Dok američki mediji nižu kritike na film Dara iz Jasenovca – u pomoć srpskom redatelju priskače – Slobodna Dalmacija

SD-Hanza dara jasenovac
Foto: Snimka zaslona, Slobodna Dalmacija; fotmontaža: Narod.hr

Nakon što su dva iznimno ugledna američka medija LA Times i Variety de facto proglasili film “Dara iz Jasenovca“ srpskom propagandom – Slobodna Dalmacija objavljuje afirmativan razgovor s redateljem, kao da je to neka čast, ne stavlja ga u kontekst u koji on spada, prešućuje važne činjenice i politikantski se poigrava istinom.

> Srpski redatelj tužio bi LA Times zbog kritike filma ‘Dara iz Jasenovca’

> LA Times o filmu ‘Dara iz Jasenovca’: ‘Cinično je da Srbija ovim želi do Oscara’

> Ministrica Obuljen Koržinek o filmu ‘Dara iz Jasenovca’ i navodnom zahtjevu SAD-a: ‘Nitko nije tražio dozvolu za snimanje u Hrvatskoj’

“Priča o srpskoj djevojčici koja 1942. godine završava u jasenovačkom logoru posvađala je, tko zna koji put, Hrvate i Srbe. Film “Dara iz Jasenovca” trenutačno na filmskoj platformi IMDb ima visoku ocjenu 8.7, unatoč tome što ga je pogledao mali broj gledatelja. Od petka je počeo igrati u SAD-u, a srpski mediji pišu da je tijekom prvog vikenda zabilježio odličnu gledanost i najveću prosječnu zaradu u odnosu na broj kina u kojima se prikazuje. Film je srpski kandidat za Oscara za strani film, a oko njega se ne prestaju lomiti koplja i u Hrvatskoj i u Srbiji. Prati sudbinu djevojčice Dare i njezine obitelji u vrijeme Drugog svjetskog rata, neposredno nakon ustaško-njemačke ofenzive na Kozari, kada su mnoga djeca odvedena u Jasenovac pa u logor Stara Gradiška. Režiju potpisuje Predrag Gaga Antonijević, a scenarij Nataša Drakulić, koja je u svojoj 16 godini s roditeljima napustila Hrvatsku za vrijeme akcije Oluja”, piše uvodno netočno i bez konteksta Vinko Paić za Slobodnu Dalmaciju.

Iza propagandnog filma stoji srbijanska vlast

Iako su ugledni američki mediji nanizali kritike na taj film i uočili velikosrpsku propagandu – Slobodna Dalmacija svodi cijelu priču na “svađu Hrvata i Srba“.

Iza filma je snažno stao vladajući režim, te je “Daru iz Jasenovca” financirala Vlada Republike Srbije i Filmski centar osiguravši više od dva milijuna eura.

Ustaše i Hrvati

Redatelj tvrdi da mu je “iznimno žao što film nije snimljen prije 50 godina jer progovara o zajedničkoj rani, prošlosti i suživotu. Da je proizveden ranije, možda bi se te rane iscijelile”. Zatim dodaje da se “umiješala politika pa je film postao kolateralna žrtva usijane atmosfere. To sam i očekivao jer preteška je to tema i jasno mi je da je do toga moralo doći. Ali film će ostati, možda ćemo ga jednom pogledati u miru, neopterećeni političkim aspektima”.

“Provjerili smo sve povijesne i pravne činjenice i nema događaja koji bi bili plod fikcije. Sve je jasno dokumentirano i u tom smislu smatramo da istina ne može biti nikakva propaganda. Možda se nekome ne svidi što je tako bilo, ali mislim da je za sve nas bolje da počnemo govoriti o tome i raspravljati što je bio Jasenovac. Čuli ste sigurno za kritike koje dolaze iz SAD-a, gdje pišu da je to propagandni, antikatolički i antihrvatski film. Odgovorno tvrdim da film apsolutno nije antihrvatski i jasno razdvaja ustaštvo od hrvatstva. Samo nedobronamjeran i neiskren čovjek može tako nešto izjaviti. S nestrpljenjem očekujem da i vi u Hrvatskoj vidite “Daru” i sami procijenite”.

“Hoće li ga netko u Hrvatskoj uzeti nešto je na što ne mogu utjecati. Svim ljudima dobre volje želim da ga pogledaju. Tu sam da odgovorim na svaku kritiku i zamjerku jer u potpunosti stojim iza njega. Nadam se da ćemo jednom biti u mogućnosti hladne glave razgovarati o njemu.”, kaže redatelj Antonijević u stilu, Hrvatima dobro poznate uzrečice, “tko nas, bre, zavadi”.

