Molitvom Križnog puta i euharistijskim slavljem koje je u petak, 4. ožujka 2016. godine u zagrebačkoj katedrali predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, obilježen je korizmeni susret hrvatskih branitelja, članova obitelji branitelja, ratnih vojnih invalida, udovica, djece i roditelja poginulih, nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja.
Time je u zagrebačkoj prvostolnici započela i molitvena inicijativa „Dvadeset i četiri sata za Gospodina“, Inicijativa koju je potaknuo Sveti Otac papa Franjo kako bi u ovoj Svetoj godini milosrđa sakrament pomirenja ponovno stavio u središte, jer „omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjega milosrđa“. (usp. Lice milosrđa, 17)
Uvodeći u susret i molitvu Križnog puta biskup Šaško je kazao da smo u ovogodišnjoj korizmi, u Svetoj godini, pozvani slaviti i snažnije doživjeti iskustvo Božjega milosrđa. Razmatranja nad postajama Križnoga puta i molitve čitali su hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji. Nakon pobožnosti Križnoga puta uslijedilo je euharistijsko slavlje u kojem je biskup Šaško, osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak (Mk 12, 28b-34) koji u središte stavlja dvije zapovijedi ljubavi, istaknuo kako smo i mi po Isusovoj riječi pozvani biti slušatelji iste riječi i zaljubljenici u iste zapovijedi koja obuhvaća sve što Bog od nas očekuje.
Koliko smo samo puta čuli, tijekom komunizma do danas, da je vjera ‘privatna stvar’ – upitao je biskup, te nastavio: Uistinu, vjerovati se ne može bez osobnoga pristanka, na nečiju zapovijed, ali življena vjera, prihvaćena osobno, uvijek ima društvene posljedice. To se dvoje ne može razdvojiti. Tako je vjera privatna stvar s društvenim, javnim posljedicama. I pokušati je se odreći vodilo bi prema nijekanju sebe samoga.
U tome je važno primijetiti, kazao je biskup, da se naglašavanjem da je vjera privatna stvar, gotovo želi zaštititi društvenu zbilju od vjere; kao da bi kršćanstvo bilo opasnost za nekoga; umjesto da se vidi što kršćanska vjera uistinu jest: oplemenjivanje, poštivanje čovjeka, zauzetost za dobro, nesebičnost i stvarni doprinos društvu.
Naglasio je da danas živimo u ‘društvu superlativa’, u kojemu svakoga dana osjećamo da se ističe i promiče, stvara i nameće, govori i piše samo o najboljem ili najgorem, o najvećem ili najmanjem, o najljepšem i najružnijem, o najbogatijem i najsiromašnijem.
Društvo superlativa, nastavlja biskup Šaško, promicano snagom medija, izgubilo je blagdane i slavlja i neobičnosti i divljenja; spomen i nade, izgubilo je okus života.
Zapovijed ljubavi taj okus vraća. I vrijeme korizme nas upućuje na bitno, na redovitost, na naše bližnje, na svakidašnjicu. Tamo treba potražiti smisao. Ne u dalekim zemljama; ne u iznimnim iskustvima, ne u udaljavanju od svojih bližnjih, nego sa svojim bližnjima – rekao je.
Govoreći o Svetoj godini milosrđa, biskup je napomenuo kako zapovijed ljubavi treba biti vidljiva na pragovima naših crkava i naših domova. Važno je to reći, istaknuo je biskup, dok su među nama hrvatski branitelji. Oni su ponajprije znak predanja, spremnosti za žrtvu za druge. Oni su bili milosrđe u vremenima nemilosrđa. Oni to trajno ostaju po djelima koja su učinili braneći nas i domovinu.
Na kraju svoje homilije biskup je pozvao branitelje da vjeruju Božjoj riječi, te da čuvaju radost i mir u sebi i među sobom.
To je važno, dok se pitamo kako je uopće moguće ono što se događa domovini i braniteljima. Prošli smo križnim putem i vidjeli kako je to moguće. To nije put očaja, nego istina koja nas čuva u pouzdanju u Gospodina – zaključio je biskup Šaško.
Nakon euharistijskog slavlja započelo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u okviru molitvene inicijative „Dvadeset i četiri sata za Gospodina“. U zagrebačkoj će katedrali Inicijativa završiti u subotu, 5. ožujka euharistijskim slavljem koja započinje u 18 sati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
