Otmice djece, brutalna ubojstva i mračne intrige neke su od tema romana švedske spisateljice Kristine Ohlsson, jedne od najcjenjenijih skandinavskih pisaca krimića nove generacije i gošće Zagreb Book Festivala.
Gostujući u četvrtak navečer Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), domaćinu festivala, Ohlsson je upozorila kako krimić nikako nije žanr koji daje pravu sliku Skandinavije. “Malo se toga o čemu ja pišem doista događa: velike policijske istrage, iznimno nasilje, to nije nešto tipično ni za Švedsku niti za Skandinaviju”, kazala je autorica.
“Krimići su fikcija. Iako je nemoguće napisati roman, a da se na neki način u njemu ne ogleda društvo, ako doista želite shvatiti neko društvo, bolje je čitati poeziju, putopise ili ljubavne romane, jer kroz krimiće sigurno nećete dobiti pravu sliku Skandinavije”, pojasnila je.
Ohlsson je bivša zaposlenica švedskog Ministarstva vanjskih poslova i analitičarka za sigurnosna pitanja u švedskoj policiji, radila je za Švedsku sigurnosnu agenciju, te je od 2011. bila na funkciji voditeljice odjela za protuterorističke aktivnosti Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE).
Iz tog se posla povukla 2007. kako bi se potpuno posvetila književnosti, postavši jedno od nezaobilaznih imena švedske literarne scene: od tada do danas napisala je ukupno 14, a objavila jedanaest knjiga, koje su joj donijele brojne nominacije za nagrade – dvaput je ušla u uži izbor za nagradu za najbolji roman godine Akademije švedskih pisaca kriminalističkih romana.
Istaknula je kako je to što ona piše u pravom smislu riječi fikcija – sve je potpuno izmišljeno. Pogotovo, kaže, nije u pisanju koristila svoje iskustvo u tajnim službama, budući da je radila isključivo na slučajevima koji su bili zaštićeni tajnošću podataka.
U Zagrebu je predstavila svoj debitantski kriminalistički roman “Pepeljuge” (2009.), upravo objavljen u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu Danila Brozovića. Riječ je o prvom dijelu serijala u kojemu su glavni junaci detektivi Fredrika Bergman, Alex Recht i Peder Rydh.
Priča počinje otmicom djevojčice iz vlaka u trenutku kada je njezina majka izašla telefonirati. Taj je trenutak katalizator neslaganja, laži i boli koji se polako razmata pred čitateljem, vodeći do tragičnih posljedica koje šokiraju zemlju. No, to je tek prvi u nizu naizgled nepovezanih zločina koji pogađaju Švedsku, motivi za koje se polako počinju kristalizirati tek kada se uvidi njihova međusobna povezanost.
Pisanje kao zanat
Autorica je otkrila kako ima puno ideja za koje ni sama ne zna odakle dolaze. “Što se tiče romana ‘Pepeljuge’, krenulo je tako da sam dobila prvu sliku u glavi – djevojčice koja se nalazi u vlaku, u kupeu sama. Potom su mi počele navirati ideje o tome tko je ona, otkuda dolazi, zašto je tu sama. Iz toga je proizašla čitava priča”, kazala je Ohlsson.
Književnica i moderatorica Ivana Simić Bodrožić istaknula je kako je riječ o knjizi koja ima “specifičnu atmosferu švedskih krimića, sjajan zaplet i odlične likove”.
Ohlsson je napisala i trilogiju za djecu započetu s knjigom “Stakleni grad” (2013.), koja je obasuta oduševljenim pohvalama kritike i publike, te je privukla pozornost i izvan Skandinavije, a izdavačka su prava prodana u preko dvadeset zemalja diljem Europe. Trenutno piše svoj šesti roman u kojemu je glavna junakinja detektivka Fredrika Bergman.
Autorica je otkrila da je pisati voljela oduvijek, od kad joj je bilo sedam godina, a piše brzo i strastveno. “Za jednu knjigu za odrasle treba mi otprilike sedam tjedana, dnevno napišem po deset stranica”, kazala je.
Ozbiljno se pisanjem počela baviti 2007., kada je radila u policiji, a na nju je posebno utjecala knjiga Stephena Kinga o pisanju, u kojoj daje savjet budućim piscima da pišu ono što poznaju.
Na kraju svojeg druženja s brojnom publikom ZBF-a koja je napunila atrij MUO-a, Ohlsson je i sama dala savjet budućim hrvatskim piscima: “Čak i ako imate u sebi sklonost pisanju i želju da pišete, pa i talent, pisati morate neprekidno, svaki dan morate vježbati, i jednog će vam dana ‘doći’, jer pisanje je zanat koji se može naučiti”, kazala je.
Ohlsson je na ZBF-u u četvrtak sudjelovala i u tribini “Rodna ravnopravnost u dječjoj književnosti”, a njezinom je gostovanju prethodilo i predstavljanje pisaca Balkan Noir biblioteke Andreja Nikolaidisa i Emira Imamovića Pirkea. U jutarnjim i ranim prijepodnevnim satima ZBF je ugostio i nekoliko odlično posjećenih radionica za djecu, a spisateljica za djecu i mlade Sanja Polak održala je predavanje o školskoj lektiri.
Festivalski se program nastavlja u petak radionicama za djecu, tribinom o filozofsko-sociološkom pristupu kriminalu te predstavljanjima knjiga, a bit će proglašen i dobitnik nagrade biblioteke Balkan Noir.
Tekst se nastavlja ispod oglasa