Hrvatski klub poziva na tribinu “Sjećanje na dragog prijatelja” u povodu 1. obljetnice smrti svog nekadašnjeg člana, Antuna Abramovića Tonija, umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske, zastupnika u prvom sazivu Hrvatskog sabora te utemeljitelja i člana nekoliko domoljubnih udruga.
Tribina će se održati u četvrtak, 22. ožujka u 10 sati (Kaptol 27), a kao govornici će sudjelovati Jure Antunović, Zoran Čapalija Čaplja, dr. sc. Dinko Čutura i dr. sc. Josip Jurčević.
Tek kada izgubimo neku dragu osobu mi spoznao koliko nam je ona značila. Što vrijeme dalje odmiče sve smo svjesniji praznine koja je ostala njezinim odlaskom kao i istinom da tu prazninu ništa ne može popuniti. Ta praznina je toliko veća što smo više i duže bili u kontaktu s osobom koja nas je napustila.
Prošle godine 21. ožujka napustio nas je dragi prijatelj mr. Antun Abramović Toni. U kasnim večernjim satima naš je Toni otišao u vječnost ostavljajući nas zgranute. Otišao je baš onako kako to Sergej Jesenjin kaže u svojoj pjesmi „bez ruke, bez slova“. A tko je bio naš Toni?
Antun Abramović – Toni, profesor povijesti, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog državnog sabora, jedan od utemeljitelja i članova nekoliko domoljubnih udruga. Čovjek koji je nesebično svoj cjelokupni život posvetio Hrvatskoj. Potekao je iz tradicionalne katoličke zagrebačke obitelji . Otac Mato, iako nižeg stupnja obrazovanja, posvetio je veliku brigu obrazovanju svoje djece. Od malih nogu brinuo se o njihovom katoličkom nauku težeći tako stvoriti poštene i časne ljude. Svoju ljubav prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima i povijesti Hrvata prenosio je na Tonija koji je pažljivo upijao svaku očevu riječ.
Već kao gimnazijalac shvatio je kako iz dana u dan sve više nestaju hrvatske tradicijske vrijednosti a s njima i hrvatski nacionalni identitet. Radi izražavanja dubokih domoljubnih osjećaja izbačen je iz gimnazije i tada započinje njegov Križni put. Obilježen kao protivnik tadašnjeg komunističkog režima odlučuje pod svaku cijenu završiti gimnaziju i upisati fakultet kako bi stekao obrazovanje potrebno za borbu protiv komunističkog totalitarnog režima. Po završetku gimnazije upisuje studij povijesti , povijesti umjetnosti i etnologije s ciljem što boljeg upoznavanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti i povijesti Hrvata. Kao student čita publikacije izdane u hrvatskoj emigraciji i povezuje se s drugim domoljubno orijentiranim studentima.
Sudionik je Hrvatskog proljeća pa je tako kao i svi tadašnji disidenti obilježen kao državni neprijatelj. U dokumentima UDB-e obilježen je šifrom: „POO Hrv. nac. i RKC 1983“ pa je tako zajedno s drugim tadašnjim disidentima bio operativno obrađivan i pozivan na informativne razgovore. Posebno opasnom osobom postao je 80-tih godina kada je prikupljajući etnografsku građu za svoj znanstveni rad propješačio cijelu Dalmatinsku zagoru. Operativne mjere protiv njega bile su znatno pooštrene i radi njegovog pohađanja seminara duhovne obnove, a naročito kada je odlučio provesti određeno vrijeme u Kartuzijanskom samostanu u Pleterju, upoznati se sa životom i radom redovnika i napisati o tome reportažu.
Devedesetih godina nošen domoljubnim zanosom sudjeluje u procesu utemeljenja HDZ-a u čuvenoj „Baraci“. Postaje zastupnikom u prvom Hrvatskom državnom saboru no osjećajući skori početak Domovinskog rata odlučuje sudjelovati u stvaranju hrvatskih oružanih snaga kao jedan od utemeljitelja Narodne zaštite, a u trenucima nastajanja Hrvatske vojske imenovan je pomoćnikom Martina Špegelja koji je bio postavljen za zapovjednika Zagrebačkog korpusa. Mjesto u vojnom uredu zamijenio je bojišnicom gdje je kao dragovoljac u IPD-u djelovao na terenu kao pukovnik Hrvatske vojske.
Po završetku Domovinskog rata 2000. godine zaposlio se u vojnom muzeju gdje je kroz vojnu i drugu arhivsku građu nastavio s marljivim proučavanjem hrvatske vojne i nacionalne povijesti. Nakon umirovljenja potpuno se posvetio svojoj najvećoj ljubavi – knjizi. Autor je predgovora mnogih knjiga, a isto tako i recenzent te urednik knjiga. Pisac je mnogih aktualnih komentara, članaka i kritika.
Shvaćajući kako je obrazovanje ključni čimbenik razvoja društva odlučio se posvetiti edukaciji putem sudjelovanja na mnogim tribinama i okruglim stolovima. Jedan od njemu važnijih ciljeva bio je obnova hrvatske katoličke intelektualne elite koja je pogubljena tijekom i nakon II svjetskog rata. Svjestan posljedica koje je komunistički režim ostavio u hrvatskom nacionalnom biću kao i sve većeg srozavanja društvenih i moralnih vrijednosti pokušavao je na sve moguće načine suprotstaviti se tom negativnom trendu. Zajedno s grupom intelektualaca sudjeluje u osnivanju udruge „Hrvatski klub„ čiji je cilj očuvanje hrvatskih tradicijskih i kulturnih vrijednosti na čijim osnovama treba uporabom moderne znanosti i tehnologije stvoriti modrenu i bogatu Hrvatsku državu. Kao dopredsjednik Hrvatskog kluba sudjeluje u organizaciji i provođenju oko 30 tribina pokušavajući tako svoje ogromno znanje prenijeti na druge. Nažalost prerana i iznenadna smrt zaustavila ga je na tom putu.
Hrvatski klub, čiji je Toni bio istaknuti član, poziva Vas u četvrtak 22. ožujka u 10 sati u Tribinu grada Zagreba gdje će se u svojim govorima prisjetiti našeg dragog prijatelja Tonija Jure Antunović (predsjednik Hrvatskog kluba), Zoran Čapalija – Čaplja, dr. sc. Dinko Čutura i prof. dr. sc. Josip Jurčević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
