Don Goran Antunović: Bez mladih – biti salezijanac svećenik – je nemoguće

“Raditi s mladima za mene je smisao moga života. To ne znači samo davati im nešto, nuditi nove aktivnosti, nego znati i primiti od njih – jer mladi mogu puno toga dati, treba biti spreman i na takva obogaćivanja. I kad u životu sve što radiš, radiš za njih, za njihovo dobro, za spas njihove duše. To je lijepo u ovome pozivu. Daješ se i ništa ne gubiš, čak naprotiv, dobiješ još puno više”, rekao je za naš portal don Goran Antunović povjerenik za mlade, ekonom zajednice i kapelan na župi Marije Pomoćnice u Rijeci.

Don Goran Antunović je redovnik, salezijanac – svećenik već 4 godine. Zaređen je 2012. godine za svećenika u Zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku kardinala Josipa Bozanića. Rođen u srednjoj Bosni u Zavidovićima 2. listopada 1984. godine.

Završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a studij filozofije u Rimu od 2004. do 2006. godine. Nakon toga dvije godine je imao pedagošku praksu u Zagrebu i Rijeci te 4 godine studija teologije u Torinu. Prve korake svećeničkog života proveo je na Knežiji u službi kapelana i voditelja za mlade.

Narod.hr: Koji su izazovi danas u radu s mladima? Koja je prednost rada s mladima?

Izazova ima mnogo. Svi mi želimo njima dobro i želimo da uspiju, no nije dovoljno samo nešto željeti, potrebno je djelovati. Prvi izazov je biti s njima. To je i najvažnija stvar. Jer ako nema prisutnosti s mladima – ne može se ništa ostvariti niti postići, na kraju krajeva ne možeš ga ni usmjeriti niti odgojiti.

Dakle, prvi izazov je biti prisutan među mladima. Drugi izazov je ponuditi nešto s čime ih možeš osvojiti. Ne za svoje interese nego za njihove, da se ostvare u svome životu i da budu sretni ljudi. Treći izazov je biti njihov suputnik. Zavoljeti njihov život, njih same, njihove mane, a pronaći i njihove kvalitete i potencirati svakodnevno napredovanje u svim dimenzijama posebno u onoj ljudskoj koja je danas možda najugroženija zbog egoističkog pristupa i načina ostvarivanja svoga života.

A rad s mladima uvijek donosi nešto novo. Puno lijepih stvari. Kad kvalitetno i dobro radiš s njima i za njih, oni to jako dobro osjete i uzvrate višestruko. Kad dobiješ povratnu informaciju znak je da se ostvaruje dijalog, zajedništvo i usudio bih se reći da njihov odgovor je motivacija da se još više trudiš i daješ.

Narod.hr: Što za vas osobno znači rad s mladim ljudima?

Iskreno, trebalo mi je dugo vremena da shvatim da sam zapravo najsretniji kad sam s mladima i da tada moje svećeništvo ima smisla. Bez mladih, biti salezijanac svećenik – je nemoguće. To vam je kao da imate pismenu potvrdu da ste liječnik, a ne prakticirate svoje „liječništvo“. Ispraznost nad ispraznošću.

Još u srednjoj školi počeo me zanimati jedan poseban način animacije djece i mladih a to je „mađioničarstvo“. Naravno ne radi se tu o crnoj magiji nego o trikovima. Oni su bili sredstvo da pristupiš mladima, da ih osvojiš, pošalješ kvalitetnu poruku. Naučiš se zapravo diviti jednostavnim stvarima i otkrivaš ljepotu života i stvari koje zapravo ni ti sam ne razumiješ .

Raditi s mladima za mene je smisao moga života. To ne znači samo davati im nešto, nuditi nove aktivnosti, nego znati i primiti od njih – jer mladi mogu puno toga dati, treba biti spreman i na takva obogaćivanja. I kad u životu sve što radiš, radiš za njih, za njihovo dobro, za spas njihove duše. To je lijepo u ovome pozivu. Daješ se i ništa ne gubiš, čak naprotiv, dobiješ još puno više.

