„Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti“ (Evanđelje po Marku)
Danas slavimo blagdan Preobraženja Gospodinova kada se Isus pred trojicom svojih učenika – Petrom, Jakovom i Ivanom, preobrazio pred njihovim očima nagovještavajući unaprijed pravo preobraženje koje će mrtvi doživjeti po uskrsnuću iz grobova kad Isus ponovno dođe. Toliko je bilo lijepo i blaženo da su apostoli poželjeli stalno ostati na tom mjestu.
Takvo slično, unutrašnje preobraženje i prosvjetljenje ljudske duše Duhom, doživjeli su mnogi Hrvati u hrvatskom Taboru – Kući susreta u samom centru Samobora. Kuća susreta Tabor u Samoboru je mjesto gdje su mnogi Hrvati imali svoj prvi susret s Bogom, a jednako tako gdje su mnogi dolazili učvrstiti i produbiti svoju vjeru.
U nedjelju 6. kolovoza na dan Preobraženja Gospodinova, koje se je stvarno zbilo na gori Tabor u Izraelu, naš samoborski hrvatski Tabor slavi 20 godina postojanja.
Utemeljitelj kuće Tabor je jedan od najpoznatijih hrvatskih svećenika fra Zvjezdan Linić koji je organizirao i vodio Tabor niz godina, a nakon njegove smrti naslijedio ga je fra Ivan Matić.
„Osjetila sam da je Isus živ u mojem životu, da baš meni govori, da baš mene ljubi“, rekla je za svoj prvi susret u Taboru bivša Miss sporta Stefany Hohnjec.
„Osjećala sam da ću u Taboru prvi put moći reći nekome što mi se događa. Ante mi je rekao da ću p. Zvjezdanu moći reći sve što mi je na duši, sve moje grijehe i nitko me neće osuditi. Jedva sam čekala da dođem i rekla sam Anti: “Vodi me onamo!”. Osjećala sam da mi treba upravo nešto takvo. Pateru Zvjezdanu došla sam u utorak i on me prvo pitao što radim i od čega živim.“, rekla je Simona Gotovac, danas Ištvanović, te nastavlja: „„Danas sam presretna jer bez mise ne mogu. Sveta pričest je moja snaga, moj mir, sva moja radost i slast, sveta pričest je moj Spasitelj Isus Krist. Mnogi me pitaju kako sam tako sretna i imam uvijek osmijeh na licu, i to sretan, iskren osmjeh. Ne onaj umjetan koji sam prezentirala 15 godina. Danas je moj osmijeh poklon od mog Spasitelja, od moje ljubavi Isusa. U crkvu kad dođem osjećam se kako tu pripadam, za tim čeznem, to želim.“
A pjesmu Zvjezdanu Liniću i Taboru posvetio je i reper Marin Ivanović Stoka:
„Dragi Bože, hvala ti što uvijek me pratiš, uvijek kad zastranim ti na pravi put me vratiš, moje molitve shvatiš, sive rime pozlatiš, jer molitva je najbolji lijek kada patiš. Hvala ti što mač si moj, oklop, koncentracija, u sivom svijetu, punom zla, bojna formacija. Hvala ti na koracima, godinama, zraku, hvala ti na svakom novom jutru i mraku, na ljubavi i miru, izvoru di rime izviru, hvala što to mogu pročitati na leptiru, na oblacima bijelim, cvjetnim poljanama cijelim, hvala ti dragi Bože što baš se veselim, hvala na pozitivi, dobrom treningu i sportivi, hvala što si uz mene kad dođu dani sivi. Ti uvijek si sa mnom kad padnem dole nisko, primiš me za ruke kad vidiš da mi je klisko, digneš me na noge, pokažeš mi put, kažeš duboko udahni kad vidiš da sam ljut. Tjeraš me naprijed kad ja nemam volje, daješ mi motiva, kažeš da mogu bolje. Srce puniš ljubavlju, daješ moć da mazim, da brinem se za druge, na propuste da pazim, polako da gazim po životnoj stazi, bacaš na me svjetlost da znam di se nalazim. Dragi Bože žao mi je, što vrag dušu krao mi je, život nisko pao mi je, sat skoro stao mi je, šta jako dugo dao sam to, obitelj klao mi je i zato puno ti hvala što moje molitve si slušo u bitku s vragom skupa sa mnom ušo, otjero si đavla, mako trnje s puta, vratio mi život, opet sam unutra, u igri nasmijan, ko sunce sijam, trezne glave idem, sam sebi prijam. Kiše sad mi sjaje i vjetar snagu daje, budim se sa guštom, uživam dan dok traje. Šećem se i molim, oko sebe volim, srce puno ljubavi, glava me ne boli..”
I mnogi drugi kao Sanja Doležal, Blanka Vlašić, Maja Blagdan i ostali znali su biti viđeni u Taboru koji je postao mjesto neiscrpnog nadahnuća.
Što je to privlačilo i privlači ljude u samoborski Tabor?
„Mislim da je to traženje pravoga smisla. Svi koji dolaze imali su nekih iskustava, prošli su mnogo toga, ali su u potrazi za smislom. Vole autentičnost, istinu i smisao života. Vide i u društvu i u svijetu u kojem se kreću da je sve nekako površno, što može biti lijepo, ali kad ostanu sami, pitaju se čemu sve to, i izlasci i društvo, nešto im fali u srcu. A ovdje nalaze ono što traže i što popunjava tu njihovu prazninu. Otkrili su zajedništvo, iskreno prijateljstvo, bez maski i predstavljanja u društvu i krugovima u kojima se kreću, gdje moraš držati neku razinu odnosa prema drugima. To je s jedne strane doživljaj prijateljstva i zajedništva, a s druge kroz sakramente dožive ono što drugdje nisu mogli doživjeti. Postoji mogućnost za razgovor sa svećenikom, za ispovijed, koja može biti izrečena upravo kroz taj razgovor, kroz neka pitanja koja ih muče i koja dosad možda nikoga nisu pitali.“, tvrdi današnji voditelj Tabora i dostojni nasljednik fra Zvjezdana Ivan Matić, zagrebački Janjevac prekrasnog glasa i još ljepših propovijedi koji i dalje privlače tisuće u naš hrvatski Tabor.
Koliko puta mi također osjećamo potrebu za promjenom koja uključuje čitavu našu osobu! Koliko puta si kažemo: “Moram se promijeniti, ne mogu dalje ovako… Moj život, ako nastavim ovim putem, neće uroditi plodom, bit će beskoristan život i neću biti sretan.” Koliko puta dolaze te misli, koliko puta!… A Isus, stojeći uz nas, s ispruženom rukom nam govori: “Dođi, dođi k meni. Ja ću izvesti sve što treba: ja ću promijeniti tvoje srce, ja ću promijeniti tvoj život, ja ću te usrećiti”.
Ali mi, vjerujemo li u to ili ne? Vjerujemo li ili ne?
Isus koji je s nama poziva nas da promijenimo svoje živote, a hrvatski Tabor je idealno mjesto za početak toga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
