Kardinal Bozanić: ‘Na vjeronauk se upisuje 93% djece u osnovim i 82% mladih u srednjim školama’

Knjiga “Sveta Stolica i Republika Hrvatska: dvadeset godina diplomatskih odnosa, 1992-2012” predstavljena je danas u palači Dverce u nazočnosti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića te apostolskog nuncija u Zagrebu nadbiskupa Alessandra D’Errica i hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici Filipa Vučaka te predsjednika države Ive Josipovića.

“Znakovito je što je ovo predstavljanje u Zagrebu upriličeno u danima kada se komemorira još jedna važna obljetnica za Europu i svijet, 25. godišnjica pada Berlinskog zida, koji je bio ključni događaj za urušavanje komunističkoga totalitarizma”, istaknuo je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački na predstavljanju knjige.

Pojasnio je kako je padom Berlinskoga zida otvorena nova stranica povijesti za narode Europe.

“Gledano u širem kontekstu to je i u Hrvatskoj omogućilo nova događanja devedesetih godina prošloga, dvadesetog stoljeća u kojem je – kako reče sveti papa Wojtyla u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, tog povijesnog dana za hrvatski narod – Europa bila ‘obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom'”, rekao je nadbiskup dodavši: “Dok su fašistički i nacistički režimi doživjeli krah završetkom Drugog svjetskog rata 1945. godine, komunistički režim je nastavio sa svojom tiranijom te se nakon Drugog svjetskog rata silom nametnuo u državama srednje i istočne Europe. Tek su događaji vezani uz pad Berlinskog zida i novi dah slobode krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća omogućili rušenje komunističkih režima”.

“Ta zla, kojima je obilježeno prošlo stoljeće, iza sebe su ostavila žrtve i ruševine. Znanstvenici procjenjuju, kako je spomenuto i na stranicama ove knjige, da su fašizam i nacizam stajali života više od 55 milijuna ljudi. Teže je doći do podataka o drami komunističkoga režima. Ruski povjesničar Roj Medvedev govori o četrdeset milijuna samo Staljinovih žrtava u tadašnjem Sovjetskom Savezu (str. 36). Na znanstvenicima je zadatak da na temelju usporednih povijesnih izvora rasvjetljuju istinu”, istaknuo je rekavši kako isti zadatak čeka i hrvatske znanstvenike, jer mnoge su činjenice u nas još pokrivene velom šutnje.

“Potrebno je, kako bi rekao papa Franjo, kulturom susreta rušiti sve zidove koji i dalje dijele hrvatsko društvo. Pretpostavka za to je da se demokratskim procesima i u nas dođe do istog političkog odmaka od svih režima i totalitarizama koji su u prošlom stoljeću sijali mržnju i ostavili mnoge žrtve i podjele, a to su: fašizam, nacizam i komunizam”, pojasnio je Bozanić te dodao: “U Hrvatskoj je do pada komunističkog režima došlo 1990. godine, na prvim slobodnim izborima poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, brzo je počeo rasti i otpor prema demokratskim promjenama u Hrvatskoj, što je dovelo do Domovinskog rata koji je na stanovit način usporio tranziciju od komunističkog u demokratski sustav”.

Objasnio je kako su uspostavom i međunarodnim priznanjem hrvatske države stvoreni su uvjeti za uređenje odnosa između Republike Hrvatske i Svete Stolice.

“Dopustite mi da na ovom mjestu citiram poruku kardinala Jean-Luisa Taurana sa stranica ove knjige. On kaže: ‘Želio bih opovrgnuti jedan mit koji je stvoren tijekom godina: tj. tvrdnju da je Sveta Stolica bila prvi subjekt međunarodnog prava koji je priznao Hrvatsku. To je netočno. Prva država koja ju je priznala bila je Slovenija, potom slijede Island, Litva i Irska u ljeto 1991. Ne smije se zaboraviti da je Njemačka to učinila 23. prosinca 1991. Sveta je Stolica službeno priznala neovisnost Hrvatske i Slovenije 13. siječnja 1992., dakle dva dana prije nego su je priznale druge članice Europske zajednice, tj. 15. siječnja’. Kardinal Tauran, koji je tada bio tajnik za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice, što odgovara službi ministra vanjskim poslova, nastavlja ovako: ‘Moramo reći da je slučaj Slovenije i Hrvatske pokazao koliko je teško graditi pluralističko i demokratsko društvo u Europi. Usuđujem se dodati da su Slovenija i Hrvatska imale jednu veliku manu: bile su katoličke zemlje. U tom trenutku, za mnoge europske vođe, biti katolik značilo je biti staromodan i fašist’ (str. 41-42). Pitam se: ne pojavljuju li se u posljednje vrijeme i u nas u nekim javnim nastupima slični diskriminirajući stavovi prema katoličkim vjernicima i Katoličkoj Crkvi?”, upitao je Bozanić.

