Izložba koju ne smijete propustiti: Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču (1893.-1903.)

Vlaho Bukovac
Foto: gkd.hr, umjetnicki-paviljon.hr, javnovlasništvo; fotomontaža: narod.hr

Prošlog je tjedna u galeriji Klovićevi dvori na zagrebačkom Gornjem gradu svečano otvorena izložba „Korijeni i Krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču (1893.-1903.)“. Riječ je o drugoj od tri izložbe u ciklusu „Vlaho Bukovac u Europi“. Već ostvarene dvije izložbe i planirana treća zamišljene su tako da svaka bude posvećena jednoj fazi života i stvaralaštva našeg velikog umjetnika – prva je tematizirala Bukovčevu parišku fazu, druga predstavlja zagrebačko-cavtatsko-bečku fazu, dok će u trećoj biti prikazana djela iz posljednje, praške faze.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Autorice izložbe su Petra Vugrinec i Lucija Vuković, koautori Iskra Iveljić, Irena Kraševac, Dragan Damjanović i Petar Petrović, a kustosica izložbe je Iva Sudec Andreis. Postav je otvoren do 22. svibnja 2022., a u vrijeme njegova trajanja, u travnju, u Galeriji Klovićevi dvori održat će se i međunarodni znanstveno-stručni skup Vlaho Bukovac i njegovo djelo u suorganizaciji s Institutom za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Nastavak na izložbu o pariškoj fazi

> Otvorena velika izložba Vlaha Bukovca u Klovićevim dvorima: Izložena i dosad potpuno nepoznata djela slavnog slikara

> Umjetnički paviljon: Predstava ‘Ruka’ uz veliku izložbu o Bukovcu i Cabanelu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Remek-djelo Vlaha Bukovca, ‘Dubravka’, nakon više od 100 godina vraća se doma!

Prije četiri godine, na prvoj izložbi, imali smo se priliku upoznati s Bukovčevom pariškom fazom. Pariz je grad u kojem je mladi Cavtaćanin stekao svoju akademsku slikarsku naobrazbu, grad gdje je strelovito napredovao te gdje dostigao izvanserijsku slikarsku razinu koja će mu donijeti priznanja i veliku naklonost publike. Tu je Bukovac studirao u klasi znamenitog slikara Alexandra Cabanela, tu je redovito izlagao na Pariškom salonu, jednoj od najznačajnijih svjetskih izložbi, tu je postao prepoznat stručnoj kritici kao vrstan portretist, tu je stekao svjetsku slavu… Još su nam u sjećanju reprezentativni portreti pariške faze, slika „Dalmatinski ribari“, „Isus prijatelj malenih“…

> Pogledajte fenomenalnu fotografiju Isusa, prijatelja malenih – s vrtićkom djecom!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Isus prijatelj malenih – Bukovčevo remek-djelo iz franjevačkog samostana u Tomislavgradu na izložbi u Klovićevim dvorima

> (FOTO) Otvorena prva od tri izložbe posvećene Vlahi Bukovcu: Izložena neka od najpoznatijih djela

Bukovac u Zagrebu ostavio neizbrisiv trag

Nakon grandiozne pariške faze, Vlaho Bukovac dolazi u Zagreb kojega će svojim snažnim utjecajem i neumornim zalaganjem pretvoriti u važno umjetničko središte. Oko sebe okuplja mlade umjetnike koje, ostavljajući im slobodu osobnog izričaja, usmjerava i upućuje na važnost slikanja u prirodi te postaje predvodnik onoga što će strana kritika, uz velike pohvale, nazvati Zagrebačkom (šarenom) školom. Hrvatski slikari koji su se školovali u drugim europskim gradovima, vraćaju se u Zagreb kako bi radili s Bukovcem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svi oni (Čikoš, Iveković, Frangeš, Tišov, Valdec, Auer…) međusobno surađuju, zajedno raspravljaju o umjetnosti te, uz velik uspjeh, izlažu na mnogim svjetskim izložbama. Glavno obilježje njihova stila je svijetli kolorizam koji nastaje kao rezultat prakse slikanja u prirodi (plenerizma). Godine 1896. sudjeluju na Milenijskoj izložbi u Pešti. Za tu priliku uspjeli su isposlovati vlastiti, hrvatski paviljon, a također su, prema Bukovčevoj ideji, organizirali da željezna konstrukcija paviljona izrađenog za tu priliku kasnije bude prebačena u Zagreb. Tako je osnovan zagrebački Umjetnički paviljon, smješten na trgu kralja Tomislava.

