a urednicom Radio Sljemena imenovana je 1. listopada 2018.

Kao novinarka, reporterka, voditeljica, komentatorica i urednica sudjelovala je u više velikih projekata HRT-a. Dugogodišnja je stalna vanjska suradnica Glasa Koncila. Autorica je i voditeljica više kulturnih manifestacija. Predsjednica je Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ u Križevcima, počasna predsjednica Društva za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“ te autorica nacionalnih manifestacija iz kršćanske kulture: Dani hrvatskih svetaca i blaženika, Susret hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ i Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“.

Dobitnica je priznanja Grada Križevaca za 2012. godinu za izniman doprinos u istraživanju zapisane usmene književne građe križevačkoga kraja i promicanje duhovno-kulturnog nasljeđa Križevaca te nagrade Hrvatskih novinara i publicista za najbolji novinarski rad u 2017. godini. Prenosimo razgovor s portala Živa zajednica.

Svetost križevačkoga župnika dr. Stjepana Kranjčića

Na čelu ste Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“. Koji je zapravo prvotni cilj spomenute Udruge?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Okupili smo u udrugu 2007. po duhovnom poticaju župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića (Petrijanec, 5. 12. 1918. – Rim, 10. 4. 1968.). Njega je kao „vojnika Stepinčeve vojske“ Udba bila prognala iz Zagreba, gdje je, u vrijeme Stepinčeva zatočeništva, bio tajnik na Nadbiskupskom duhovnom stolu. Zato je završio u Križevcima. Glas svetosti nije zaslužio po beskompromisnosti i neustrašivosti pred komunistima i zbog odanosti svome nadbiskupu Alojziju Stepincu, već zbog svojih 16 križevačkih pastoralnih godina koje je proživio na svim razinama osobnosti kreposno u herojskom stupnju.

Umro je premlad, s nepunih 50 godina, nakon neuspjele operacije tumora na mozgu u jednoj rimskoj poliklinici, gdje mu je liječenje bio organizirao nadbiskup Franjo Šeper, a pokopan je u glavnoj aleji križevačkoga gradskog groblja uz sprovodne obrede koje su vodili dvojica biskupa uz oko 100 svećenika i uz višekilometarsku kolonu ožalošćenih vjernika, unatoč nepovoljnim komunističkim okolnostima, što je za ono vrijeme 1968. bilo nevjerojatno. Bio je to najveći sprovod u bogatoj križevačkoj prošlosti, u gradu u kojem su živjeli mnogi hrvatski velikani. Četrdesetak su godina vjernici odlazili na Kranjčićev grob bez ikakvih organiziranih pohoda, a onda se, nakon toliko godina, dogodila udruga koja nosi Kranjčićevo ime.

Željelo se najprije prikupiti sve što je bilo moguće o župniku pa je poduzet niz inicijativa kroz koje se u više godina Kranjčić rasvijetlio multimedijalno sa svih strana njegove osobnosti s mišlju i željom da bi crkvene vlasti moguće otvorile proces za Kranjčićevo proglašenje blaženim. A onda se pod njegovim imenom zaoralo u duboka prostranstva kršćanske kulture, čime se bavimo i danas.

Foto: ika.hr
Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić” organizira i Dane hrvatskih svetaca i blaženika, koji su isprepleteni raznim kulturnim događanjima i duhovnim sadržajem. Recite o tom iskustvu?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Iz grada smo trećega hrvatskog sveca Marka Križevčanina. Njega je Crkva u Hrvata dobila na dar. Zapravo su i biskupi i svećenici, a onda i mi vjernici, ostali zatečeni njegovom kanonizacijom 1995. Obično se čast oltara dugo, jako dugo čeka, a u tome se vremenu budućeg blaženika ili sveca dugo upoznaje, moli se za završetak procesa, približava ga se javnosti. S Markom je bilo potpuno drugačije.

On je već bio službeni svetac, a da o njemu gotovo ništa nismo znali. To se dogodilo zato što je mučenički stradao u 17. stoljeću u Slovačkoj zajedno s isusovcima Mađarom i Poljakom, a onda je i kauza iznjedrena iz tih sredina. Zato smo sv. Marka stali upoznavati tek kao sveca i vidjeli smo, posebno mi iz Križevaca, kako to teško ide.

Možda i zato što se nismo pomučili za njegovu službenu svetost.