“Dakle, sve što je u filmu, stvarno se dogodilo”, tvrdi redatelj. “Pisali su i vašoj ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek da će se raditi film, jer ovo je američka koprodukcija, pa nas je ona uputila na građu iz jasenovačkog muzeja, koju smo mi već imali.” Dodaje da je film snimljen u mjestu pored Sombora u Vojvodini, a tvrde da nisu mogli snimati na autentičnim lokacijama jer nisu naišli na odobravanje kod hrvatske ministrice Obuljen “jer nam nije potrčala u susret. Nije bilo nikakvog odgovora u smislu: “Dođite, dobrodošli ste da se dogovorimo”, već nas je samo uputila na građu u jasenovačkom muzeju. Da je s njene strane bilo malo više mudrosti tome bi se pristupilo zajednički. Volio bih da Hrvatska jednom napravi film o Jasenovcu, to bi još bilo i najbolje”.

Novinar Slobodne Dalmacije prešućuje da je čak i ministrica Obuljen Koržinek o filmu “Dara iz Jasenovca” i navodnom zahtjevu SAD-a još 2019. rekla da nitko nije tražio dozvolu za snimanje u Hrvatskoj te je jasno upozorila “da se opet pokušava zloupotrijebiti tema Jasenovca što uvijek treba osuditi“.

Slobodna Dalmacija dalje prešućuje velikosrpsku agresiju i ničim opravdanu stigmu ustašoidnosti kojom je obilježen hrvatski narod zbog zločina u Jasenovcu koja su u Drugom svjetskom ratu počinili pobornici ustaškog režima.

Ta se stigma temelji na povijesnoj laži, koja je 1990-ih poslužila Srbiji i Slobodanu Miloševiću kao podloga za srpsku agresiju na Hrvatsku u okviru koje se provodilo etničko čišćenje zaposjednutih hrvatskih područja.

Vučićeve suze

Novinar Slobodne Dalmacije podsjeća još redatelja, ali i hrvatske čitatelje, na emotivnu reakciju predsjednika Republike Srbije na njegov prijašnji film kada je “bio cijelo vrijeme na rubu suza” i usput pita je li srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pogledao “Daru”.

“Pogledao ga je prije mjesec dana. Svidio mu se. Nisam pričao s njim, ali čuo sam da je rekao da je sve dobro prikazano” odgovara redatelj o mišljenju Aleksandra Vučića koji je podsjetimo, poznat kao političar koji se aktivno zalagao za formiranje Velike Srbije i u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku 1995. održao fašistički govor u etnički očišćenoj Glini poručujući okupljenima da znaju da će živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, ako srpski radikali pobijede Slobodana Miloševića.

> (VIDEO) Ovako je Aleksandar Vučić govorio 1995. godine, nekoliko mjeseci prije Oluje!

Opet su Srbi progonjeni od strašnih Hrvata

Na pitanje o prijetnjama iz Hrvatske, redatelj kaže da njemu nisu prijetili – ali “jesu Nataši Drakulić, scenaristici, koja je rodom iz Korenice pa je nekome zasmetalo”.

Drugi su krivi

Srpski redatelj dalje tvrdi da se “Dara” legitimno kvalificirala kao srpski kandidat za Oscara, odbacuje kritike iz Beograda, a američke medije optužuje za opstruiranje “Dare” na putu do Oscara – jer su po njemu zbunili glasače.

Ocjene na filmskoj platformi IMDb-u raspodijeljene su na zanimljiv način.

Uglavnom samo jedinice i desetke, nekoliko devetki. Na službenom instagramskom profilu filma “Dara iz Jasenovca” poručuju da korisnici ponovno mogu davati ocjene za film.

Povijesni filmovi, čista fikcija ili obični agitprop?

O stradanju, odnosno spašavanju djece nakon ofenzive na Kozari nedavno je snimljen i igrani film “Dnevnik Diane Budisavljević”. U igranim filmovima česta su odstupanja o književnog predloška, no ovdje je došlo do tolikih odstupanja, da su javno objavljene kritike uglednih povjesničara koji se bave rečenim vremenskim razdobljem u kojima se nabraja dug popis činjeničnih netočnosti u navedenom filmu.

“Dara iz Jasenovca” spada u drugu kategoriju filmova, a živi svjedoci Titovog komunističkog režima sjećaju se “filmskih dana” kada su se obično nedjeljom u jutarnjim satima (uobičajeno vrijeme kada vjernici idu na svetu misu) u školama ili “Domovima Edvarda Kardelja” organizirale projekcije filmova kojima se veličao samoupravni socijalizam i junaštvo Titovih partizana, a učenici napamet morali znati izbrojiti svih “sedam ofenziva”.