Priznanjem Republike Hrvatske od strane Svete Stolice kao subjekta međunarodnog prava imenovan je prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj preuzvišeni gospodin mons. Giulijo Einaudi i prvi veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici prof. Ive Livljanić. Odmah se pristupilo rješavanju pitanja glede odnosa između Crkve i države, kako bi se, po uzoru na druge zemlje zajedničkoga uljudbenog kruga, koje su u vjerskom, kulturnom i društvenom pogledu slične Hrvatskoj, uredili odnosi između Republike Hrvatske i Svete Stolice.

Pojasnio je kako je tijekom dvadesetog stoljeća bilo je više pokušaja od strane Svete Stolice i predstavnika Katoličke Crkve u hrvatskom narodu da se ti odnosi urede. Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, u kojoj su ti odnosi bili uređeni Konkordatom, u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.) ta su nastojanja završila neuspjehom. Poslije Drugog svjetskog rata u komunističkom nasljeđu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, od progona Crkve i nepoštivanja slobode vjeroispovijesti došlo se do beogradskog Protokola (1966.), koji je jamčio minimalni »modus vivendi« u onim prilikama totalitarističkog sustava.

“Zanimljivo je da su u oba jugoslavenska režima odnosi između Katoličke Crkve i države bili neriješeni. Možda je i takvo nasljeđe razlog da je kod nekih u nas stvoren načelni stav protiv bilo kakvih odnosa između Svete Stolice i države”, rekao je Bozanić istaknuvši kako su četiri ugovora koje su potpisale i ratificirale Republika Hrvatska i Sveta Stolica u razdoblju od 1996. do 1998. godine znak novih vremena te su u nekom smislu nastavak nasilno prekinute tradicije odnosa Katoličke Crkve i države u hrvatskom narodu tijekom obaju jugoslavenskih režima.

“Ugovori sklopljeni između Republike Hrvatske i Svete Stolice daju hrvatskom pravnom sustavu novi doprinos, predstavljaju izraz usklađivanja dvaju pravnih sustava, državnog i crkvenog, a pripadaju konkordatskom pravu koje je plod dugog povijesnog nastojanja i iskustva Katoličke Crkve s državama svijeta. Ugovori potpisani između Katoličke Crkve i Svete Stolice otvorili su u Hrvatskoj novi put odnosa s drugim vjerskim zajednicama, te je Vlada Republike Hrvatske do danas sklopila ugovore o pitanjima zajedničkog interesa s gotovo dvadesetak vjerskih zajednica koje djeluju u našoj državi”, rekao je Bozanić te dodao kako ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske imaju međunarodni značaj. “Oni ne određuju nikakav povlašteni položaj Katoličke Crkve, nego su sklopljeni u ozračju primjene opće priznatih načela o vjerskoj slobodi. Ugovori promiču transparentnost odnosa Crkve i države, svojim normama zaštićuju Crkvu od možebitne trenutačne ovisnosti i ucjena od strane bilo koje aktualne vlasti”, napomenuo je.

Također, napomenuo je kao uspješan primjer slobode izbora i ostvarivanja demokratskih prava zagarantiranih Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama praksu nastave vjeronauka u školi.

“Katolički vjeronauk je u smislu hrvatskih zakona i Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture izborni predmet. U školskoj godini 2013./2014., od ukupno 329.637 učenika, osnovnih škola katolički vjeronauk je slobodno izabralo 304.254 roditelja i učenika Republike Hrvatske, to jest 93% svih učenika građana. Naime, nije uvjet za upis predmeta katoličkog vjeronauka da netko bude katolički vjernik. To je predmet koji je slobodno ponuđen svim građanima bez diskriminacije. U srednjim školama, od ukupno 178.677 učenika, katolički vjeronauk je izabralo 145.333 srednjoškolaca, tj. 82% srednjoškolskih građana Republike Hrvatske”, objasnio je rekavši da kad se povlači pitanje vjeronauka u školama, treba imati u vidu taj visoki postotak roditelja hrvatskih građana koji slobodno izabiru nastavu vjeronauka zajedno sa svojom djecom, ili pak treba imati u vidu visoki postotak naših učenika srednjih škola koji žele pohađati nastavu katoličkog vjeronauka u svojim školama.

“Možemo reći da je dvadeset i dvije godine diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Svete Stolice zapravo dvadeset i dvije godine ustrajnog i ne uvijek lakog hrvatskog procesa demokratizacije našega društva”, zaključio je nadbiskup Bozanić.

Izvor: narod.hr
Photo: narod.hr