Kuća susreta Tabor u ovih se 20 godina postojanja pokazala kao pravo mjesto za sve one koji su u svom životu osjetili da svojom snagom ne mogu nadvladati i najveće životne teškoće. Takav je bio slučaj i s Klementinom Šuljug.
Tabor slavi 20. obljetnicu. Tko je bio fra Zvjezdan Linić?
Narod.hr: Možete li nam ispričati kako ste došli do Tabora, što Vas je tamo odvelo?
Klementina Šuljug: Prvi put sam došla na Tabor 2005. godine. Pretpostavila sam da je to u skladu s mojom vjerom jer mi je preporučila časna sestra. Tada nisam znala što je to Tabor, kako funkcionira, što se tamo radi, osim što se moli, kakvi ljudi dolaze, zašto…
Narod.hr: Vašem dolasku u Tabor prethodila je obiteljska tragedija.
Klementina Šuljug: Četiri godine prije dogodila mi se velika tragedija. Dijete mi je stradalo i živjela sam kao biljka nakon njegove smrti. Nitko i ništa mi nije moglo pomoći da se izvučem iz takvog stanja. Život mi nije imao smisla. Čula sam za fra Zvjezdana Linića i Tabor. Dugo sam promišljala o odlasku jer sam imala još jedno dijete koje je trebalo normalnu majku. Nisam mogla zamisliti da mi netko može pomoći u mojoj boli.
Narod.hr: I onda ste odlučili pokušati.
Klementina Šuljug: Krenula sam s tri prijateljice. Stigli smo u Samobor, u veliku kuću. Vrlo ljubazno osoblje nam je pokazalo našu sobu. Nakon kratkog odmora počelo je predavanje. Sve mi je bilo pomalo čudno. Svi nasmijani, radosni, pjevaju, plješću.
Narod.hr: Ali to Vam je promijenilo život?
Klementina Šuljug: Teško se bilo usredotočiti uz svu onu bol koju sam nosila u sebi. Nakon uvodnog predavanja slijedila je misa. Pitali su me želim li čitati prvo čitanje. Kako sam inače čitač u svojoj župi, pristala sam. Nakon mise fra Zvjezdan Linić mi je rekao da sam jako lijepo čitala, a ja njemu da mi treba razgovor. I tako je krenuo moj put iscjeljenja s fra Zvjezdanom Linićem. Ispričala sam mu svoju tužnu priču, a on meni da Isus sve to zna i da me On jedini može izliječiti i osloboditi tuge. Dok smo razgovarali osjećala sam kako me potpuno razumije i odlučila slušati njegove savjete. Često mi je prilazio u ta četiri dana, koliko traje seminar, pričao sa mnom, ohrabrivao me, molio za mene. Brzo je došlo vrijeme odlaska. Teško se bilo rastati i vratiti se u stvarnost. Nisam još ni otišla, a već sam poželjela doći ponovo. Otišla sam u tajništvo i raspitala se o seminarima. Moj ponovni dolazak bio je nakon šest mjeseci. Dovela sam 20 ljudi.
Narod.hr: Tih 20 ljudi bio je samo početak?
Klementina Šuljug: Od tada vodim grupe od 50- 70 ljudi dva puta godišnje. Ponekad odemo i na samo jedan dan, subotom, jer neki ne mogu dobiti godišnji u vremenu kad idemo na cijeli seminar koji traje od četvrtka do nedjelje.
Narod.hr: Kako biste opisali Tabor?
Klementina Šuljug: Tabor je mjesto gdje su se dogodila mnoga čuda. Bog na razne načine dotakne ljude, samo Mu se trebamo otvoriti i dopustiti da djeluje.
Mogu posvjedočiti o jako puno obraćenja ljudi koji su došli sa mnom na Tabor, ozdravljenja, daru opraštanja, daru novoga života. Čudesno je kako se ljudi mijenjaju nakon boravka na Taboru. Krenu redovito na misu, mole se, promijeni im se život iz korijena, postanu bolje osobe.
Najviše me veseli obraćenje mladih. Kad pitaju za Tabor obično je to pitanje kako će oni samo moliti četiri dana. Nije to samo molitva. Seminar je ispunjen aktivnostima kojima se svi možemo prilagoditi onako kako nam odgovara. Predavanja su vrlo korisna u kojima puno toga naučimo o svojoj vjeri, dobijemo odgovore na mnogobrojna pitanja. Puno se pjeva. Duhovne pjesme potiču na otvaranje srca Duhu Svetome. Misa je neizostavna i ona je najbitniji dio svakoga dana. Svake je večeri klanjanje pred Presvetim. Neopisivo iskustvo. Biti s Isusom oči u oči, prepustit Mu se u cijelosti i dopusti Mu da djeluje u nama. Tu su i molitve za ozdravljenje i oslobođenje od raznih ovisnosti. Mnogi su prestali pušiti nakon mnogo godina ovisnosti o cigaretama. Mladi često krenu na Tabor iz radoznalosti, promjene boravka, ili zato što idu prijatelji.., a vrate se kao nove osobe, spremne živjeti za Isusa. Tamo nađu nove prijatelje koji žive iste vrijednosti i uvijek čujem ono isto pitanje koje potvrđuje milost dolaska na duhovnu obnovu: „Kad idemo opet“?
Narod.hr: Što vama znači Tabor?
Klementina Šuljug: Tabor je moje utočište. Kad mi treba odmak od ovoga svijeta, dani provedeni u šutnji i molitvi, blizina Gospodinova, utjeha, savjet, Božji glas kojeg rijetko mogu čuti od „preglasnog svijeta“, a da me nitko ne ometa u tom susretu sa Svevišnjim, odem na Tabor.
Narod.hr: Kako je fra Zvjezdan Linić utjecao na Vaš život?
Klementina Šuljug: Fra Zvjezdan je bio moj duhovni otac koji me podigao sa dna i vratio u život, život dostajan čovjeka. Jako mi je bilo teško kad je umro. Bila je to još jedna moja kriza vjere. A onda sam se sjetila njegovih riječi koje mi je izgovorio prilikom jednog našeg susreta kad sam mu postavila pitanje kako bih ja živjela da njega nema, a on je odgovorio: „Jednom me neće biti. Kad me ne bude, živjet ćeš onako kako sam te naučio. Dopustiti Bogu da te vodi i sve Njemu predavati“.
Narod.hr: Tko sada vodi Tabor?
Klementina Šuljug: Sad imamo fra Ivana Matića koji je zamijenio fra Zvjezdana. Ispočetka sam imala neku blokadu prema njemu. Nedostajao mi je moj Zvjezdan. Molila sam Boga da mi otvori srce za njega, da ga prihvatim ne kao zamjenu za fra Zvjezdana nego kao novu osobu koja će opet donositi Gospodina u moj život. U jednom trenutku kao da sam čula da mi Zvjezdan progovara kroz fra Ivana. Shvatila sam ono što mi je fra Zvjezdan često govorio da se ne smijemo vezati za ljude nego da u svima gledamo Isusa. I sad kad slušam fra Ivana kao da slušam samog Isusa koji kroz njega progovara.
Fra Ivan je jedna divna duša, ima veliko srce uvijek raspoloženo i spremano pomoći onima koji traže put prema Bogu.
Zahvaljujem Bogu na Taboru, fra Zvjezdanu, fra Ivanu i na svakoj duši koja je tamo boravila i koja će ga tek upoznati.
Pozivam sve na humanitarni koncert povodom 20. godišnjice osnutka Kuće susreta Tabor koji će se održati u Samoboru, 1. listopada 2017. U 19 h.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
