Povodom Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini banjolučki biskup Franjo Komarica predvodio je, u nedjelju 24. ožujka, svečano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Marije Kraljice Mira u Sisku. U koncelebraciji bili su postulator kauze za proglašenje svetim bl. Ivana Merza p. Božidar Nagy, župni supsidijar vlč. Dražan Mirčić i domaći župnik vlč. Ivan Grbešić koji je na početku i pozdravio biskupa te sve okupljene.
Misi su uz brojne domaće vjernike te Banjalučane koji danas ovdje žive, prisustvovali i članovi Udruge „Nazaret“, a koja okuplja prognane Hrvate iz banjalučkog kraja.
U homiliji biskup Komarica se zapitao što se to danas događa s Petrovom lađom, koja misli da Isus spava te mu sve manje vjeruje. „Kada su na uzburkanom Galilejskom jezeru apostoli povikali: ‘Isuse, potonut ćemo! Probudi se čovječe, zar ne vidiš da smo u nevolji’, Gospodin im je odgovorio: ‘Malovjerni, zašto sumnjate, ta ja sam s vama’. Tako to izgleda i u našem svakodnevnom životu te se moramo zapitati vjerujemo li mi u ono što i govorimo, u jednog Boga, Isusa Krista i Duha Svetoga.
Zato svima nama dobro dođe ovo povlašteno i sveto vrijeme korizme koje je tu da prodrma našu pozaspalu i umornu savjest te nam pročisti srca. Ono je tu da se zapitamo čega to sve u našem srcu ima, koliko vjere, a koliko nevjere, koliko ljubavi, a koliko mržnje. Ne kaže se bez razloga da su danas posebno opasni katolički ateisti. To je onaj koji kaže da je katolik, a zapravo vjere nema, čini djela bezboštva i djela sotonska. To smo mi doživjeli koji smo vidjeli ovaj nesretni rat. U Evanđelju smo čuli Isusove riječi u kojima on upozorava da đavao ima na meti ljude da im pokvari Gospodinovu sliku i ono što je najdragocjenije i što je platio svojom krvlju, a sve kako bi priječio da ne dobiju plod tog djela, spasenje. Zato nemojte biti neplodna smokva! Nije vas Gospodin ‘badava’ zasadio kao kršćane, svoju izabranu zajednicu, te je toj zajednici dao zadatak da moraju biti svjetlo ovoga svijeta i sol ove zemlje. Zapamtite, kršćani ne smiju postati mrak, pogani i ateisti koji preziru Boga koji ih je spasio“.
U nastavku biskup je rekao kako ne bi nikada bilo ovoliko nepravdi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i čitavom svijetu da su kršćani, svi oni koji se pozivaju na istoga Krista, vjerodostojni prema Bogu, sebi i bližnjima. „Nego što mi radimo? Mi krojimo Isusa, Boga i njegove zapovjedi prema svom hiru kako nama odgovara. Čovječe, sjeti se tko si i da bi trebao korigirati svoje misli ponašanja i djela. Dužnost nam je mijenjati svijet, ali počnimo od sebe. Mi smo svjedoci da smo mi kršćani dozvolili da se danas u Bosni i dalje prkosi Bogu i da se gazi čovjeka u ime sotone. Gdje je tu naša kršćanska solidarnost, od Zagreba do Ljubljane, Berlina i Rima. Zašto se ne pomaže svima onima koji i dalje žele živjeti u BiH da se i tamo proslavlja Bog i da se pjeva: slava Bogu na visini, a mir svim ljudima miljenicima Božjim“.
U svojoj je propovijedi biskup Komarica govorio i o vjerodostojnosti kršćana, o položaju Hrvata u BiH, te vrijednostima koje su u krizi u Europi. Također je riječi utjehe i ohrabrenja uputio vjernicima Hrvatima iz BiH koji su ovdje masovno doselili prije dvadesetak godina. „Svi mi smo oduvijek bili jedna crkvena i narodna cjelina, a posebno je važno da danas i s ove i one strane rijeke Save i Une, osjećamo da smo jedan narod. Ako nas već domaći i međunarodni političari dijele, te imaju strategiju fizičkog istrebljivanja Hrvata iz Bosne, mi kao katolici istoga naroda i iste Crkve moramo međusobno biti solidarni. Ne samo kad je pitanju molitva već i sva druga pomoć, a posebno kad su u pitanju temeljna ljudska prava koje je Bog dao svakom čovjeku, kao i materijalna prava važna za stariju populaciju koja je ostala u BiH i živi u velikom siromaštvu“ rekao je biskup te na kraju pozvao sve okupljene da dignu glas za obespravljeni Hrvatski narod u BiH.
Nakon mise prikazan je dokumentarni film „Golgota Banjolučke biskupije – stradanje župljana Župe Petrićevac“, a prikazivanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić. Film kroz potresna svjedočanstva govori o stradanju župljana župe Petrićevac, dijela Banja Luke na kojemu se nalazi crkva Sv. Antuna i franjevački samostan. Crkva i samostan uništeni su u velikosrpskoj agresiji 1991., a od 6000 predratnih župljana sada ih ima tek 370 i to uglavnom starijih.