Narod.hr: Što mlade zanima najviše?

Zanima ih kvaliteta ponude, zanima ih radikalnost života, autentičnost koja ne poznaje krajnosti ili – ili. Nego radikalnost koja ima svoju širinu i dopušta da se svatko u tom prostoru može ostvariti i ispuniti svoj san. Kao primjer na može biti jedan vjernik, kršćanin koji može sa svima razgovarati, biti u dijalogu sa svima, a ne odstupa od svojih vrijednosti i istine koju živi. Biti autentičan, radikalan sto se vidi kroz osobni život i kvalitetu ponude i aktivnosti koje služe na izgradnju osobe.

Narod.hr: Na koji način im pokušavate približiti ljepotu življenja katoličke vjere?

Kad si sretan i radosno živiš svoju vjeru – to drugi prepoznaju i oduševe se. Bog djeluje kroz tebe i po tebi te na taj način dolazi do drugih ljudi. Samo sretni i ispunjeni ljudi mogu druge oduševiti. Nisu to savršeni ljudi bez mana i problema. U više slučajeva imaju ih čak i više nego drugi – no radosno ih prihvate, prigrle svoj križ i idu naprijed. Čvrsto vjerujem da jedini uvjet za približavanje vjere drugima je da si ti sretan i ispunjen čovjek. Pokušavam koliko mogu svaki dan biti sretan jer mi je Bog dao još jednu priliku da radost tražim u svakoj svojoj obvezi.

Narod.hr: S kojim se problemima susrećete? Kako nastojite mlade vratiti u crkvu?

Puno je problema s kojima se i mladi susreću ali i mi zajedno s njima. Jedan od problema koje mlade stavlja često u krizu je strah od sutra od onoga što dolazi. Mladi su nesigurni u budućnost zbog sveopćeg stanja u kojem se cijelo društvo nalazi. Tu često gube smisao onoga što rade, što studiraju, boje se da im to neće trebati.

Često danas mladi studiraju jednu stvar, a kad završe rade nešto drugo. Mi smo tu da im kroz radosnu vijest Evanđelja ponudimo ljepotu života, da im pomognemo da prihvate svoje križeve da ih nose, da se isplati žrtvovati. Svaka žrtva u sebi krije jedno veliko zadovoljstvo. A velika je umjetnost privući mlade u Crkvu.

Danas su razni načini kako se pokušava to postići. Kad je riječ o župnim katehezama, često su to plusići, križići, bomboni, no, pitam se koliko je to dovoljno da taj mladi čovjek nakon toga sakramenta nastavi dalje sam živjeti redoviti sakramentalni život? Vjerujem da je potrebno iskreno prijateljstvo s mladima da ih se privuče i pokaže ljepota života u Crkvi. Don Bosco je govorio: “Volite ono što vole mladi da oni zavole ono što vi volite”.. To je umjetnost. Oduševiti ih za Boga u Crkvi. Budi ono što jesi i imat ćeš obilje dobrih rezultata.

Narod.hr: Planirate li neke aktivnosti povodom blagdana don Ivana Bosca?

Povodom blagdana don Bosca organiziramo za župljane trodnevnicu na koju  su pozvani svi, posebno bliži suradnici da zajedno obilježimo sam blagdan.  Mladi animiraju liturgijsko slavlje na treći dan trodnevnicu, a na sam blagdan imaju jedno slavlje i druženje uz  igru i razne druge aktivnosti.

Također, imat ćemo i malonogometni turnir za osme razrede. Želimo i s njima obilježiti proslavu Don Bosca igrajući i družeći se kroz sport.  Sam don Bosco rekao da igralište za salezijance ima istu snagu i vrijednost kao i Crkva.  Na igralištu se može postati svet. Sam don Bosco veliki dio svoga života proveo je s mladima na dvorištu igrajući se i družeći s njima i poučavajući ih pravim vrijednostima.