Nije da se možemo podičiti velikim znanjem i štovanjem i ostalih hrvatskih duhovnih velikana, a kad smo krenuli s Kranjčićem, tek smo tu doživjeli otpore koje nismo mogli razumjeti, najviše iz kleričkoga dijela Crkve. Pitanje čemu se bavite Stjepanom Kranjčićem kad imate sv. Marka Križevčanina bilo je svakodnevica. A i čuđenje da bi laici inicirali kauzu za neku osobu, makar i za svojega župnika, do osnivanja naše udruge također je u Hrvatskoj bilo nepoznanica. Teško se bilo nositi sa svime time. Ali smo iz tih muka u Križevcima, uz potporu nama nadležnih biskupa i svećenika, iznjedrili četverodnevnu manifestaciju Dane hrvatskih svetaca i blaženika koji ove godine idu 14. godinu.

Kombinacija je to pretprograma i mise za slavljenoga sveca, blaženika, službenicu ili slugu Božjeg, a nakon toga je kulturni dio programa: izložba, koncert, okrugli stol, promocija knjiga, dokumentarnih filmova, ovisi o tome što koje godinu priredimo. Gostuju nam biskupi, provincijali, postulatori, promicatelji štovanja, redovničke zajednice, umjetnici, vjernici sa svih strana. Lijepo nas prate katolički, a i neki svjetovni mediji.

Je li se u Udruzi razmišljalo i o organiziranju Dana u hrvatskih katoličkim misijama, zajednicama i župama u inozemstvu?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Dane hrvatskih svetaca i blaženika organiziramo kao domaćini u našem gradu i zovemo goste da nam dođu kako bismo zajedno slavili naše duhovne velikane. Ostalima našu manifestaciju ne možemo nametnuti. Kada bi nas netko pozvao u svoj dom, u svoju misiju ili župu, rado bismo došli. U tom smo smislu ipak od samih početaka pružili jednu inicijativu prema drugim hrvatskim sredinama. Svake se godine, naime, manifestacija u kulturnom dijelu programa otvara izložbom „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ izabranoga hrvatskog sakralnog slikara ili kipara koji oblikuje izložbu portreta naših duhovnih velikana. Nakon Križevaca ta izložba putuje.

Prvih 10 godina manifestacije bilo je to uz vodstvo galerije „Laudato“, a četvrtu je to već godinu pod vodstvom Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca. Izložbu nije problem preseliti. Rektor karlovačkog svetišta mons. Antun Sente razgranao je izložbu u barem 15 gradova diljem domovine i BiH. Raduje nas to jer je poznavanje i štovanje naših svetaca preslabo, manifestacija u Križevcima nije dovoljna, a izložba je odličan vizualni medij kojim se svetost itekako može doživjeti. Rado ćemo doći s izložbom, ako nas netko želi ugostiti i darovati svojim vjernicima umjetnički doživljaj hrvatske svetosti.

U tom ste smislu vjernicima nedavno darovali i jednu knjižicu, zajedničko izdanje Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“ i Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Da. Riječ je o popularnom izdanju, čitkom i pitkom za sve generacije i obrazovne skupine, za široke narodne mase, kako to volimo reći. Knjižica je to „Hrvatski sveci i blaženici – životopisi, molitve, likovni prikazi“. I samo ime govori što je u njoj. Na osamdesetak su stranica objavljeni opsegom i kvalitetom ujednačeni životopisi svih naših svetaca i blaženika, pridodane su službene molitve, a sve je, uz poznate portrete naših svetaca, obogaćeno umjetninama koje su stvorene u 14 godina naše izložbe.

Tako da se vjernik uz tu knjižicu može pomoliti svakom svecu i blaženiku, može se o njemu informirati, doznati ključne podatke o svakome od njih, ali i uživati u umjetničkom doživljaju svake službeno proglašene hrvatske svete osobe. U završnom su dijelu knjižice pridodani i kandidati za koje se vode procesi za proglašenje blaženima, kao i osobe koje su na glasu svetosti. Tom smo knjižicom obogatili produkciju sadržaja koju možemo ponuditi našim vjernicima, uz izložbu koja putuje, i kroz manifestaciju Dane hrvatskih svetaca i blaženika koja se redovito održava u Križevcima krajem svibnja. Preko Facebooka nas prenose portal prigorski.hr, Hrvatski katolički radio i Radio Marija pa se u sva četiri dana manifestacija može pratiti po svem svijetu. Dani hrvatskih svetaca i blaženika imaju svoju mrežnu stranicu pa se o svih naših 14 godina može i čitati na www.sveci.kranjcic.hr.

