HAZU: Predstavljanje monografije Zlatko Keser – ‘Osjetljivi čovjek koji epidermom i retinom reagira na vlastite ispovjedne izazove’

Foto: HAZU

U dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu održat će se predstavljanje monografije Zlatko Keser/ crteži s tekstom akademika Tonka Maroevića u izdanju Kabineta grafike HAZU u srijedu 20. lipnja s početkom u 18.00 sati

Uvodnu riječ dat će akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a o monografiji će govoriti akademik Tonko Maroević, likovni kritičar Milan Bešlić, akademik Zlatko Keser i mr. sc. Slavica Marković.

U sklopu obljetničke svečanosti Trijenala crteža promoviramo novo izdanje Kabineta grafike HAZU, crtačku monografiju Zlatko Keser / crteži, 7. knjigu u biblioteci Likovne monografije. Zlatko Keser, dobitnik Premije HAZU na 4. hrvatskom trijenalu crteža (2009.), vrsni je crtač koji je svoje umijeće i znanje posredovao generacijama mladih umjetnika tijekom djelovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Riječ je o umjetniku čije stvaralaštvo danas neizostavno poglavlje nacionalne suvremene umjetnosti.

»(…) Nespokojni Zlatko Keser autentično je razdrt dvojbama i nedoumicama epohe koju živi, no istodobno iskonski pozvan i spreman odmjeravati se s maksimalizmom kategoričkog imperativa stvaralaštva. Razdoblja plodnoga nezadovoljstva izmjenjuju se s etapama dubokih prodora u meritum egzistencijalnog svjedočenja. Kušnje dostizanja ljepote nadoknađuju izazovi pripitomljavanja grubosti i ružnoće. Opasnosti manifestiranja puke vještine potisnute su potrebom i strašću za neposrednim izražavanjem gladi i žeđi postojanja, erosa i thanatosa ogoljele nam sudbine. Malokad je slikarstvo – i crtež – moralo pomirivati tolike krajnosti (to jest, baš ih i ne pomiriti!).(…)«

»(…) Možda nije pretjerano smatrati kako crtež (i slikarstvo) Zlatka Kesera ima zapravo karakter unutarnjeg monologa, kako su figure i motivi samo alibi, odnosno poticaji za oslobađanje zakupljene kreativne energije, nezatomljiva vitalnog napona i agonalnog žara. Stoga bismo njegova lica i glave smjeli tumačiti i kao persone intimnog mikrouniverzuma, modifikacije vlastitih zamišljenih likova i neostvarivih inkarnacija. Shvaćajući težinu iracionalne komponente – no ne negirajući vrijednost slikareve intelektualne spreme i strogosti, prije nekoliko godina sam ustvrdio: „Ne odustajući od mentalnih izazova i povremene lucidne racionalne kontrole, Zlatko Keser je još manje smio žrtvovati nagonsku ‘ponornicu’, podsvjesni, onirički i biofilno-motorički tok. Prepustio se stoga slikanju/crtanju poput kucanja srca ili disanja, ali ne sa samozadovoljstvom ili lagodom nego sa strašću katarktičnog čišćenja. Što je grčevitije težio punini odjeka to je neophodnijim postajalo povremeno opuštanje, a što je ležernije ispisivao oblikovne natuknice to se snažnije nametala korektivna disciplina.“ (…)«

»(…) Keseru je pošlo za rukom sačuvati nagonsku ukorijenjenost pokreta te djelovati kao seizmograf nutarnjih potresa i slojevanja. Unatoč navici i rutini, predanosti radu i dugotrajnoj praksi, on nije ‘okorjeli’ slikar nego osjetljivi čovjek koji epidermom i retinom reagira na vlastite ispovjedne izazove.(…)«

Iz teksta Tonka Maroevića

Izvor: narod.hr