Uz Međunarodni dan muzeja zagrebački Etnografski muzej priredio je panel “Doba baštine” o izazovima i rješenjima za probleme muzeja u 21. stoljeću u kojemu se, unatoč neupitnoj ulozi koju imaju, zbog globalne krize muzeje sve više doživljava kao teret.
S obzirom da Etnografski muzej planira novi stalni postav, što bi nakon brojnih procedura mogao ostvariti do svoje stote obljetnice 2019. godine, njegovi su djelatnici suočeni s novim izazovima.
Zvjezdana Antoš, muzejska savjetnica Etnografskog muzeja kaže kako je u muzeju najteže dobiti novu vrstu posjetitelja, treba uvijek imati inovativne i svježe ideje, što promiču kroz razne provokativne i aktualne izložbe. Građani im pomažu donoseći razne predmete iz svakodnevice i popratnu priču o njima, a potom se oni kontekstualiziraju s onima iz zbirke, kao na aktualnoj izložbi fotografija “Obrisi života” Renea Pronka.
“Željeli smo se približiti novim trendovima i promijeniti sakupljačku politiku, što je već rezultiralo zbirkama odjeće dječjih igračaka i kućnog inventara”, napomenula je. “Kako su u pozadini tih predmeta uvijek pamćenje i emocionalna vrijednost, takav pristup pobuđuje različita sjećanja kod posjetitelja i evocira drage uspomene iz prošlosti”, dodala je Antoš.
Povezanost sa zajednicom nužna je kako bi se muzeji promijenili i privukli veći broj posjetitelja, no Tomislav Šola, direktor godišnje smotre “Najbolji u baštini”, smatra kako se u dobivanju informacija o tome kako to ostvariti treba ponajprije okrenuti samoj struci.
“U našoj profesiji postoji zabuna da ćemo nešto saznati od korisnika, ponekad hoćemo, ali ne dovoljno, dok u knjigama utisaka najčešće ne kažu ništa”, rekao je, dodavši da se više može saznati njihovim promatranjem ili iz literature sociologije i psihologije te vlastite struke.
Dramatična vremena, ali baština je budućnost
Šola je uvjeren da je unatoč različitim poteškoćama budućnost baštine dobra, a o njezinoj važnosti svjedoči i inicijativa na razini EU da se 2018. proglasi godinom europske baštine.
“Živimo u dramatičnim vremenima, no vjerujem da ćemo se baš zbog problema pretvoriti u veliku baštinsku profesiju”, predviđa Šola. “Vjerojatno će sve otići k vragu, no to nas ne sprječava da idemo na sve i da znamo svoje poslanje”, istaknuo je, dodavši kako kolegama uvijek govori da su važni, ali da to trebaju i dokazati.
Šola kaže kako se muzeji trebaju opredijeliti za život, a ne za prošlost, trebaju se “baviti sadašnjošću i budućnošću, dok je prošlost njihovo sebstvo”.
Nije optimističan u vezi Lisabonske deklaracije, odnosno apela da se spriječi daljnje smanjivanje budžeta za muzeje. “To je iskaz dobre volje, ali iza toga stoji birokratska struktura koja ničemu neće pomoći”, ustvrdio je. “Svaki novac koji se dijeli ima svoju cijenu, da bi bili slobodna profesija morali bi živjeti u društvu blagostanja”, dodao je.
Kao jedan od problema “krute stvarnosti” s kojom se muzeji stalno sudaraju smatra politiku, zbog čega “uz iznimke, nema ravnatelja kojega nije postavila politika”. “Ne odlučujemo sami, od nas se očekuje da budemo poslušni. Još smo daleko od statusa samostalne profesije, da kažemo i radimo ono što mislimo”, naglasio je.
Goranka Horjan, ravnateljica Etnografskog muzeja i predsjednica Europskog muzejskog foruma Goranka Horjan, kaže kako u muzejima nije toliko prisutna cenzura, koliko autocenzura. “Struka unaprijed predmnijeva što će proći, a što ne i tako oblikuje svoj mišljenje i svjetonazore”, rekla je.
S obzirom na dosadašnja iskustva, ali i predstojeće izazovem, Horjan je istaknula kako su muzejski projekti obnove ili izgradnje vrlo složeni. “Uvijek se javlja problem kada u konceptu i implementaciji treba uskladiti različite ideje, osobito kada je riječ o timskom radu na koje mnogi nisu navikli, a izazov je i realizirati ono što je zamišljeno sa sredstvima koja se u konačnici dobiju”, napomenula je.
“Ulaganje u modernizaciju nečega što je oronulo i dotrajalo jest nužno, no ljudska komponenta mora pratiti ulaganje u zgradu. Živimo u potpuno drugačijem svijetu, konkurencija je ogromna, što zahtijeva daleko širi način razmišljanja”, ocijenila je Horjan.
Izložba fotografija “Obrisi života” Renea Pronka
U povodu nizozemskog predsjedanja Vijećem Europske Unije, Etnografski muzej donosi izložbu fotografija “Obrisi života” Renea Pronka, nizozemskog fotografa koji protekle tri godine s obitelji živi na području Žumberka, gdje ga je impresionirala jednostavnost života običnih ljudi u hrvatskim selima.
Portretirao je većinom stare i osamljene ljude, uhvativši na fotografijama i njihovo okruženje s mnogim ‘starim’ predmetima, pa se izložba može iskoristiti i kao izvor za rekonstrukciju svakodnevnog života u selima na području Žumberka, Like i Hrvatskog zagorja.
Kako je riječ o mnogima prepoznatljivim predmetima iz domova njihovih majki, baka i prabaka, od kuhinjskog kredenca i starinske peći na drva do stola s plastičnim stolnjakom i posuđa od metala i plastike, uz fotografije su izloženi isti ili slični takvi predmeti iz muzejskih zbirki Etnografskog muzeja. Izložba se može razgledati do 26. lipnja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
