Devetnica uoči svetkovine sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i Grada Siska, kojom će se u bazilici Sv. Kvirina u Sisku duhovno pripravljati za proslavu svoga zaštitnika, započela je u četvrtak 25. svibnja svečanim misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji su bili rektor bazilike mons. Zdravko Novak, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, župnik iz sisačke župe sv. Josipa Radnika fra Roko Bedalov, župnik iz Prelošćice vlč. Damir Cekovič i vikar katedralne župe vlč. Robert Jakica.
Već tradicionalno tom prigodom biskup je uručio „Odlikovanje sv. Kvirina”, znak priznanja u Sisačkoj biskupiji onima koji se posebno trude svojim svjedočanstvom živjeti svoju vjeru. Ovogodišnji dobitnici odlikovanja su: Ljubica Radučević iz župe sv. Bartola u Hrastovici, Drago Matijević, Ante Živković i Željko Smolčić iz sisačke župe Pohoda BDM te Alojzije i Kata Pelc iz župe sv. Josipa Radnika u Sisku.
U homiliji biskup je podsjetio kako danas Crkva slavi svetkovinu Gospodinova uzašašća na nebo istaknuvši kako upravo o tome otajstvu govore i današnja sveta čitanja. Govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju biskup je rekao kako ono govori o našoj odgovornosti da Isusa i njegovu radosnu vijest donosimo svakom čovjeku. „Kad se Isus opraštao sa svojim učenicima, da ih više ne susreće u svome proslavljenom tijelu tako da ga oni vide, dakle na svoje uzašašće Ocu, rekao im je: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta’. Zapovijed o poslanju Isus daje učenicima pozivajući se na svoju vlast koju je primio od Oca, i to ne samo za nebo nego i za zemlju. Opet taj binom: i jedno i drugo, i nebo i zemlja, i duša i tijelo, i vidljivo i nevidljivo. Nad svime što jest Isus ima vlast i zato svoje učenike može poslati, dati im zadaću da pođu izvršiti njegovu volju. A ta je: učiniti njegovim učenicima sve narode! Tu je izvor misijske naravi Crkve: Crkva se osjeća poslana svim ljudima, svih naroda, svih kontinenata, svih vremena, svih rasa… Gospodin naš želi da mi koji vjerujemo u njega o njemu svjedočimo svim ljudima. Apostoli dakle trebaju poći i po čitavom svijetu pronijeti njegovu radosnu vijest, a to je: da je on sam Isus – naš Spasitelj i Gospodin. Isus im daje i krsni nalog: krstiti ljude u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I učiti ih čuvati sve što je on zapovijedio. Za nagradu On im obećava svoju blizinu: ‘Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“, ustvrdio je biskup te dodao kako je zanimljivo to da je Isus otišao k Ocu, ali da On i isti čas svojim učenicima govori da do kraja svijeta ostaje s njima. „Gospodin Isus od svojih učenika traži da o njemu svima govore i sve narode učine njegovim učenicima, ali to ipak oni neće moći izvršiti bez njegova osobitog dara, bez Duha Svetoga koji će ih poučavati u svemu što im je on govorio i uvoditi ih u spoznaju istine o tome što on želi da oni čine. Na žalost kršćani nisu uvijek to imali na pameti i nisu bili ponizni navjestitelji Krista Gospodina. Kad bi recimo željeli silom proširiti kršćansku vjeru, nisu uspijevali mnogo. Puno je više kršćanstvo raslo i brojem i kvalitetom kada su kršćani bili progonjeni, ubijani i kad nisu imali slobode političke, svjetovne, ali su u Duhu bili slobodni i sposobni za Isusa i umirati. Tako je mučenička krv bila i ostala, kako reče Tertulijan, sjeme kršćanstva. I naš sveti zaštitnik, biskup sisački Kvirin, koji je prolio svoju krv kao svjedočanstvo za Krista postao je i ostao sjeme iz kojeg niče naša vjera u Krista, koji nas hrabri da se ne bojimo ni mi trpjeti za našu vjeru, koji je više učinio za Krista i za Crkvu svojom hrabrom smrću negoli bilo čime drugim“