Foto: fah

Zagrebačko razdoblje na izložbi nam je predstavljeno ponajviše kroz mnoštvo portreta za koje je Bukovac tada bio angažiran – tu su portreti članova plemićkih obitelji Vanyczany, Pongratz, obitelji Farkaš… Bukovac portretira i slikare s kojima surađuje pa tako možemo vidjeti portrete Mata Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije…

Vlaho Bukovac: Mato Celestin Medović (Blog Muzeja i galerija Konavala)

Djela povjesne tematike iz zagrebačke faze: Gundulićev san, Živio kralj…

No, ono što je posebno značajno za slikarevu zagrebačku fazu jesu teme iz hrvatske povijesti i književnosti koje je radio za važne hrvatske institucije u Zagrebu. Među njima se svakako ističe svečani zastor u Hrvatskom narodnom kazalištu s prikazom Hrvatskog narodnog preporoda. Povijesne ličnosti, predstavnici hrvatskog narodnog preporoda na slici pristupaju i okupljaju se oko središnje figure – dubrovačkog baroknog književnika Ivana Gundulića.

> Remek-djela hrvatskih slikara iz palače u Opatičkoj uvode nas u hrvatsku povijest

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> (FOTO) Zašto ne smijete propustiti izložbu ‘Bukovac i Cabanel- povijesni susret učenika i učitelja’ u Umjetničkom paviljonu?

> (VIDEO) Vlaho Bukovac i njegov pariški profesor Alexandre Cabanel: Otvorenje izložbe u Umjetničkom paviljonu!

Nažalost, na izložbi, osim na filmskoj projekciji, nije bilo moguće vidjeti Bukovčev Hrvatski narodni preporod, tj. studiju za ovo djelo, kao što smo ju mogli vidjeti 2018. na izložbi u Umjetničkom paviljonu. Iako nije moguće vidjeti ni Bukovčevu Dubravku rađenu za Zlatnu dvoranu palače u Opatičkoj ulici, tadašnjeg sjedišta Odjela za bogoštovlje i nastavu, koja se čuva u Budimpešti, ona je ipak nedavno bila u Zagrebu, na izložbi „Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine“.

No, u Klovićevim dvorima izloženo je veliko Bukovčevo platno „Živio kralj“ koja prikazuje posjet cara Franje Josipa II. Zagrebu, kao i monumentalno djelo „Gundulićev san“ na kojem je Bukovac prikazao baroknog pjesnika kako, okružen vilama, promatra radnju svog „Osmana“.

Svojim je petogodišnjim boravkom u Zagrebu Bukovac ostavio neizbrisiv trag u kulturi i umjetnosti glavnog hrvatskog grada.

U rodnom Cavtatu

Sljedeća stanica Bukovčevog životnog puta bio je njegov voljeni Cavtat. Sa svojim rodnim mjestom slikar je održavao veze kroz čitav život, u svim fazama svoga stvaralaštva, pa je tako Cavtat redovito posjećivao i tijekom pariške faze i tijekom boravka u Zagrebu, (a tako će biti i kada se nastani u Pragu) te su ondje nastajale i neke njegove ranije slike. No, godine 1898. veliki umjetnik svjetskog glasa odlučuje se trajno nastaniti u ovom malenom mjestu, na veliko oduševljenje i radost općine i mještana.

Svoju rodnu kuću, u koju dolazi s obitelji, nadograđuje te stvara sebi prikladan, prekrasan atelje s puno danjeg svjetla. U idiličnost ovoga mjesta na kojem su od 1898. do 1902. nastajale tako idilične slike, možete se i sami uvjeriti ako, pri posjetu Cavtatu, navratite u njegovu, danas za javnost otvorenu, rodnu kuću. U njoj ćete, uz zidne oslike koje je izradio još dok je bio dječak, moći vidjeti i dio pokućstva kuće, kao i njegove slike, od kojih su neke upravo sada izložene u Klovićevim dvorima.

Bukovčeva rodna kuća u Cavtatu, foto: migk.hr

Idilično okruženje

U cavtatskom su ozračju nastala brojna djela – tu su pejzaži i vedute Cavtata i dubrovačkog kraja, cavtatska ulica, dječja igra uz obalu, panorama Dubrovnika, kao i mnoštvo portreta koji su u ovoj fazi, zbog bliskih odnosa naručitelja i slikara, često ležerniji, u neformalnim pozama. Na mnogima od njih u pozadini se ocrtava i cavtatsko okruženje, poput portreta žene koja stoji ispod odrine s vinovom lozom. Cavtatskoj fazi pripada i veliko platno karnevalskog slavlja, kompozicija u koju je smjestio mnoštvo svojih sumještana, a i sebe kako sjedi u tamburaškom orkestru svirajući brač.