Jedini nacionalni natječaji za književnost kršćanske inspiracije

Vaša Udruga prigodnim natječajima za odrasle i djecu radi i na afirmaciji književnosti kršćanskog nadahnuća u sklopu Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“. Recite o čemu se konkretno radi i kako se u značajnijem broju na natječaje mogu javiti i zainteresirani iz hrvatskog iseljeništva?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Riječ je o jedinim nacionalnim natječajima za književnost kršćanske inspiracije za odrasle i djecu učenike osnovnih škola koji završavaju finalnom svečanošću na kojoj se dijele nagrade, najuspjeliji se radovi javno interpretiraju i predstavlja se knjiga najuspjelijih radova koju nam sve godine nakladnički podupire Glas Koncila. Oba natječaja nose naziv po Stjepanu Kranjčiću jer je on kao bogoslov pisao poeziju, prozu i teološke meditacije, a sve smo to njegovo i objavili u knjizi Kranjčićeve književnosti „Zašto me pozvao Gospod?“

Kako su ključne članice u udruzi profesorice hrvatskoga jezika i književnosti, potpuno svjesne nezavidnoga položaja katoličke književnosti u našoj kulturnoj javnosti, odlučile smo podići nacionalne natječaje za književnost kršćanske inspiracije pod Kranjčićevim imenom. Tzv. „Književni Kranjčić“ za odrasle kao udruga organiziramo četrnaestu godinu sami. Natječaj je raspisan od 15. svibnja do 15. kolovoza, idemo u pet književnih žanrova: poeziji, kratkoj priči, putopisu, eseji i monodrami, a završna je svečanost prve subotu u prosincu uz Kranjčićev biološki rođendan.

> (FOTO) Godišnja nagrada HNiP-a dodijeljena dr. sc. Tanji Baran za emisiju „Susret u dijalogu
> (FOTO) Župnik na glasu svetosti: u Križevcima uz 50 godišnjicu smrti otvorena godina Stjepana Kranjčića

Javljaju nam se autori iz cijele domovine i Hrvati iz cijeloga svijeta, u rasponu od poznatih književnika do potpuno neafirmiranih pisaca. „Književni Kranjčić“ ima i mlađega brata tzv. „Dječji Kranjčić“. Upravo smo održali njegovo jedanaesto izdanje. U tome udruga nije sama, već je predvodnik Osnovna škola Ljudevita Modeca iz Križevaca. Osnovnoškolci stvaraju poeziju, prozu, igrokaze i likovne radove. Održimo ga tijekom školske godine. Natječaj je raspisan od 15. listopada do 15. prosinca, a završna svečanost je krajem travnja, uz Dan grada Križevaca. Javljaju nam se osnovnoškolci preko škola ili samostalno sa svih strana naše zemlje. Oba natječaja imaju svoje mrežne stranice pa se o svakom od njih može doznati na www.knjizevni.kranjcic.hr i www.djecji.kranjcic.hr.

A tamo se mogu besplatno preuzeti i knjige najuspjelijih književnih radova sa svih natječaja i susreta. Nedostaje nam u Hrvatskoj još i „Srednjoškolski Kranjčić“. Šteta što ga nemamo jer se za kršćanske vrednote naša mladost pogubi baš u srednjoškolskoj dobi. No, kako su svi naši programi u smislu pokrivanja organizacijskih troškova i troškova tiska u Providnosti, uz naše beskrajno višegodišnje volontiranje, nismo sigurni da bismo financijski uspjeli zaokružiti srednjoškolce pa se zasad u to nismo upustili.

Iz Vašeg bogatog novinarskog i uredničkog rada što biste posebno istaknuli, točnije koje Vas teme pritom posebno zaokupljaju?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Od četvrte godine studija kroatistike novinarka sam koja radi na HRT-u. Šesnaest sam godina bila voditeljica i programska urednica Radio Sljemena, pa sam šest godina djelovala u Religiji na 1. programu Hrvatskoga radija, a u zadnjih šest godina vodim Radio Sljeme kao urednica kanala. Zato se bavim uređivanjem cjelokupnoga programa. Osobno su mi, naravno, najbliže one teme za koje sam se obrazovala i koje živim: kroatističke i religijske. Ali mi ni ništa ostalo nije strano. Lako ću se snaći i u turističkim temama, u demografiji ili iseljeničkim problematikama.

Radio Sljeme je fokusiran na Zagreb pa se bavimo svim aspektima života u hrvatskoj metropoli, od društveno-političkih tema do kulturnih i zabavnih sadržaja. Gotovo cijeli program emitiramo uživo pa su svi voditelji, a onda i ja, specijalizirani za vođenje programa uživo. Manje snimamo i montiramo, a više se javljamo, kako se to kaže, s lica mjesta. Imamo jako lijepu slušanost, i to ne samo u Zagrebu i okolici, već, zahvaljujući internetu, i diljem svijeta. Osobno me se nerijetko poziva da vodim i moderiram javne programe. Odazovem se kad god mogu.