U nastavku biskup je upozorio i kako i danas vjera u Krista biva progonjena. „To se događa i danas u našem i Kvirinovom gradu u kojem se vjernike marginalizira, u kojem im se ne dopušta sloboda izražavanja kršćanske vjere, u kojem trpe – mogu slobodno reći – suvremeno progonstvo. Mi međutim želimo mijenjati svijet, želimo Duhom Svetim vođeni ovom svijetu donijeti Krista ne gledajući samo u nebo nego i preobražavajući svojim djelovanjem i zemlju, ovaj grad i našu domovinu. Sveti Kvirine, pomozi nam, izmoli nam snagu Duha da i mi hrabro za Krista trpimo i nikada ga ne izdamo, da se trudimo da u svim sferama života on bude prisutan – i u gospodarstvu, i u politici, i u zdravstvu, i u obrazovanju, znanosti, umjetnosti, u svim našim djelatnostima i odnosima, u ukupnoj našoj hrvatskoj kulturi. Opet će netko reći da se nas kršćana ne tiče politika i da ja kao biskup nemam što o tome govoriti. No, moram reći da me čudi kako to da je sisački biskup Kvirin bio zemaljskim vlastima tako opasan da su ga progonili, da su ga uhitili, sudili i na kraju ubili? Da je on samo gledao u nebo, da je samo vršio liturgiju, svečanu i prelijepu, da je samo okupljao ljude na molitvu i slušanje svetoga Pisma, da je samo dijelio svete sakramente, a nije tražio i da mijenjaju svoje živote, da u politici – tj. u javnosti – žive drukčije, da ih se prepozna i vidi da su kršćani, da vjeruju u Krista i Kristu, zar bi ga bilo tko progonio? Što bi smetao jedan stari biskup državnoj vlasti koji se ni u što ne miješa, koji ništa ne traži od svojih vjernika, kojemu je sve svejedno – je li car gol ili je pošten, je li korumpirana javna vlast ili se odgovorno brine za svoje građane, je li egoistična i egocentristična pa uživa u svojoj slavi i umišljenoj veličini ili je ponizna i služi svome narodu. Zar bi ga bilo tko uopće i zapazio da se svojim ponašanjem sveti sisački biskup Kvirin nije suprotstavio postojećoj vlasti i tražio da se odnosi humanije prema svojim građanima, da ih ne progoni i ne ubija, da ne štiti zločince, da poštuje svakog čovjeka jer je Božje dijete već od samog začeća pa sve do prirodne smrti, da poštuje brak kao zajednicu muškarca i žene kao prirodnu zajednicu u kojoj se rađa život, koji je svetinja i koji treba poštivati. Zar bi ga progonila civilna vlast da joj nije osporio božanske atribute kojima se kitila, želeći da ju građani obožavaju, da joj se klanjaju, a on je jasno i glasno, hrabro grmio: Ne! Samo je jedan Bog, nema drugih bogova uz njega, njemu se jedinome klanjaj i njemu jedinome služi! I kad su ubijali njegove vjernike, izbacivali ih s posla, nijekali im ljudska i građanska prava, on se zauzimao za njih, nije ih ostavio same, borio se za prava svoje kršćanske zajednice jer ona nije ugrožavala nikoga osim one koji su bili nepošteni, koji su nijekali i Boga i čovjeka. I to je bio za tadanju vlast dostatni razlog da ga ubiju, da ga poput Gospodina uklone – jer im je i te kako smetao“, poručio je biskup te propovijed zaključio molitvom: „Molimo te, sveti Kvirine, i nama izmoli da se usudimo smetati onima koji Krista progone, koji progone Crkvu, koji gaze ljudska prava i proglašavaju se bogovima. Isprosi nam Duha Svetoga da njime prožeti i mi produhovimo svoju zemlju, svoj grad i Domovinu“.
Na kraju slavlja biskupu je na dolasku zahvalio domaći župnik i rektor bazilike mons. Zdravko Novak, čestitavši i svima koji su primili ovogodišnje nagrade. Mons. Novak je pozvao sve okupljene na devetnicu, a koja ove godine za temu ima darove Duha Svetoga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
