Fra Petar Klapeža: Nitko tko dođe na Veliku Gospu u Sinj ne može ostati ravnodušan

Danas se obilježava 300. obljetnica čudesne Gospine pobjede nad Turcima u Sinju. Što dolazak kardinala Bozanića na proslavu u Sinj predstavlja, koji je povijesni kontekst proslave i otkuda tolika privrženost Mariji među hrvatskim vjerničkim narodom, samo su neke od teme o kojima govori fra Petar Klapeža, gvardijan Franjevačkog samostana i upravitelj svetišta Gospe Sinjske.

Slavi se 300. obljetnica svetišta Gospe Sinjske u Sinju. Kako se osjećate neposredno prije tog velikog događaja za Crkvu u Hrvatskoj?

Obljetnice velikih događanja u povijesti Crkve i naroda, kao i istaknutih osoba, uvijek su posebna prigoda da sadašnji naraštaj iskaže svoju iskrenu zahvalnost svemogućem Bogu za dobrotu i konkretni događaj ili osobu, da ih ponovno vrednuje, da se zapita za svoju odgovornost u konkretnom trenutku i da planira što mora i treba sada učiniti za dobrobit skore i daljnje budućnosti. Stoga svaki jubilej u sebi nosi tri bitne stvarnosti u ljudskom životu, a to su: ponos, odgovornost, i zahvalnost.

Svi mi Sinjani, koji smo rodom iz tog dijela lijepe naše Domovine Cetinskog Kraja, posebno smo ponosni što nam je sam Bog podario našu nebesku Majku koju u našoj Domovini posebno od te slavne pobjede častimo pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska. Već tristo godina Sinj i Cetinski kraj ponosi se tim Božjim darom.

U jubilarnoj 300. godini te čudesne Gospine pobjede nad Turcima Gospa nas još više unosi u otajstvo našega života. Stavlja nas u ozračje proslave u kojoj nam Blažena Djevica svijetli kao najljepši plod ljudske suradnje s Bogom. To je plod Božje ljubavi i ljudske nesebičnosti u pouzdanju, objavljujući što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

Papa Franjo imenovao je kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog svojim posebnim izaslanikom na svečanoj proslavi. Što njegov dolazak u Sinj znači za Vas, Vaše vjernike i mjesnu Crkvu?

Svi mi franjevci provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu posebno se radujemo što smo dionici velikog, tristoljetnog jubileja za koji smo se već nekoliko godina pripremali. Uvijek smo sretni kad naše Svetište posjete crkveni velikodostojnici. Već tradicionalno, svake godine svečano euharistijsko slavlje Velike Gospe u Sinju predvodi naš splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

U značajnim jubilejima našega Svetišta, s dopuštenjem našega nadbiskupa, slavlja su predvodili naši hrvatski kardinali: blaženik Alojzije Stepinac, Franjo šeper i Franjo Kuharić, te zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić. Zato se i u ovom 300. jubileju posebno radujemo prvaku Crkve u Hrvata uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću. Tim više što ga je sveti otac papa Franjo imenovao svojim osobnim izaslanikom za ovaj veliki jubilej našega Svetišta za što smo papi Franji i kardinalu Josipu posebno zahvalni.

I samostan i svetište Gospe Sinjske kroz svoju su povijest bili svjedoci burne hrvatske povijesti, od osmanskih osvajača do Drugog svjetskog rata. Čak ih ni potres 1769. godine nije zaobišao. Unatoč tomu, ostali su kolijevka marijanske pobožnosti i utočište mnogim vjernicima. Je li privrženost Mariji svojstvena Hrvatima? Kako to objašnjavate?

Imao sam takvu mogućnost da s toliko hodočasničkh skupina hodočastim uglavnom u sva velika marijanska svetišta diljem svijeta. Svako svetište ima svojih posebnosti. Ono što mene osobno veže za ovo naše Svetište je zapravo cijeli moj život – od rođenja, djetinjstva preko školovanja i studiranja, redovničkog i svećeničkog poslanja.

Kroz sva razdoblje mog života Gospa Sinjska me pratila i još me uvijek prati svojim moćnim zagovorom, na čemu sam joj posebno zahvalan. Zapravo, nitko tko dođe na svetkovinu Velike Gospe u Sinj ne može ostati ravnodušan. Tu se osjeća spoj Neba i Zemlje, Boga i čovjeka, na svakom koraku osjeća se njezina majčinska ljubav.

Poseban odgovor na tu majčinsku ljubav su njezini hodočasnici koji satima od svog rodnog mjesta bosonogi svake godine hodočaste danju i noću i koji bi već tako iscrpljeni klečeći na golim koljenima obilazili njezin oltar i upirali svoj pogled prema njenom blagom pogledu i nježnom licu.

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. O tome tko ju je naslikao i kako je došla u Sinj postoje razne priče. Koja od njih najbolje odgovara istini?

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske doista, kao što ste rekli, može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslikao ju je nepoznati slikar – venecijanska škola na platnu. Duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili sliku u torbi za bježanja iz Rame. Ta se slika može ubrojiti među naše „Gospe selice”, koje je narod nosio sa sobom sjedinjujući s Marijom svoju, često gorku sudbinu.

