Sa stotinu fotografija koje je tijekom Domovinskog rata snimio njegov aktivni sudionik Zoran Filipović, predstavljenih na izložbi pod nazivom “1991” otvorenoj u srijedu navečer u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), autor obilježava 25 godina od početka rata i herojsko vrijeme oslobađanja naše domovine.
Povjesničarka umjetnosti i članica suradnica HAZU Željka Čorak te autorica predgovora u katalogu koju prati izložbu, s brojnom publikom podijelila je, kako je rekla, izvjesan osjećaj srama što se tek nedavno, s 20 godina zakašnjenja, upoznala s književnim i fotografskim djelom Zorana Filipovića, čovjeka s fascinantnom biografijom.
Događa nam se “mehanizam odvraćanja od stvarnosti”
Čorak smatra da je razlog tomu što nam se “svima događa mehanizam odvraćanja od stvarnosti, svjedočenja stvarnosti i njezinih svjedoka”. Spomenula je kako je ovoga ljeta pročitala Filipovićevu knjigu “Dnevnik smrti” koja ju je duboko potresla ne samo sadržajem – Domovinskim ratom, već i visokom književnom vrijednošću te je, kako je posvjedočila, “učinila sve da upozna autora što nije nikada do sada učinila u svome ne baš kratkom životu”.
“Filipović, legendarni ‘Zoro’, pod tim ga nadimkom mnogi znaju – Europa i svijet – jer je on snimao prizore koje je zahvaljujući njemu vidio taj svijet kojega smo tada još doživljavali s velikim slovom”, rekla je Čorak. Istaknula je da je autor za rata, “vidio lice zemlje – njezino nadzemno i podzemno lice, koje ćemo moći vidjeti na fotografijama mladih lica kojih više nema, porušenih spomenika, napuštenih životinja”
Zaborav postaje oblik političke korektnosti, a sjećanje vodi u osamu
Čorak je ustvrdila kako danas “zaborav postaje oblik političke korektnosti, a sjećanje vodi u osamu”. Ali, istaknula je, to tako ne mora biti jer ako zaboravimo nećemo znati što činiti, na čemu se temeljimo.
“Ako se pred obnovljenom građevinom ne sjećamo ruševine, to znači da nismo u stanju spoznati ni njezinu vrijednost, niti njezinu cijenu, a zapravo smo ova mlada lica s fotografija i njihova autora dosta često pronevjerili”, rekla je Čorak. Podsjetila je kako smo se nedavno prisjetili 25. obljetnice mučeništva Vukovara te objasnila da “ako smo se pred srušenim Vukovarom mogli sjećati kako je on prije izgledao, onda se pred obnovljenim Vukovarom ne smijemo prestati sjećati njegovih ruševina jer ćemo jedino tada znati koliko smo dužni Vukovaru i samima sebi”.
Smatra kako često ne razlikujemo domovinu, državu i režim, a ova nam izložba, uvjerena je, pomaže u tomu, kao što nam pomaže da postanemo čvrsti u poštovanju patnje.
Istaknuvši kako smo se u Domovinskom ratu bili prisiljeni braniti, Filipović je dodao kako se usuđuje reći da nam je to “bilo uzeto za zlo, a i danas nam nije oprošteno što smo se branili i obranili i to je naš veliki krimen”.
Za njega su izložene slike “tek blagi eho onih strašnih vremena 1991. pa sve do 1995. i ‘Oluje’ kada je konačno stavljena točka na tu našu veliku patnju”. Uz napomenu kako se od nas stalno traži da se ispričavamo, dodao je kako će sada iskoristiti priliku i ispričati se “Srbiji za sve hrvatske granate koje su pale po Čačku, Kragujevcu, Beogradu, Novome Sadu, ali u isto vrijeme gospodo dajte se jednom vi ispričajte za barem jednu granatu koja je pala na Vukovar, Dubrovnik i Zadar”.
Filipović se posebice zahvalio nazočnom bivšem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću bez kojega, rekao je, ne bi bilo ove izložbe.
Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić primijetio je da je među brojnom publikom puno mladih ljudi i dodao kako “smo mi ostali privilegirana generacija jer smo doživjeli tisućljetni san stvaranja hrvatske države”.
“Ovakva izložba koja nas podsjeća na to stvaranje, na neki način govori kako je ta država nastala, koliko je bilo žrtava, a HAZU kao jedna od temeljnih institucija hrvatskoga naroda i svih njezinih građana u sebi sintetizira sve ono što je nacija stvarala i često kažemo da su naš identitet koji čuvamo stvarali svi stvaraoci tijekom povijesti, ali uvijek se treba sjetiti da ničega od toga ne bi bilo da nije bilo onih koji su bili spremni za tu ideju dati svoj život”, rekao je Kusić.
Posvjedočio je da je tijekom zajedničkog obilaska izložbe s autorom pitao Filipovića koja je njegova poruka, a odgovor je bio – svatko tu nalazi svoju poruku i ako svatko ne nađe svoju poruku onda ja nisam uspio.
Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvo predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, otvorio ju je njezin izaslanik Vito Turšić rekavši da su mu se već po ulasku u izložebni prostor, kao učesniku i sudioniku Domovinkog rata vizure učinile poznatima. Osvrnuo se na riječi kako će svatko s izložbe ponijeti svoju poruku, te istaknuo kako će poruka koju će on ponijeti biti – nije bilo uzalud jer danas živimo u miru u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
