Dr. sc. Josip Grbac u siječanjskom je broju kršćanske revije Kana tematizirao prijedlog dokumenta Helene Dalli u EU, pod nazivom Unija jednakosti (Union of Equality) koji je u medijima i javnosti podigao dosta prašine. Dio članka, uz odobrenje izdavača, prenosimo u nastavku.
> Europska komisija zabranjuje izraz ‘Božić’, kršćanska imena, oslovljavanje ‘dame i gospodo’…
Nikada u povijesti čovjek nije imao toliko mogućnosti komuniciranja s drugim ljudima. Pritisnem jednu ili dvije tipke na mobitelu i razgovaram s prijateljem u Australiji ili na Novom Zelandu. Otvorim ekran računala i razgovaram licem u lice s čovjekom na drugoj strani planeta. I tako tijekom čitave godine. Naravno, sve se događa virtualno. Trebao bih biti vrlo zadovoljan i sretan. A ipak, nešto tu nedostaje. Nedostaje osobni susret. Kada sugovornika gledam u oči, čitam osjećaje na njegovu ili njezinu licu. Kada pred sobom imam živu osobu. Kada se otvaramo jedan drugomu i ne postoji mogućnost glume ili pretvaranja ili „skrivanja karata ispod stola“.
Ako išta može izliječiti čovjekovu dušu, onda je to osobni susret s osobom kojoj vjerujem, kojoj se mogu povjeriti, otvoreno priznati svoje pozitivne i negativne strane. Takav je susret moguć samo među prisutnim ljudima, nikako preko mobitela ili računala. Sva umjetna inteligencija nikada neće moći nadomjestiti takvu elementarnu ljudsku potrebu za osobnom komunikacijom. Poslati nekomu božićnu ili novogodišnju čestitku e-mailom sasvim je nešto drugo nego ono kada mu uz riječi čestitke stisnem ruku i osjetim da smo oboje zbog toga sretni. Nekako se osjećamo obogaćeni.
1. Božić rađa susret
Božić je blagdan takvog susreta. S novorođenim Bogom. Kada ga gledamo onako malenog i bespomoćnog u betlehemskoj štali svaki oblik virtualnosti nestaje. Ostajemo samo mi, s Bogom oči u oči. Osjećamo kao da je to dijete pred nama živo. Gotovo spontano poniremo u sebe same i postavljamo si pitanja o sebi, svom životu, ponašanju, djelovanju. Nekako nam se nameće želja da se pokažemo boljima nego su to bili gostioničari u Betlehemu i tom malenom djetetu i njegovoj obitelji pružimo prikladan i topao dom. Gotovo spontano budi se u nama želja da takav odnos ostvarimo i takvu empatiju pokažemo i prema drugim ljudima do kojih nam je stalo, ali i onima koje uopće ne poznajemo, nego ih sasvim slučajno susrećemo.
Nemoguće je stajati ispred jaslica i klanjati se Novorođenomu i istodobno biti u smrtnoj svađi s nekime tko stoji pokraj mene i čini isto, moli i klanja se djetetu. Ispred jaslica, ma kako skromne bile, rađaju se istinski ljudski susreti i zacjeljuju rane razdora. Jer svi osjećamo da smo se rodili u mnogo boljim uvjetima nego što su oni u kojima se rodio Bog. Barem golema većina nas. Pa možda nam se tu rodi i pomisao i empatija na one koji se i danas rađaju i žive u sličnim uvjetima u kojima se rodio i živio Bog. Jednom riječju, tu, ispred betlehemske štale, rađaju se naši istinski susreti s Bogom, ali i ljudski susreti koji su bogati dobrim osjećajima i plemenitim namjerama.
2. Komu i zašto Božić smeta?
Pa zar nije onda apsurdno da itko dođe na pomisao Božić i sve ono što on ljudima znači ukloniti iz našeg govora i naše kulture? I to u ovo, naše vrijeme, kada je samo Božić sposoban oplemeniti ljude, ujediniti ih u ljudskosti i plemenitosti? A upravo je to namjeravala učiniti svemoćna Europska unija, bolje rečeno, njezina službenica Helena Dalli.
U svom tzv. Internom dokumentu Europske komisije koji preporučuje službenicima EU-a kako se ponašati ona kaže: „Svrha moje inicijative za izradu smjernica kao internog dokumenta za komunikaciju osoblja Komisije u obavljanju njihova posla bila je postizanje važnog cilja: ilustrirati raznolikost europske kulture i pokazati uključivu prirodu Komisije prema svim slojevima društva i vjerskim uvjerenjima europskih građana.“
To bi bila tzv. inkluzivna komunikacija sa svrhom brisanja svih različitosti spola i roda, civilizacijskih uvjerenja, vjerske pripadnosti, dakle, stvaranje jedne bezlične komunikacije kojoj je svrha ukidanje svih razlika i specifičnosti, bilo da se one odnose na ljudsku narav ili neke tradicijske vrijednosti i običaje. Kao da bi vrhunsko načelo takve komunikacije bio: ukinimo i izbrišimo sve ono što nas razlikuje kako bismo na taj način prešutno mogli bolje komunicirati.
Naravno, pretpostavka svemu tome jest stvaranje jednog sasvim novog načina izražavanja, učenje jednoga novog jezika, sve do kreiranja jednoga novog civilizacijskog načina bezlične komunikacije. Nije slučajno da naziv tog dokumenta glasi „Union of Equality” („Unija jednakosti”). Dok Božić uspijeva ujediniti ljude sa svim njihovim različitostima, čini se da EU smatra kako jedini ispravan način ljudske komunikacije ovisi o umjetnom i prisilnom ukidanju svih mogućih različitosti među ljudima.
3. Stvoriti bezličnu komunikaciju?
Helena Dalli nastoji tako stvoriti jedan sasvim nov način govora i izražavanja koji bi se trebao primjenjivati u institucijama EU-a, ali je očita namjera da se uporaba proširi u svekolikoj ljudskoj komunikaciji. Tako se u ovom dokumentu sugerira izbjegavanje spominjanja isključivo muškog roda u rečenicama poput „vatra je najveći čovjekov izum”. Bolje je reći, „vatra je najveći izum ljudskog roda”. S obzirom na to da nisu svi Europljani kršćani, ne bi trebalo upotrebljavati riječi „Božić“ i „božićni blagdani“ nego rabiti izraz „blagdanski praznici“.
Trebalo bi u govoru izbjegavati kršćanska imena, kao što su Marija, Josip, Ivan, te umjesto toga koristiti se „neutralnim“ i umjetno stvorenim imenima kao što su Malika, Julio… „U našoj komunikaciji nikad ne treba pretpostaviti da su svi heteroseksualci, da se svi identificiraju sa spolom po rođenju”, kaže se u smjernicama. Stoga se preporučuje da se ne uporabljuje izraz „dva spola”, da se govor ne započinje s „dame i gospodo” i umjesto toga se preporučuje započeti s „dragi kolege”. Preporučuje se da se u anketama u kojima se anketiranu osobu pita za spol, uvede i mogućnost „nebinarna” osoba i „ne želi se izjasniti”. Naravno, takav bezličan način govora bio bi samo prva etapa stvaranja od ljudi bezlične mase, zajednicu ljudi bez imena i prezimena, spola i roda, jednom riječju, ubiti i ono malo „duše“ koja je u današnjoj Europi još opstala, zahvaljujući upravo Božiću i kršćanskim vrijednostima.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom ili eIzdanju revije Kana.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