„Kamo god se okrenemo baštinimo kršćanstvo i u materijalnom i u duhovnom spektru“

Vodite i emisiju na Hrvatskom radiju „Susret u dijalogu“, točnije izmjenjujete se na emisiji s kolegicama Blaženkom Jančić i Anom Dagelić. Emisija tematizira suodnos Crkve i društva, točnije dotiče teme vjere u društvenoj prisutnosti. U kojoj su mjeri vjera i Crkva kvalitetno zastupljeni u hrvatskom medijskom prostoru?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Kad sam izabrana da kao urednica vodim Radio Sljeme, ostala sam pomagati kolegicama u Religiji Hrvatskoga radija. Jedan „Susret u dijalogu“ mjesečno je moj. Na 1. programu Hrvatskoga radija idemo ponedjeljkom ujutro uživo u 09.05, a repriziraju nas na HTV-u 4 nedjelju poslije u 16.00 sati. Rijetka je to emisija u hrvatskom medijskom prostoru u kojoj se tematiziraju vjerske teme u društvenim okolnostima. Mislim pritom na nekonfesionalne medije. Naravno da se to na Hrvatski katolički radio, Radio Mariju, Laudato TV i neke druge manje crkvene medije ne odnosi.

HRT ima određeni postotak koji prema Ugovoru s Vladom vezano uz religijske teme mora ispoštovati, a postoji i Sporazum između HRT-a i HBK o emitiranju vjerskoga programa na svim HRT-ovim kanalima. Ti se postoci poštuju. U komercijalnim medijima vjera ide tek prigodno uz blagdane i uz senzacije kada ih u Crkvi određene strukture i pojedinci stvore. Osobno bih rado slušala i gledala, primjerice, večernji vjerski show s temama koje zanimaju većinu stanovnika, a koji u Hrvatskoj još uvijek nemamo, s gostima i publikom u studiju i telefonskim javljanjima publike, voljela bih gledati vjerski kviz, religijski vremeplov, vjeronaučnu olimpijadu, debate mladih o vjerskim pitanjima. Mislim da su to formati koji bi se sviđali i vjernicima i onima koji to nisu.

I kao proširenje ovog pitanja – kakva je povijesna i sadašnja uloga, a kakvo je mjesto kršćanstva u hrvatskom društvu i medijima?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Identitet hrvatskoga naroda sazdan je na kršćanstvu. Kamo god se okrenemo baštinimo kršćanstvo i u materijalnom i u duhovnom spektru, od arhitekture, sakralnih objekata i spomenika do umjetnosti svih vrsta – književne, likovne, glazbene, dok su i hrvatski i godišnji i radni običaji duboko uronjeni u srž kršćanskoga načina življenja. Sve je to činjenica, no globalističke tendencije i relativizacija kojom smo okruženi čine to da se naša bogata kršćanska baština sve manje promišlja i sve manje živi.

Nerijetko se u društvenim i medijskim procesima kršćanstvo naglašava, ali tek u vidu forme, dok se istinsko kršćanstvo puno teže ističe i promiče osobnim svjedočanstvima pojedinaca.

I docentica ste na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Na čemu temeljite svoje znanstveno djelovanje i u kojem se pravcu ono dalje razvija?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Po struci sam kroatistica. Diplomirala sam, magistrirala i doktorirala iz usmene književnosti. Kako je kraj iz kojega dolazim, križevački, bio slabo obrađen, bila sam potaknuta da se primim prouka usmenoknjiževnih tradicija iz križevačkoga kraja, ponajprije „Križevačkih štatuta“ – iz davnina poznatih vinsko-pajdaških regula, koji su kombinacija zdravica, pjesme i susreta za stolom po određenim veselim propisima uz čašu vina, a koje smo u suvremenosti, na žalost, gotovo i zaboravili.

Mada se po njima zabavljala cijela sjeverozapadna Hrvatska. Upravo je ovih dana Matica hrvatska objavila moju knjigu „Usmena književnost križevačkoga kraja“ kao sintezu svega čime sam se dosad bavila. U njoj je moja interpretacija i valorizacija u 19. stoljeću prikupljenog usmenog gradiva križevačkoga kraja u narodu, od lirskih pjesama, preko priča, bajki, basni, zagonetki. U drugome je dijelu knjige cjelokupna ta građa objavljena pa će se nerijetki iznenaditi kako su njihovi čukundjedovi izgovarali zdravice i zagonetke. Kazivači su, naravno, potpisani, a po prezimenima kazivača i istaknutim lokalitetima u kojima je građa zapisana, lako se može razaznati tko je bio tko.

