Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 4. veljače, u samostanskoj crkvi Kćeri Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je vječne zavjete položila s. Marija Ružica od sv. Ivana Škevin, rodom iz župe Betina na otoku Murteru. Ovo je drugi takav događaj u nekoliko mjeseci s obzirom da je 8. prosinca, trajne zavjete položila s. Kristina Marija od Srca Isusova Zeković, rodom iz župe Marije Kraljice apostola u Zaprešiću.
Koncelebrirali su župnik zavjetovanice Miroslav Stojić, duhovnik sestara Silvio Eljuga i više svećenika. Uz sestre iz samostana slavlju je nazočila obitelj i prijatelji zavjetovanice te članovi Neokatekumenskog puta koji su pjesmom animirali, izvijestila je Sisačka biskupija.
Cijeli svoj zemaljski život živjeti će kao klaustarna redovnica
U homiliji obraćajući se sestri zavjetovanici biskup je istaknuo kako njezini današnji vječni zavjeti znače da želi cijeli svoj zemaljski život živjeti kao klaustarna redovnica, monahinja kontemplativka. Zatim se i zapitao je li to uopće moguće da se mlad čovjek obveže čitav život živjeti na jedan način, da ustraje u tome i ostane vjeran cijeli život te odgovorio:
„Dakako, i naša braća i sestre koji sklapaju sakrament ženidbe prigodom vjenčanja obećavaju jedno drugom vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dok ih smrt ne rastavi. I mi svećenici, koji nismo redovnici, naše smo svećeničko pa i biskupsko ređenje doživjeli kao svojevrsni konačni odlazak, odnosno početak života koji traje i treba trajati cijeli život. Za to se traži vjernost, što je druga riječ za ustrajnost ili postojanost.
Ipak netko bi mogao ustrajati u nečemu i bez vlastite volje i ljubavi, možda i prisiljen, no kad se radi o vjernosti, to može i mora biti samo dragovoljno. Kada se dakle izabere taj put, čovjek neka se ne vraća, neka se ne okreće kada se zaorala nova brazda. Taj cjeloživotni izbor već je neki predokus vječnosti jer samo je Bogu zapravo vlastito da bude vjeran, da ustraje u ljubavi i ne odustaje od svog izbora.
”Upravo ta vjernost, kako u braku, tako i u duhovnom pozivu, znak je blizine Božje”
Čovjek je nestalno biće pa čas misli jedno, čas drugo, jednom želi ovako, drugi puta onako, te mijenja često svoje stavove. Upravo ta vjernost, kako u braku, tako i u duhovnom pozivu, znak je blizine Božje i njegove milosti koja djeluje u nama, ljudima. Stoga se može reći i da su ovi zavjeti vječni, premda to neobično zvuči jer izgovaraju se i žive na zemlji a ne na nebu, ali ako se ustraje u ovom izboru, takav život otvara vrata vječnosti“, zaključio je biskup te dodao kako u nebu neće biti više ni bračnih drugova, a ni redovničkih zajednica, pa ipak bit će zajedništvo svih spašenih u Bogu, i to u svu vječnost.
>Pogledajte gotovo nebeski prizor s trajnih zavjeta u Klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova
Poziv mladima ”da ne odlaze iz svoga zavičaja i doma očinskog”
Osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječ biskup je podsjetio kako prvo čitanje govori o tome kako je Bog pozvao Abrahama i kako se on odazvao. „Bog govori Abrahamu: Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Mogli bismo se zapitati, zašto to Bog traži od svog sluge Abrahama? Mi u Hrvatskoj, iz koje odlaze tisuće mladih ljudi već više godina, pozivamo naše zemljake da ostanu, da je kod kuće najljepše, da ne odlaze iz svoga zavičaja i doma očinskog.
No, ovaj poziv bio je u Božjem planu koji je trebao promijeniti svijet. Abraham je u svojem zavičaju, u Uru Kaldejskom, bio okružen narodom koji je štovao više bogova, sam si pravio kumire i iskazivao im idololatriju tj. klanjao se idolima. Abraham je slutio da to nije dobro, da nema više bogova. A Bog ga je htio sačuvati od tih loših utjecaja i htio je od njega stvoriti svoj narod koji će mu biti vjeran: velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te… I kaže pisac Knjige Postanka na kraju ovog odlomka: Abraham se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
”Možemo otkriti što je doista Božja volja za naš život”
Tako je Abraham postao uzor poslušnosti Bogu i budući da mu je vjerovao, otac ili praotac vjere u jednoga Boga. I naša sestra Marija Ruža čula je da treba ostaviti svoj zavičaj i svoj dom i poći za Gospodinom. Ona taj poziv osjeća u svojoj duši, Bog ne govori glasno kako se možda nama učinilo kad smo slušali ovaj izvještaj o pozivu Abrahamovu. No, on govori, i po svojoj Riječi, ali i po našim bližnjima koji nas nekada suoče s nama neočekivanim zahtjevima i mogućnostima, te kad o tome razmišljamo možemo otkriti što je doista Božja volja za naš život“.
Na kraju biskup je zaželio s. Mariji Ruži da se ugleda u Gospodina koji je prvi vršio volju Božju do kraja, koji je ispunio sva blaženstva i ostvario sretni život savršenog čovjeka kao i da se ugleda u Blaženu Djevicu Mariju koja je također prolazila sva ta iskustva i vjerno vjerovala te ostala uzor svima koji vjeruju.
„Neka Te ona zagovara, kao i blaženi Alojzije Stepinac i svi sveti! Neka za sve moli vaša utemeljiteljica bl. Marija od Isusa koja je duboko štovala Srce Isusovo i molila mu se zanosnim riječima: Zatvori me u svoje Srce i daj da pretrpim nešto za tvoju veću slavu i tvoju čistu ljubav! To neka bude i naša želja, trajno boraviti s Isusom, časteći ga i trpeći za njega. Ovi su dani prikladni za posvećenje Bogu jer slavimo Prikazanje Gospodinovo u hramu. Molimo da i nas BD Marija prikaže Gospodinu da budemo uvijek njemu na slavu i da naš život bude posvećen“, zaključio je biskup.
Na kraju biskupa i sve okupljene, a posebno obitelj i prijatelje zavjetovanice pozdravio je duhovnik sestara izrazivši veliku radost zbog ovog slavlja i svih duhovnih darova koje donosi ova zajednica.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