Njenom su se blagom liku divili mnogi, a ovako ju je opisao književnik akadamik Ivan Aralica. „Bogomajka je lice neiskazane ljepote prignula lijevom ramenu, a pogled oborila zemlji. (…) Pričinja se da te oči poniknute ničice izravno gledaju i vide čovjekovu vanjštinu i čovjekovu nutrinu. Iznad kestenjaste kose teče joj tamnopepeljasta koprena i u bogatim naborima pada po gornjem dijelu prsa i po ramenima. Koprenu, sličnu okruzi ramskih žena, natkriljuje svjetlozeleni veo, podšiven žutom podstavom, koji donjim dijelom pada niz leša, a gornjim se oslikava na svjetlećem svetokrugu koji ovija glavu, pa je kao i glava povinut ulijevo. Ispod prozirne koprene, zasječeno, nazire se uho, usuglašeno s izrazom poniklog lica, kao da kaže: ‘Sve što bude izrečeno, bit će saslušano.’“

Danas se od Gospine slike vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Upravo je po nakitu i zavjetnim darovima slika Gospe Sinjske dobila svoje vanjsko obilježje. Od svih se darova najviše ističe zlatna kruna koju su Gospi u znak zahvalnosti poklonili branitelji Sinja. Tom je krunom Gospu svečano okrunio 22. rujna 1716. godine splitski nadbiskup Cupilli. Kruna je ukrašena viticama i anđeoskim glavicama. Ona je bila prvi dar vjerničkog srca. Na njenom je dnu upisano: „IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV” (Zauvijek okrunjena slavi slavlje – 1715.).

Što se to dogodilo 1715. godine u Sinju? Točnije, što se obilježava na Veliku Gospu svake godine u sinjskom svetištu?

Slika Gospe Sinske najprije se slavila u Rami pod nazivom Gospa od Milosti. Godine 1687. fratri ramskog samostana s vjernim pukom pred turskim osvajačem bježe i nastanjuju se u plodni cetinski kraj te u Sinju grade novi samostan i Crkvu. Crkva je bila sagrađena 1712., a već 1715. ogromna turska vojska s oko 76 000 vojnika osvaja Cetinsku krajinu i Sinj. No u noći uoči blagdana Uznesenja BDM na Nebo 15. kolovoza 1715., Gospa se pojavljuje na zidinama grada Sinja.

Uplašena turska vojska vidjevši bijelu Gospođu na zidinama grada Sinja te noći bezglavo bježi i već u podne na taj dan više nijednog turskog vojnika nije bilo u Cetinskom kraju i nikad se više nisu vratili. Od te čudesne Gospine pobjede pod Sinjem slika Majke od Milosti časti se pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska.

Prema nekim procjenama, svetište u Sinju svake godine oko Velike Gospe posjeti oko 200.000 vjernika. Što je s ostatkom godine? Otkuda sve hodočasnici dolaze, kakve im sadržaje nudite i kakvi su njihovi dojmovi?

Čudesna Gospina obrana Sinja 1715. godine dogodila se upravo na svetkovinu Velike Gospe. Kako se ta svetkovina intenzivno slavila i prije i poslije, njezina proslava u Sinju uvijek je bila prigoda da se osvježe povijesna pamćenja. To je davalo snažno obilježje samoj tradiciji hodočašća Gospi Sinjskoj. To je na svoj način odredilo i vremenski okvir hodočašća. Najveći broj hodočasnika dolazilo je i još uvijek dolazi u Sinj upravo o svetkovini Velike Gospe.

Međutim, poboljšane komunikacijske veze omogućile su da sve veći broj štovatelja izvan Cetinske krajine dolazi i tijekom cijele godine. To se prvenstveno odnosi na Split i njegovo okružje od Omiša do Trogira i cijele Dalmacije, a u posljednje vrijeme dolaze nam organizirane skupine hodočasnika, koji svoj hodočasnički put povezuju Sinjem i Međugorjem.

Treba još istaknuti da velik broj hodočasnika, posebno kroz devetnicu Gospi Sinjskoj, doslovno hodočasti, tj. dolazi pješice.

Velika skupina hodočasnika pješaka dolazi u nedjelju prije Velike Gospe u organizaciji Splitsko-makarske nadbiskupije. To je hodočašće poznato kao tradicionalno hodočašće mladih (gotovo 30 godina). Oni se večer prije okupljaju u Svetištu Gospe od Otoka u Solinu, slave sakramente ispovijedi i euharistije, a potom noću hodočaste u Sinj. Isti dan dolaze hodočasnici i s drugih strana Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Na samu svetkovinu Velike Gospe sa svih strana dolazi velik broj hodočasnika pješaka. Sve veći je broj manjih skupina ili pojedinaca koji pješice hodočaste iz Zagorja, Slavonije, Like i Istre, cijele Dalmacije, te iz Bosne i Hercegovine, kao i naši vjernici iz zapadne Europe. Veliki broj hodočasnika pješaka hodočasti desetljećima. Mnogi od njih neizostavno svake godine, počevši od samog djetinjstva.

O svetkovini Velike Gospe, što znači tijekom devetnice i tjedan dana poslije same Svetkovine, prema slobodnim procjenama u Svetište dođe oko 200.000 hodočasnika.

Samim tim nameće se potreba hodočasničkih odmorišta i svratišta. Dakako da se takva mjesta prvenstveno očekuju uz crkve duž tih staza. Zato je iz našeg Svetišta već nekoliko godina potekla ideja o izgradnji „hodočasničke staze Gospi Sinjskoj“ koja bi bila poveznica Svetišta Sinja sa hrvatskim „prasvetištem“ Solinom – Splitom – Livnom, Ramom, Duvnom i Međugorjem. Taj je projekt iniciran od strane Hrvatske te Bosne i Hercegovine kao važna državna investicija koja će biti izgrađena novcem iz europskih fondova.

Posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući mogućnosti ozvučenja čitave procesione staze kroz grad Sinj, za vrijeme procesije, koja traje sat i pol, stvorena je mogućnost aktivnoga sudjelovanja svih sudionika procesije. Naime, naizmjence se čitaju biblijski tekstovi koje prate prigodni duhovni poticaji na razmišljanje, kroz pjesme i molitve.