Naslovnu docenturu postigla sam na Fakultetu hrvatskih studija. Na studiju komunikologije predajem dva kolegija „Teorije i sustave radijskoga komuniciranja“ i „Retoriku“ pa tako spajam i svoju svakodnevnu struku i svoje znanstveno bavljenje ponaprije tradicijskim retoričkim oblicima. Studenti su iz cijele Hrvatske, polaze drugu i treću godinu preddiplomskog studija i uistinu imaju priliku steći raznolika i bogata znanja koja im Fakultet sa svojim profesorima i suradnicima nudi.

„Osobno me raduje ako mogu ostaviti neku vrijednost za budućnost“

Postoji li još neki aspekt Vašega djelovanja kojim se sada bavite?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Osoba sam koja rijetko miruje. Lako se dam motivirati kad vidim da nešto nedostaje, a da bih svojim znanjem, iskustvom i zalaganjem mogla pridonijeti. Upravo je objavljena još jedna velebna knjiga koju sam uredila, znanstvena knjiga „Sveti Marko Križevčanin. Život i djelo“. Naš svetac, kako smo bili zatečeni njegovom kanonizacijom, nikada nije imao znanstveni skup.

Ovom se knjigom ispravlja ta nepravda. Okupila sam 25 autora koji su svaki iz svoga aspekta napisali po jedno poglavlje knjige. Ugledni su to teolozi, povjesničari, filozofi, komunikolozi, stručnjaci iz područja književnih, likovnih i glazbenih umjetnosti. Kako više od 25 godina surađujem i u našem najpoznatijem katoličkom tjedniku Glas Koncila, osobno sam obradila temu „Doprinos Glasa Koncila štovanju sv. Marka Križevčanina“.

Glas Koncila je i nakladnik te znanstvene knjige koju recenzentski potpisuju teolog Željko Tanjić i povjesničar Mario Jareb. Ovogodišnje 14. Dane hrvatskih svetaca i blaženika okrunit ćemo promocijom te knjige koju ćemo zatim predati hrvatskoj javnosti. Taj čudesan svetac Marko Križevčanin koji je mučenički umro za Krista, duboko svjestan svojega nacionalnog identiteta, još se na školovanju u Rimu potpisao kao Križevčanin Hrvat. A za Krista je prolio krv u Slovačkoj u zajedništvu s Mađarom i Poljakom. Koji Europljanin! Tako svjetski, tako snažan, a tako svjestan tko je i odakle je, da je to u rimskom „Germanicumu“ vlastoručno zapisao. Zar po tome nije zaštitnik Hrvata u europskim integracijama?! Uistinu nam može biti uzor i putokaz za buduće dane, kao vodič Hrvatima u budućnost u okruženju u kojem živimo.

Pri kraju sasvim osobno pitanje – na koji način u svom životu uspješno spajate ljubav prema novinarstvu, znanosti, rodnom kraju i vjeri?

Doc. dr. sc. Tanja Baran: Sad malo ovo, sad malo ono. Nasmijali ste me ovim pitanjem, ali doista je tako. Živim u istočnom dijelu Zagreba pa do Križevaca imam, taman onoliko koliko i do posla na HRT-u na zagrebačkom Prisavlju, oko 35 minuta. Toliko mi treba i do zagrebačkog centra. Pa sve nekako kombiniram u tom rasponu. Kad čovjek želi, uvijek ima posla. Kad ne želi, nitko ga ni na što ne može natjerati. Znam u šali reći da ćemo ionako svi umrijeti pa je bolje da to bude od rada nego od nerada.

Osobno me raduje ako mogu ostaviti neku vrijednost za budućnost, za buduće generacije. Sreća je pa u svojoj blizini imam divnih ljudi, prijateljica, kolega i suradnika istomišljenika pa mnoge stvari činimo zajedno, sama bez njih sigurno ne bih uspjela. Jako sam im zahvalna što žele i što smo skupa, a ponajprije našem Gospodinu što nas je tako divno okupio zajedno da svoja djela njemu posvećujemo, a i da činimo za zajednicu po darovima kojima nas je On blagoslovio, zaključuje doc. dr. sc. Baran u razgovoru za Živu zajednicu.

 

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/zivazajednica.de

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.