Međutim, Tito tada nije snimio film o Jasenovcu kakvi su bili Sutjeska ili Bitka na Neretvi, zato što je bilo puno živih svjedoka, a njegov je cilj u prvom redu nakon rata bilo povećanje broja ubijenih da bi se dobila što veća ratna odšteta.

> Igor Vukić: Moglo bi se reći – kozaračku, partizansku djecu, spašavao je Pavelić, a ne Partija

> (VIDEO) Roman Leljak: ‘Djeca s Kozare pokopana na Mirogoju, a vode se na popisu jasenovačkih žrtava’

> Ante Beljo: Istina i monstruozne laži o Dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom 1941.–1945.

U logor iz Drugog svjetskog rata kome se broj službenih žrtava s vremenom mijenja u širokim granicama (u socijalističko vrijeme navodila se brojka od 700.000 ljudi, pri kraju 1980-ih u Srbiji se pojavila teza o milijun žrtava, dok se JUSP Jasenovac drži imenskog popisa žrtava s preko 80 tisuća imena, čija je točnost osporena), srpski redatelj ubacuje djecu s Kozare, što američki kritičari s razlogom nazivaju patetikom.

Redatelj Predrag Gaga Antonijević mogao je snimiti povijesno točan i korektan film, ali kako postoji jasan dojam prema američkim kritičarima da to nije učinio, bilo bi na mjestu pitati ga zašto se nije držao činjenica, što je novinar Slobodne Dalmacije propustio napraviti.

Uporne manipulacije i plasiranje lažnih podataka

Podsjetimo, zbog partizanskog i četničkog ustanka na Kozari protiv NDH, veliki broj djece zbrinut je najprije u Jasenovcu i Gradiški. U kolovozu i koncem srpnja 1942., jedan veliki broj, između tri i pol do četiri tisuće, a možda i više, došlo je djece s Kozare kod časnih sestara u dom za siročad u Jastrebarskom. Siročad je bila jako neishranjena i bolovali su od raznih bolesti, poput npr. tifusa.

“Početkom 1942. došlo je do otvorenog rata između jedne srpske struje koja je bila uz Dražu Mihailovića i četnike i druge srpske struje koja je bila na strani komunističke Jugoslavije. Međusobno su žestoko ratovali i prema partizanskoj literaturi dolazi naredba od Tita koncem 1941. kad šalje Kostu Nađa da nekako sredi te sukobe na korist komunista na Kozari. Istovremeno dolazi i zapovijed da sela koja podržavaju Dražine četnike budu popaljena, a stanovništvo protjerano. Iz tog razloga proizišao je najveći broj stradanja. Upravo iz tog vremena ta su djeca završila u šumskim zbjegovima, koji su trajali mjesecima. A bilo je rano proljeće kada je na Kozari u to vrijeme još bilo prilično hladno. To je u partizanskoj i četničkoj literaturi bilo prešućivano a svi ti zločini koji su načinjeni nad tim pučanstvom bili su pripisivani isključivo ustašama i Nijemcima. Iako je njemačka ofenziva na Kozari došla tek kasnije”, upozorio je Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, tijekom znanstvenog skupa na temu „Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, 1941.-1947“.

> Dok se ministrica bavi svojom karijerom Hrvatsku kleveću u UN-u: Greif optužio Hrvatsku za ‘ustaštvo’

> Tko je Gideon Greif – koji stoji iza propagandne izložbe o Jasenovcu u UN-u?

Izraelski povjesničar Gideon Greif, poznat po tome što se protivi kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca i koji surađuje sa srpskim vlastima protiv “hrvatskog prekrajanja povijesti”, bio je jedan od direktora postava izložbe pod nazivom: “Jasenovcu pravo na nezaborav“, postavljene u UN-u u New Yorku u siječnju 2018., a unutar koje su se našli i neki falsificirani podatci vezani uz logor Jasenovac. Zbog manipulacije i plasiranja lažnih podataka u sklopu ove izložbe reagiralo je tada hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

UN je tada objavio da je sadržaj izložbe isključivo u nadležnosti organizatora i da održavanje u prostorijama UN-a ne implicira da je UN prihvaća.

Tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić govorio je tih dana o “velikom otporu jedne države” da se postavi izložba organizirana “sa željom da se zločin u Jasenovcu ne zaboravi i da se ne dopusti relativiziranje i rehabilitacija zločina”.

