Generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić blagoslovio je, u petak 24. studenog u Gvozdu ispred župne crkve, spomen-ploču i bijeli križ istine za 2000 civila, hrvatskih i njemačkih vojnika koje su lipnju 1945. godine partizani obostrano zazidali u tunel uskotračne šumske pruge u Slavskom Polju. Velika grobnica, slična je onoj u napuštanom slovenskom rudniku Huda Jama, a izvan tunela i danas su vidljivi ostaci tridesetak uleknuća tla, vjerojatnih masovnih grobnica.
Blagoslovu su nazočili brojni domaći vjernici te članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i zamjenica načelnika Općine Gvozd Marija Idžan.
Nakon blagoslova generalni vikar je u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla predvodio misu zadušnicu za ubijene u zajedništvu s domaćim župnikom fra Tomislavom Jurićem.
Na početku prigodne propovijedi mons. Cvitkušić je rekao da se danas s tugom u srcu sjećamo oko dvije tisuće izmrcvarenih civilnih zarobljenika te hrvatskih i njemačkih vojnika koji su umirali u očaju.
„U tu tmurnu sliku kao da se danas uklapa i misno čitanje koje govori o mučeničkom umiranju čak sedmorice braće Makabejaca, koji su radije izabrali okrutnu smrt nego da su iznevjerili svoga Boga i svoju vjeru“, istaknuo je mons. Cvitkušić dodavši kako je naglasak ovoga čitanja na životu, točnije na vjeri u uskrsnuće i vječni život, a ne na umiranju i smrti.
„AIi i danas se čuje tvrdnja nekih da nema uskrsnuća ‘jer se još nitko od tamo nije vratio’. A mi kršćani vjerujemo upravo zato jer se od tamo Jedan vratio i ukazivao se svojim učenicima, s njima jeo i razgovarao – naš Gospodin Isus Krist“.
Navodeći riječi četvrtog brata Makabejca „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi da će ga Bog uskrisiti!“, generalni vikar je poručio: „Nadamo se da su naša braća i sestre, koji su ovdje u šumi Biljegu na zvjerski način ubijena bez suđenja i sudske presude, otišli iz ovoga života s vjerom da će im Gospodin udijeliti vječnu sreću. Po međunarodnom zakonu morali su biti ispitani, saslušani, a potom suđeni. Pogubljeni su jer za njihove ubojice nisu postojala nikakva načela, pravila, propisi i zakoni.“
Na kraju propovjednik je pozvao sve nazočne na molitvu za tu našu pogubljenu braću i sestre da im Gospodin udijeli vječni mir, poručivši okupljenima da ne zaborave da postoji uskrsnuće na život za dobro koje činimo, a postoji i uskrsnuće na propast za zlo neokaljano.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i domaći župnik fra Tomislav Jurić zahvalivši članovima Udruge „Hrvatski domobran“ što na vidjelo donose prešućenu povijest i stravične zločine partizana. Ohrabrivši ih u danjem radu fra Tomislav je rekao i kako je posebno važno da se istina prenosi na mlade kako se ne bi nikada zaboravila stradanja našeg naroda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
