U Domovinskom ratu ništa nije bilo pošteđeno pa tako ni crkva Sv. Jeronima koja je srušena 30. rujna 1991. na dan svoga zaštitnika. Nakon ratnih strahota, prognano stanovništvo se vraća svojim domovima i postupno se obnavlja i crkva – stoljetni svjedok prisutnosti Hrvata na ovom području.
U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je izuzetno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more.
U tome im je smetnja bilo hrvatsko stanovništvo koje je tu živjelo, pa je cilj velikosrba bio u potpunosti pobiti i protjerati Hrvate s tog područja, te porušiti sve katoličke crkve.
Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Zbog toga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim pučanstvom u bivšoj općini Obrovac.
Opći napad na Jasenice iz pravca Obrovca započeo je 11. rujna 1991. pod zapovjedništvom pukovnika Ratka Mladića. Malobrojna obrana predvođena postrojbom specijalne policije u početku se uspješno odupirala te uništila i prva oklopna vozila na zadarskom području – jedan oklopni transporter i jedan tenk. Ipak, neprijatelj je u popodnevnim satima probio obrambene linije, a branitelji su se morali povući iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske.
Ovime je na predjelu Maslenice presječena Jadranska magistrala i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a neprijatelj je ovladao Masleničkim mostom i Novskim ždrilom. Padom Jasenica i Maslenice branitelji Kruševa našli su se u potpunom okruženju, morali su napustiti položaje te se morem izvlačiti i prebacivati u još uvijek slobodni Novigrad.
Ova događanja bila su uvertira u napade na ostala mjesta na zadarskom području i na sam Zadar.
Među kulturno-povijesnim spomenicima općine Jasenice posebnu pozornost zaslužuje Crkva Sv. Jeronima u Jasenicama. Sagrađena 1874. godine, na mjestu gdje je dotad bila župna crkva Presvetog Trojstva, bila je to jedna od najljepših crkvenih građevina nadbiskupije, sazidana od sivog klesanog kamena. Imala je dva oltara.
U Domovinskom ratu ništa nije bilo pošteđeno pa tako ni crkva Sv. Jeronima koja je srušena 30. rujna 1991. na dan svoga zaštitnika. Nakon ratnih strahota, prognano stanovništvo se vraća svojim domovima i postepeno se obnavlja i crkva – stoljetni svjedok prisutnosti Hrvata na ovom području.
Svi ovi zločini imali su cilj potpuni nestanak Hrvata, uništavanje njihovih svetinja da bi se za 50-100 godina moglo reći – da ih ovdje nikada nije ni bilo.