U film ubacili i izmišljeno oružje – “srbosjek” i “fra Sotonu”

U najavi filma može se vidjeti i izmišljeno oružje “srbosjek”, kojega je 2020. spomenuo srbijanski čelnik diplomacije Ivica Dačić prilikom otvaranja izložbe “Jasenovac – pravo na nezaborav“ u Kragujevcu.

Izmišljeno oružje srbosjek
Foto: Snimka zaslona

“Posebno je zastrašujuće što su ustaše u Jasenovcu primjenjivale gotovo sve poznate načine na koje su ljudi ubijani i mučeni tijekom stoljeća na Balkanu. Na tom mjestu postojao je kult ubijanja, naročito klanja. Jedna od postavki ove izložbe je i popis 57 ustaških metoda ponižavanja, ubijanja i mučenja na smrti, a ovdje je izložen i ‘srbosjek’, specijalno oružje dizajnirano za brže ubijanje Srba”, ustvrdio je Dačić u Kragujevcu.

Dalje se u filmu iza kojeg je stala srbijanska država, te je uloženo 2,3 milijuna eura, pojavljuje i lik Miroslava Filipovića Majstorovića, kojega su prema tvorcima ovog filma zvali fra Sotona.

Manipulacije brojevima

Da bi dokazali broj od nekoliko stotina tisuća žrtava logora Jasenovac, u Srbiji se rado pozivaju i na njemačke procjene iz vremena Drugoga svjetskog rata, primjerice general-majora SS-a Ernsta Ficka u pismu Heinrichu Himmleru u svibnju 1944., gdje je iznio da su ustaše „poznate po tome što su oko 6–700.000 (politički) drugačije nastrojenih odveli u koncentracione logore i ‘zaklali’ na balkanski način”. Usto, da bi brojka od najmanje 700.000 žrtava logora Jasenovac bila uvjerljiva, a i opis logora potpun, u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, ali i drugdje, ponovno su uskrsnule i u optjecaj puštene stare izmišljotine o „srbosjeku” i „takmičenjima ustaša u klanju”, „Pićilijevoj peći” i „proizvodnji sapuna od ljudskih leševa”.”, upozorava dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, voditelj projekta “Ljudski gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i poraću” u članku “Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije” objavljenom u Časopisu za suvremenu povijest.

Članak u cijelosti pročitajte na poveznici OVDJE.

> Kako su se iskrivljavali podaci o ustanku u Srbu čak i u suvremenoj Hrvatskoj – pročitajte tekst povjesničara dr. sc. Jareba

> Dr. Jareb za Narod.hr: Opravdavanje komunističkih zločina kao što to čini Ivo Josipović sumrak je civilizacijskih vrijednosti

Dr. sc. Mario Jareb: Držim da je broj stradalih manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac

Povjesničar dr. sc. Mario Jareb za Narod.hr govorio je o broju stradalih u Jasenovcu.

“Okvirni brojevi kojima raspolažu ustanove kao što su Javna ustanova Spomen područje Jasenovac govore o nešto više od 80 tisuća stradalih. Muzej žrtava genocida u Beogradu raspolaže s nešto većim brojem. O tim brojevima, odnosno o metodologiji i načinu na koji se do njih došlo, treba razgovarati i siguran sam da bi njihovo kritičko propitivanje donijelo neke poprilično niže brojeve. Ne bih se usudio govoriti o nekom određenom broju, no kako sam već rekao držim da je manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac. Pa ipak već i sami brojevi koje sam spomenuo ruše priče o stotinama tisuća ili milijun žrtava koje su u nekadašnjoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj bile prisutne do devedesetih, a nažalost, i danas su prisutne u Srbiji i Republici Srpskoj. Činjenica da najozbiljnija ustanova u Srbiji, a koja se bavi takvim istraživanjima, ima višestruko manji broj žrtva govori da su brojevi koji su vrijedili u bivšoj Jugoslaviji zapravo rezultat mitova i manipulacija.

Razloga za nastanak tih mitova i manipulacija je više. U temelju su bile želje ili potrebe vlasti da dokažu kako je Jugoslavija bila jedan od najvećih stradalnika Drugog svjetskog rata. Već se 1945. izašlo s brojem od 1,7 milijuna ukupnih jugoslavenskih žrtava. Potom je s vremenom i broj žrtava Jasenovca podignut na nekoliko stotina tisuća. Već 1945. godine snimljen je film u kojemu se govori o 800 tisuća žrtava” , istaknuo je dr. sc. Jareb koji je od 2006. bio predstavnik Ministarstva kulture RH u Savjetu Javne ustanove Spomen područje Jasenovac.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/slobodna dalmacija