Blagdan Preobraženja Gospodnjeg svečano je u subotu 6. kolovoza godine proslavila istoimena petrinjska župa, koja nosi svoje ime na vječni spomen oslobođenja Petrinje 6. kolovoza 1995. godine. Svečano misno slavlje na gradilištu crkve i po prvi puta unutar njenih zidova, predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Josipom Karasom i desetak svećenika.
Na početku sve okupljene vjernike, hodočasnike iz drugih petrinjskih župa, predstavnike javnog i društvenog života i brojne branitelje pozdravio je župnik Karas istaknuvši kako mu je želja da ova crkva bude mjesto molitve i sabranosti te pečat koji će govoriti tko ovdje živi i kakve vrijednosti zastupa. „Stoga neka ova crkva bude znak, neka bude obećanje, neka bude potvrda nade i izgradnje naše bolje sigurnosti i budućnosti, ali neka bude izazov i poziv da u sebi ne umrtvimo odgovornost pred Bogom, odgovornost prema Domovini, svoju odgovornost prema obitelji, prema sebi, prema mladom naraštaju, prema sutrašnjici“.
U homiliji biskup je rekao kako radost današnje svetkovine zahvaća naša srca kada stojimo na temeljima i podu nove, premda još nedovršene crkve Preobraženja Gospodnjega ovdje u Petrinji. „Ovo je nova pobjeda našega katoličkog naroda, poput one koja se ovdje dogodila prije 21 godinu kada je na današnji dan, 6. kolovoza 1995. oslobođena Petrinja. Tada je sinula izvanjska sloboda, zahvaljujući žrtvi i pobjedi naših branitelja, bio je omogućen naš povratak u Petrinju i ostala mjesta i krajeve koji su četiri godine bili pod okupacijom. I što nas je dočekalo? Sjećam se, taj sam dan i ja nakon četiri godine ponovno bio u Petrinji. Prizor je bio strašan: sve crkve i kapele bile su porušene, neke kao hrpa kamenja i cigle u ruševinama, a neke posve uklonjene poput svetog Lovre i Svete Kate te im se ni ostaci nisu nazirali, osim temelja koje je prekrio korov. Šikara. Bile su srušene i mnoge javne zgrade, od škola i bolnica do općinskih zgrada, društvenih domova i spomenika. A sve katoličke, dakle najbrojnije kuće bile su spaljene, bez krovova i često je iz tih kuća već raslo drveće… Dakle, prije 21 godinu na današnji dan mi smo doživjeli slobodu jer su poraženi otišli oni koji su prouzročili tu pustoš. No, to je bio tek početak teške obnove koja traje sve do danas i još nije završila. Naime, ubrzo je započela građevinska obnova kuća, bolnica, škola, društvenih domova pa i srušenih crkava. Iako je većina od toga obnovljeno, još nije sve“, rekao je biskup te dodao kako je uz materijalnu zgradu crkve koja je potrebna ovoj novoj župi još potrebnije graditi živu Crkvu. „Izgradnja crkve-građevine slika je naše žive Crkve, zajednice, koju ne smijemo zanemariti. Doista, to je ono najpotrebnije: izgraditi novog slobodnog čovjeka, osloboditi nutrinu od grijeha i svakog zla, da budemo i mi s Kristom preobraženi te već na zemlji svijetlimo prisutnošću neba i odražavamo na svojim licima lice Božje“.
Govoreći o današnjim čitanjima koja govore o Isusovom preobraženju biskup je rekao da je ono Isusovim učenicima bilo najava njegova uskrsnuća, a da nas danas upućuju kako da i mi preobrazimo naše živote i dođemo k Isusu uskrsnulome. „Evanđelje po Luki donosi kako su Petar i učenici na brdu kamo su prispjeli s Isusom zaspali. A ‘kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: ‘Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!’ Petar je očaran i želio bi ostati gledati tu slavu Učiteljevu. Zanimljivo je da i Petar i Luka ponavljaju kako su na gori učenici čuli glas samog Oca nebeskoga koji im je rekao tko je Isus: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik’, odnosno ‘Sin moj Ljubljeni u kojem mi je sva milina’ te im je, mogli bismo reći, zapovjedio: ‘Njega slušajte!’. Slušati Isusa – put je i našeg preobraženja, način kako i mi možemo svoj život preobraziti u Bogu“, rekao je biskup te dodao kako se Isusa sluša tako da se vrše njegove zapovijedi, a posebno prva i najvažnija zapovijed ljubavi te kako u tu ljubav prema bližnjima spada i ljubav prema Domovini.
Misno slavlje je pjevanjem animirao župni zbor pod ravnanjem Ilije Uvalića, a uveličali su ga i sudionici petrinjske Budnice sjećanja, motorizirane povorke putovima oslobađanja petrinjskog kraja.
U izlaznoj procesiji hrvatski i barjak Grada Petrinje nosili su ratni gradonačelnik Petrinje Josip Dolenec i sadašnji gradonačelnik Darinko Dumbović.