Slike za strop kazališta u Dubrovniku

U cavtatskom razdoblju Bukovac je izradio uprizorenje Svetog groba koje je bilo namijenjeno za postavljanje u cavtatsku župnu crkvu sv. Nikole na Veliki petak. Za cavtatsku župnu crkvu izradio je i zastavu velikih dimenzija s prikazom sv. Nikole. Iz ove faze ističe se i zahtjevan zadatak izrade stropne slike za kazalište u Dubrovniku, a posebno dojmljiv je ciklus od tri slike kojom ilustrira Danteovu Božanstvenu komediju – slike raja, čistilišta i pakla.

Kratkotrajan boravak u Beču – pozitivne kritike Bukovčeve izložbe

Ipak, mala sredina poput Cavtata nije mogla u potpunosti udovoljiti potrebama velikog slikara. Godine 1902. odlazi u Beč, gdje će provesti godinu dana prije nego što se zaposli kao profesor na akademiji u Pragu. Iako isprva nije bio zadovoljan kako je dočekan u Beču, ondje je uspio prirediti veliku samostalnu izložbu koja mu je donijela iznimno pozitivne kritike. U Beču su nastale malobrojne slike, ali ipak iznimno značajne, među njima se izdvaja ona Bukovčeve supruge na pragu bečkoga stana pod nazivom „Adio!“.

facebook/ Umjetnička galerija Dubrovnik

Supruga i djeca kao vječna inspiracija

Bukovčeva faza života i rada koja je predstavljena na izložbi, započela je, znakovito, njegovom ženidbom. U svojoj autobiografskoj knjizi „Moj život“, Bukovac je opisao svoj odlazak iz Pariza i ženidbu s Dubrovkinjom Jelicom Pitarević, s kojom će kasnije imati četvero djece: sina Aga i kćeri Ivanku, Jelicu i Mariju.

„Druge godine 1892. izložih njih dvoje (portrete Richarda le Douxa i njegove supruge) u Salonu. Na povratku s Engleske zaželih se Dalmacije, kao da mi neki glas veli, da me tamo, samo tamo, prava sreća čeka. Bio sam se natrudio, dao sam svojoj umjetnosti sve, što sam u sebi imao: neugasivi zanos i svu snagu svoje mladosti. Sad je život morao dati meni onu sreću, za koju sam toliko prepatio i toliko toga dao. I odoh doma – ususret svojoj sreći.

I nađoh doista doma najveću sreću mog života. One iste godine (1892.) oženih se Dubrovkinjom Jelicom Pitarević. S mladom suprugom krenuh u moj Pariz. Odatle smo otputovali pak put Liverpoola pozvani od prijatelja.“ – napisao je Bukovac.

Slike supruge i djece na izložbi

Njegova voljena supruga, kao i djeca, bili su mu nepresušan izvor inspiracije. Upravo su oni bili česta tema njegovih slika.

„Moje gnijezdo“

Na izložbi je predstavljena slika „Novi roman“ koji prikazuje Jelicu kako sjedi i čita, već spomenuti „Adio“ te još nekoliko portreta supruge i djece. Posebno je upečatljiva slika iz zagrebačkog ateljea, pod nazivom „Moje gnijezdo“ na kojoj se nalaze supruga Jelica i njihovo dvoje djece – sin Ago i kćerka Ivanka. U zadovoljnom raspoloženju supruga Jelica u poluležećem položaju nalaktila se uz sina Aga koji leži na sagu, i kćerkicu Ivanku koja sjedi i drži naranču u ruci. Slika je nastala u ateljeu reprezentativne Bukovčeve kuće na zagrebačkom Tomislavovom trgu, koju je, nažalost, Bukovac s obitelji brzo napustio otišavši u Cavtat.

Pod dojmom slike „Moje gnijezdo“, hrvatski pjesnik Mihovil Nikolić napisao je Bukovcu:

„Kad sam gledao Vašu tu sliku „Moje gnijezdo“ čvrsto sam vjerovao, da se pravi umjetnik ne može odieliti od čovjeka koji je u njemu. To je bio za mene veliki čas – gledao sam veliku toplu misao umjetnosti, gdje ljubi rodjeni prag i u njemu nalazi mira.“

Ne propustite izložbu!

Zavirivši u unutrašnjost Klovićevih dvora, upoznat ćete Bukovca u vremenu kada predvodi hrvatske umjetnike pretvarajući Zagreb u prepoznatljivo slikarsko središte. Zatim ćete moći pratiti njegove idilične trenutke u rodnom domu u Cavtatu gdje je ostvario vrhunac svog plenerističkog slikarstva. Na kraju, upoznat ćete i slike koje je stvorio u Beču, habsburškoj prijestolnici koja ga je također prepoznala kao vrhunskog umjetnika. Izložbu je moguće pogledati do 22. svibnja. Nemojte propustiti tu priliku!

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija    

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.